Ojačati Međunarodni krivični sud

(Ovo je odjeljak 42 World Beyond War bijeli papir Globalni bezbednosni sistem: alternativa ratu. Nastavi prethodi | sljedeći odjeljak.)

The Međunarodni krivični sud (ICC) je stalni sud, stvoren ugovorom "Rimski statut", koji je stupio na snagu 1 jula, 2002 nakon ratifikacije od strane 60 nacija. Od 2015-a ugovor su potpisale 122 nacije ("države potpisnice"), mada ne i Indija i Kina. Tri države su izjavile da ne namjeravaju postati dio Ugovora - Izrael, Sudan i Sjedinjene Države. Sud je slobodan i nije dio sistema UN, iako djeluje u partnerstvu s njim. Vijeće sigurnosti može uputiti predmete Sudu, iako Sud nema obavezu da ih istražuje. Njena nadležnost je strogo ograničena na zločine protiv čovječnosti, ratne zločine, genocid i zločine agresije, jer su oni strogo definisani u okviru tradicije međunarodnog prava i kao što su izričito navedeni u Statutu. To je sud u krajnjoj instanci. Kao opći princip, MKS ne može vršiti nadležnost prije nego što država ima mogućnost da sudi samo navodno krivično djelo i pokaže sposobnost i istinsku spremnost da to učini, tj. Sud je “komplementaran nacionalnoj krivičnoj nadležnosti” (Rimski statut, Preambula). Ako Sud odluči da ima nadležnost, to rješenje može biti osporeno i svaka istraga obustavljena dok se ne sasluša i donese odluka. Sud ne može vršiti nadležnost na teritoriji bilo koje države koja nije potpisnica Rimskog statuta.

MKS se sastoji od četiri organa: Predsjedništva, Tužilaštva, Ureda registrara i pravosuđa koji se sastoji od osamnaest sudija u tri odjeljenja: Predraspravni, Sudski i Žalbeni.

Sud je došao pod nekoliko različitih kritika. Prvo, optužen je za nepravedno izdvajanje zločina u Africi, dok su oni negdje drugdje ignorirani. Od 2012-a, svih sedam otvorenih predmeta bilo je fokusirano na afričke lidere. Čini se da se stalne pet Vijeća sigurnosti oslanjaju na ovu pristrasnost. Kao princip, Sud mora biti u stanju da pokaže nepristrasnost. Međutim, dva faktora ublažavaju ovu kritiku: 1) više afričkih nacija je strana u sporazumu nego druge nacije; 2) Sud je u stvari vodio krivične optužbe u Iraku i Venecueli (koje nisu dovele do krivičnog gonjenja) i od osam istraga koje su trenutno otvorene (2014), šest su ne-afričke nacije.

Druga i srodna kritika je da se Sudu čini da je neka od njih funkcija neokolonijalizma jer su finansiranje i zapošljavanje neuravnoteženi prema Evropskoj uniji i zapadnim državama. Ovo se može riješiti širenjem sredstava i zapošljavanjem stručnog osoblja iz drugih zemalja.

Treće, tvrdilo se da bar za kvalifikaciju sudija mora biti veća, što zahtijeva stručnost u međunarodnom pravu i iskustvo u prethodnom istraživanju. Nesumnjivo je poželjno da sudije budu na najvišem nivou i da imaju takvo iskustvo. Koje god prepreke stoje na putu ispunjavanja ovog visokog standarda, potrebno je riješiti.

Četvrto, neki tvrde da su ovlašćenja tužioca preširoka. Treba istaći da su oni utvrđeni Statutom i da bi izmjene i dopune bile potrebne. Konkretno, neki su tvrdili da tužilac ne bi trebalo da ima pravo da podigne optužnicu protiv osoba čiji potpisnici nisu potpisnici; međutim, čini se da je to nesporazum jer Statut ograničava optužnice potpisnicima ili drugim državama koje su pristale na optužnicu čak i ako nisu potpisnice.

