Autor Matthew Hoh, Counter PunchJanuar 16, 2023
Godinu dana prije njegovog ubistva, Martin Luther King je javno i odlučno osudio ne samo američki rat u Vijetnamu već i militarizam koji je omogućio rat i potkopao američko društvo. King's Beyond Vietnam propovijed, održana 4. aprila 1967. u njujorškoj crkvi Riverside, bila je podjednako predvidljiva koliko i moćna i proročanska. Njegovo značenje i vrijednost danas postoje isto koliko i prije skoro 55 godina.
King je s pravom povezao sveobuhvatni i vladajući militarizam SAD-a sa ekonomskim, društvenim i kulturnim demonima koji muče Ameriku. Slično kao što je predsjednik Dwight Eisenhower učinio u svom zbogom U svom obraćanju šest godina ranije, King je krenuo da razjasni podmuklu prirodu realnosti tog militarizma kroz ne samo prekomorske ratove i kontrolisan vojno-industrijski kompleks, već i ponižavajuće i sve manje efekte koje je imao na američki narod. King je rat u Vijetnamu shvatio i prenio kao “daleko dublju bolest u američkom duhu”. Sramne i užasne smrti koje je donijela u inostranstvu bile su suština američke olupine. Svoje ciljeve u suprotstavljanju ratu u Vijetnamu sažeo je kao pokušaj da se spasi američka duša.
Najočiglednije, došlo je do fizičkog i psihičkog uništenja Vijetnamaca, kao i uništenja američkih radničkih porodica. Do aprila 1967. godine, više od 100 Amerikanaca, od kojih bismo većinu tačno opisali kao dječake, a ne muškarce, ubijano je sedmično u Vijetnamu. Dok smo spaljivali Vijetnamce napalmom, “punili smo domove u SAD siročadi i udovicama”. Oni koji su se vraćali sa “mračnih i krvavih bojnih polja [bili] fizički hendikepirani i psihički poremećeni”. Metastatski učinak ovog prekomorskog nasilja na američko društvo bio je predvidiv koliko se pokazao samodestruktivnim. Kralj je upozorio:
Više ne možemo priuštiti da obožavamo boga mržnje ili se klanjamo pred oltarom odmazde. Okeani historije su uzburkani zbog plima mržnje koja stalno raste. A historija je pretrpana olupinama nacija i pojedinaca koji su slijedili ovaj samoporažavajući put mržnje.
King je shvatio da američko nasilje u inostranstvu i kod kuće nisu samo odraz jedni drugih, već su međusobno zavisne i uzajamno pojačavajuće. U svojoj propovijedi toga dana, King nije samo govorio o sadašnjim okolnostima tog konkretnog rata u Vijetnamu, već je opisivao ludilo unutar američke politike, ekonomije i kulture koje nije imalo vremensko ograničenje ili privrženost generaciji. Pedeset pet godina kasnije, ratovi su nastavljeni i u zemlji iu inostranstvu. Od 1991. godine dirigiraju SAD Više nego 250 vojne operacije u inostranstvu. U tom ubijanju i propasti, vidimo u SAD desetine hiljada ubijaju svake godine iu svijetu najveći zatvorske populacije.
King je primijetio kako je ovo nasilje omogućilo zanemarivanje rasnih normi u SAD-u, jer sve stvari postaju podređene svrsi nasilja. Mladi crno-bijeli ljudi, koji ne bi smjeli živjeti u istim kvartovima ili ići u iste škole u SAD-u, mogli su u Vijetnamu zapaliti kolibe vijetnamske sirotinje u znak "brutalne solidarnosti". Njegova vlada je bila “najveći dobavljač nasilja na svijetu”. U težnji američke vlade za tim nasiljem, sve druge stvari moraju biti podređene, uključujući dobrobit njenog naroda.
Za Kinga su američki siromašni bili isto toliko neprijatelji američke vlade kao i Vijetnamci. Međutim, američki rat i militarizam imali su saveznike kao i neprijatelje. U onome što je možda najpoznatiji odlomak njegove propovijedi, King nagovještava stvarnu osovinu zla: „Kada se mašine i kompjuteri, profitni motivi i imovinska prava smatraju važnijim od ljudi, džinovske trojke rasizma, ekstremnog materijalizma i militarizma nisu u stanju da budu osvojeni.”
To nesveto trojstvo rasizma, materijalizma i militarizma danas definira i dominira našim društvom. Mržnja koju propagira politički napredujući pokret suprematizma bijelih rasa seže daleko od postova na društvenim mrežama i pojedinačnih terorističkih akata u uspješne političke kampanje i okrutno djelotvorne zakone. Vidimo i osjećamo trojke zla u našim naslovima, susjedstvu i porodicama. Teške izborne i sudske pobjede za građanske slobode se poništavaju. Siromaštvo još uvijek definira crnačke, smeđe i autohtone zajednice; najsiromašniji među nama su često samohrane majke. Nasilje, bilo da se radi o policijskim ubojstvima nenaoružanih crnih i smeđih ljudi, nasilju u porodici nad ženama ili uličnom nasilju nad homoseksualcima i trans osobama, nastavlja se bez milosti i pravde.
Vidimo to u prioritetima naše vlade. Opet, sve stvari moraju biti podređene težnji za nasiljem. Kingova dobro poznata rečenica iz te propovijedi od 4. aprila, „Nacija koja iz godine u godinu nastavlja trošiti više novca na vojnu odbranu nego na programe društvenog uzdizanja približava se duhovnoj smrti“, je nepobitna. Godinama je američka vlada trošila više svog diskrecionog budžeta na rat i militarizam nego na dobrobit svog naroda. Od 1.7 biliona dolara koje je američki Kongres prisvojio neposredno prije prošlog Božića, skoro 2/31.1 bilion dolara ide Pentagonu i policiji. Tokom ovog veka, diskreciono nevezano za odbranu potrošnja savezne vlade uglavnom je ostala na istom nivou ili je opala, čak i kada je stanovništvo SAD poraslo za 50 miliona.
Posljedice ovakvog davanja prioriteta nasilju su neizbježne koliko i profane. Stotine hiljada Amerikanaca umrlo je u pandemiji COVID-a zbog nemogućnosti plaćanja zdravstvene zaštite. Kako je Kongres odobrio povećanje od 80 milijardi $ za Pentagon u decembru, smanjio se školski ručak programe. 63% Amerikanaca žive od plate do plate, sa godišnjim višecifrenim povećanjem režijskih troškova kao što su zdravstvena zaštita, stanovanje, komunalije i obrazovanje; korporacije čine rekordni profit i jedva plaćaju poreza. Očekivani životni vijek Amerikanaca se smanjio 2 ½ godina za dvije godine, kao prva i treća najveća ubice naše djece su oružje i predoziranje...
Kingovu propovijed sam opisao kao snažnu, proročansku i prediktivnu. Takođe je bilo radikalno i evokativno. King je pozvao na "istinsku revoluciju vrijednosti" kako bi se promijenila, raspršila i zamijenila zla rasizma, materijalizma i militarizma koja kontroliraju američku vladu i društvo. On je iznio stvarne i definirane korake za okončanje rata u Vijetnamu baš kao što je propisao lijekove za bolest američkog duha. Nismo ih pratili.
King je shvatio kuda će Amerika otići dalje od Vijetnama. Prepoznao je i izrekao realnost trojke zla, nacionalne duhovne smrti i rata protiv siromašnih. Shvatio je kako su te stvarnosti društveni izbor i kako će se pogoršati, i tako je i govorio. Martin Luther King je ubijen godinu dana do dana zbog takve artikulacije.
