Winslow Myers
Još jedna masovna pucnjava u SAD; Rusija napada koga najviše misli
prijeti Asadu; pokolj na ogromnim dijelovima Bliskog istoka, gdje je a
Hobbesov haos vlada toliko potpun da se igrači više ne mogu razlikovati
dovoljno da se odluči o racionalnoj strateškoj politici — ovi različiti događaji su ujedinjeni
po jednoj primarnoj kulturnoj pretpostavci: da ljudi ubijaju druge ljude
predstavlja efikasan način za rješavanje konflikata.
Jednog dana ćemo shvatiti kako se groteskno iskrivljuje stvarnost unutar
um lude osobe koja nasumično prska metke među svojim nedužnim kolegama-
građani se ne razlikuje mnogo od Asada koji je bacao bure bombe na svoje kolege
građana. Ili Putin baca bombe na koga god njegovi avioni danas gađaju—ili
Obama ispaljuje vansudske rakete iz dronova.
Ubijanje ne rješava ništa. Ali ne tako skrivena sveprisutna pretpostavka je to ubijanje
rješava mnoge stvari - zasnovano na moći čini ispravno.
To je takva datost u medijima da “objektivno” izvještavanje o “činjenicama” nije
čak i nasilje treba postaviti u kontekst vrijednosti – osim kada je ubojstvo
rezultira neizbježnim tragičnim posljedicama poput masovnog egzodusa izbjeglica.
Novinarstvo s ponosom traži cilj, „stvarno“. „Pravo“ je hladno obračunavanje
smrt i rasparčavanje bez ikakvog mogućeg zamagljivanja “činjenica” od strane ljudi
vrijednosti kao što su sažaljenje, saosjećanje i sram.
Bilo da je motiviran strahom, osvetom, napadom kao najboljom odbranom ili bilo kojim od glavnih
racionalizacije ludila rata ili ludila "privatnog" ubistva,
ljudi žive, kreću se i postoje u ogromnom moru opravdanja ubijanja.
Proteže se do najviših dosega naše tehnološke sposobnosti, a time i imamo
dizajnirao i koristio izvanredne instrumente smrti poput Trozuba
podmornica, 600 stopa čistog potencijalnog uništenja, neka vrsta holokausta u konzervi
upravljani sa elitnim i ponosnim profesionalizmom koji bismo bili sretni
vidjeti ugled na drugim mjestima u našim institucijama i aktivnostima. Mi opravdavamo neophodnost
ovaj bedem odvraćanja, baš kao i ostali koji poseduju ove paklene mašine,
Rusi, Francuzi, Britanci, Severnokorejci se osećaju podjednako opravdano da se pridržavaju
spremni sopstveni aparat za masovna ubistva.
Ovo je naša ljudska paradigma na maloj planeti. Ali paradigme se mogu promijeniti. Mi jednom
mislili da je bušenje rupa u lobanjama ljudi najefikasniji način zacjeljivanja
hronične glavobolje, ili da su vukodlaci bili „stvarni“ koliko i sadašnji novinari
„objektivnosti“, ili da se Sunce okreće oko zemlje, ili da su to bile klice kolere
u vazduhu, a ne u vodi.
Mi ljudi smo evoluirali od sisara koji su polako naučili saosećanje i brigu za njih
njihovi mladi milioni godina. Unutar ekoloških sistema u koje ovi
stvorenja odgovaraju, postoji stalni sukob, ali i nivo saradnje u korist
opstanak i zdravlje sistema u cjelini. Iz ovog sistema za održavanje života mi još uvijek
imati mnogo toga za naučiti. A sposobnost učenja je urođena u nama, jer smo evoluirali
Teško je procijeniti kolika je snaga za pozitivne promjene sadržana u puku
fraza da ubijanje ne rješava ništa. Sigurno velika većina ljudi vjeruje da je tako
istinito. Može se izvesti nepraktičan misaoni eksperiment: zamislite da je svaka vijest
priča o ratu i ubistvima jednostavno je počela frazom “Ubijanje ništa ne rješava”.
Imati široki dijalog o tome da li ubijanje nešto rješava znači otvoriti
vrata do još neslućenih ili barem neizabranih mogućnosti - a možda,
jednog dana, da zauvijek zatvorimo vrata ljudima koji se međusobno ubijaju.
Nuklearno oružje je savršeno mjesto za početak, jer je tako kristalno jasno da je njihovo
upotreba u sukobu ne rješava ništa, i neizbježno bi učinila mnogo
gore, gore čak i do granice našeg izumiranja. Prošlo je vrijeme za jednog
međunarodnu konferenciju, kojoj su prisustvovali vojni i civilni vojnici
pozicije u nuklearnim nacijama koji su donosioci odluka, da se pozabave
savršeno izvodljivo ukidanje ovog zastarjelog oružja. Uspjeh u tom pogledu, dakle
mnogo lakše od nivoa saradnje potrebnog za ublažavanje globalne klime
nestabilnosti, mogao bi postati model nenasilnog rješavanja sukoba koji se može ponoviti u
regionalne i lokalne domene, uključujući i bavljenje kulturom oružja koju pokreće NRA
SAD sa zdravorazumskim zakonima. Ubijanje ne rješava ništa.
Winslow Myers, autor knjige “Living Beyond War: A Citizen's Guide”, piše na globalnom
donosi i član je Savjetodavnog odbora Inicijative za prevenciju rata.