Peto, nema žalbe višem sudu. Imajte na umu da Pretpretresno veće mora da se složi, na osnovu dokaza, da se može podići optužnica, a optuženi može da se žali na svoje nalaze Žalbenom veću. Takav slučaj uspješno je održao optuženi u 2014-u i predmet je odbačen. Međutim, možda bi bilo korisno razmotriti mogućnost stvaranja žalbenog suda izvan MKS-a.

Šesto, postoje legitimne žalbe na nedostatak transparentnosti. Mnoge sednice i postupci sudova se održavaju u tajnosti. Iako mogu postojati legitimni razlozi za neke od njih (zaštita svjedoka, između ostalog), potreban je najviši mogući stepen transparentnosti i Sud treba da preispita svoje procedure u tom pogledu.

Sedmo, neki kritičari tvrde da standardi propisanog postupka nisu u skladu sa najvišim standardima prakse. Ako je to slučaj, mora se ispraviti.

Osmo, drugi su tvrdili da je Sud postigao premalo za iznose novca koje je potrošio, pošto je dosad dobio samo jednu osudu. To je, međutim, argument za poštovanje postupka od strane Suda i njegovu inherentno konzervativnu prirodu. Očigledno je da nije krenula u lov na veštice za svaku gadnu osobu na svetu, ali je pokazala divnu suzdržanost. To je takođe svjedočanstvo o poteškoćama u procesuiranju ovih optužbi, prikupljanju dokaza ponekad godinama nakon činjenice masakra i drugih zločina, posebno u multikulturalnom okruženju.

Najzad, najveća kritika Suda je njeno postojanje kao transnacionalne institucije. Neki ne vole ili ne žele ono što jeste, implicitno ograničenje suvereniteta države. Ali to je i svaki ugovor, i svi oni, uključujući i Rimski statut, ulaze dobrovoljno i za opšte dobro. Završetak rata ne mogu postići samo suverene države. Zapisi milenijuma ne pokazuju ništa osim propusta u tom pogledu. Transnacionalne pravosudne institucije su neophodan dio alternativnog globalnog sigurnosnog sistema. Naravno, Sud mora biti podvrgnut istim normama koje bi zagovarali za ostatak globalne zajednice, to jest, transparentnost, odgovornost, brz i pravilan proces i visoko kvalifikovano osoblje. Osnivanje Međunarodnog krivičnog suda bilo je veliki korak naprijed u izgradnji funkcionalnog mirovnog sistema.

Treba naglasiti da je ICC potpuno nova institucija, prva iteracija nastojanja međunarodne zajednice da osigura da se najgori kriminalci na svijetu ne izvuku sa svojim masovnim zločinima. Čak i Ujedinjene nacije, koje su druga pojava kolektivne sigurnosti, još uvijek se razvijaju i još uvijek trebaju ozbiljne reforme.

Organizacija civilnog društva, Koalicija za Međunarodni krivični sud, sastoji se od organizacija civilnog društva 2,500 iz zemalja 150 koje se zalažu za pravedan, efikasan i neovisan MKS i bolji pristup pravdi za žrtve genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.^note44

(Nastavite do prethodi | sljedeći odjeljak.)

Želimo čuti od vas! (Molimo podijelite komentare ispod)

Kako je ovo dovelo you drugačije razmišljati o alternativama ratu?

Šta biste dodali ili promjenili ili postavili pitanje o tome?

Šta možete učiniti da pomognete većem broju ljudi da shvate ove alternative ratu?

Kako možete poduzeti mjere kako bi ova alternativa ratu postala stvarnost?

Molimo vas da podijelite ovaj materijal široko!

Povezani komentari

Pogledajte i druge postove vezane za “Upravljanje međunarodnim i građanskim sukobima”

vidjeti pun sadržaj za Globalni bezbednosni sistem: alternativa ratu

bilješke:
44. http://www.un.org/wcm/content/site/undpa/main/enewsletter/pid/24129 (povratak na glavni članak)