Ona je govorila u konzervativnom trustu mozgova koji je pomogao da se argumentira katastrofalni rat u Iraku.
Septembar 6, 2017, Huffington post.
U domu američkog Enterprise instituta, istraživačkog centra sa sjedištem u Washingtonu, čiji su naučnici pomogli da se argumentira razorni rat s Irakom, američka ambasadorica pri Ujedinjenim narodima Nikki Haley tvrdio da Tramp poništi sporazum što efektivno sprečava i nuklearno naoružan Iran i rat sa Iranom.
Čineći to, Haley se oslanjala na mnoštvo laži, izobličenja i zamagljivanja kako bi oslikala Iran koji vara svoje nuklearne obaveze i terorizira svijet. Da SAD još jednom ne ponove greške koje su dovele SAD do rata s Irakom, vrijedi pobiti nekoliko od ovih laži:
“Iran je uhvaćen u višestrukim prekršajima u proteklih godinu i po dana.”
IAEA, u svom osmi izvještaj od Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA) stupio na snagu, još jednom potvrdio da se Iran pridržava svojih nuklearnih obaveza prošle sedmice. Ipak, Haley je lažno tvrdila da je Iran uhvaćen u "višestrukim kršenjima" otkako je sporazum stupio na snagu.
Njeni dokazi su usredsređeni na Iran koji je premašio "ograničenje" teške vode u dva odvojena navrata 2016. Na žalost zbog njene optužbe, ne postoji čvrsta granica propisano JCPOA – što ukazuje da će Iran izvoziti višak teške vode i da su potrebe Irana procijenjena na 130 metričkih tona. Dakle, nema kršenja za tešku vodu, a Iran se i dalje pridržava odredbi JCPOA – uključujući posebno o obogaćivanju uranijuma i pristupu inspektora.
“Postoje stotine neprijavljenih lokacija koje imaju sumnjive aktivnosti koje oni (IAEA) nisu pogledali.”
U dijelu događaja sa pitanjima i odgovorima, Hejli je ustvrdila da ne postoje jedna ili dvije sumnjive lokacije kojima IAEA ne može pristupiti – već stotine! Naravno, američka obavještajna zajednica vjerovatno nadgleda desetine, ako ne i stotine nenuklearnih lokacija u pokušaju da otkrije bilo kakve potencijalne tajne iranske nuklearne aktivnosti. Ipak, potpredsjednik Zajedničkog načelnika štabova, general Paul Selva, izjavio u julu da "Na osnovu dokaza koje je iznijela obavještajna zajednica, čini se da je Iran u skladu s pravilima koja su navedena u JCPOA." Dakle, nema naznaka iranskog varanja i nema potrebe da IAEA kuca na vrata stotina "sumnjivih" lokacija, kako Haley sugerira.
Ako postoje čvrsti dokazi da nekoliko od tih sumnjivih lokacija koje je Haley citirala kriju tajne nuklearne aktivnosti, SAD mogu iznijeti dokaze za te sumnje IAEA-i i pritisnuti ih da istraže. Kritično, međutim, Haley je odbila to učiniti na svom sastanku s IAEA prošlog mjeseca. Prema američkim zvaničnicima, “Ambasadorica Haley nije tražila od IAEA-e da izvrši inspekciju bilo koje određene lokacije, niti je IAEA-i dostavila bilo kakve nove obavještajne podatke.”
„Iranski lideri… su javno izjavili da će odbiti da dozvole IAEA inspekcije njihovih vojnih lokacija. Kako možemo znati da se Iran pridržava dogovora, ako inspektorima nije dozvoljeno da gledaju svuda gdje bi trebali pogledati?”
Iako bi Iran zabranio zahtjev IAEA-e koji je dozvoljen sporazumom, bilo bi zabrinjavajuće, IAEA u posljednje vrijeme nije imala razloga da zatraži pristup bilo kojoj nenuklearnoj lokaciji. Opet, Haley je navodno čak odbila da predoči dokaze IAEA-i koji ukazuju na to da bi trebali pristupiti svim sumnjivim lokacijama – vojnim ili drugim. Stoga se razumno može zaključiti da Haleyine izjave nisu zasnovane na opravdanim strahovima, već su dio političkog napada na dogovor koji njen šef želi da razotkrije.
U stvari, prvobitno izvještavanje o tome da SAD insistira na inspekciji vojnih lokacija to je donijelo kao opravdanje za Trumpovo uskraćivanje certifikacije nuklearnog sporazuma. Kao rezultat toga, kada se razmatraju iranske izjave o pristupu vojnim lokacijama, mora se uzeti u obzir i veliki broj dokaza koji sugeriraju da Trumpova administracija izmišlja krizu kako bi se povukla iz sporazuma.
Nadalje, malo je razloga da se iranske izjave kao odgovor na Hejlijeve izjave uzimaju zdravo za gotovo. Iran je izdao slično prijeteće izjave isključujući inspekcije vojnih lokacija tokom pregovora 2015. godine, ali na kraju dozvolio je generalnom direktoru IAEA Jukiji Amanu pristup vojnoj bazi Parčin kao i IAEA da prikupi uzorke na lokaciji kasnije te godine.
“Dogovor koji je [Obama] postigao nije trebao biti samo o nuklearnom oružju. To je trebalo da bude otvaranje sa Iranom; dobrodošlicu povratku u zajednicu nacija.”
Kako je Obamina administracija naglasila ad-nauseam, nuklearni sporazum je bio ograničen na nuklearnu sferu. Ne postoji aneks u JCPOA koji usmjerava SAD i Iran da riješe svoje nesuglasice oko Iraka, Sirije ili Jemena, niti obavezuje Iran da poštuje svoje međunarodne obaveze o ljudskim pravima ili se transformiše u istinsku demokratiju. Obamina administracija se nadala da bi JCPOA mogao izgraditi povjerenje kako bi omogućio SAD-u i Iranu da potencijalno riješe pitanja izvan nuklearne sfere, ali takve su nade počivale na angažmanu izvan kontura JCPOA. JCPOA se bavio prijetnjom broj jedan za nacionalnu sigurnost koju predstavlja Iran – mogućnošću iranskog nuklearnog oružja. Haleyeva tvrdnja o suprotnom samo ima za cilj da baci dogovor u negativnom svjetlu.
“Trebali bismo pozdraviti raspravu o tome da li je JCPOA u interesu američke nacionalne sigurnosti. Prethodna administracija sklopila je dogovor na način koji nam je uskratio tu iskrenu i ozbiljnu debatu.”
Američki Kongres je tokom nekoliko godina održao desetine saslušanja kako bi ispitao pregovore Obamine administracije s Iranom i – usred pregovora – usvojio je zakon kojim se uspostavlja 60-dnevni period revizije Kongresa u kojem Obama nije mogao početi odricati se od sankcija. Kongres se uključio u žestoku debatu, a protivnici sporazuma uložili su desetine miliona dolara kako bi izvršili pritisak na članove Kongresa da glasaju protiv sporazuma. Nijedan republikanski zakonodavac ga nije podržao uprkos tome što nije postojala povoljna alternativa, a dovoljno demokrata je podržalo sporazum kako bi blokirali rezolucije neodobravanja koje bi ubile JCPOA u svojoj jaslici.
Ta intenzivna stranačka, fakultativna rasprava o činjenicama bi još jednom odlučila o sudbini sporazuma ako Haley bude imala svoj put - samo ovaj put neće biti filibustera. Ako Trump uskrati certifikaciju, čak i ako Iran ostane u skladu, Kongres bi mogao razmotriti i donijeti sankcije koje ubijaju dogovor po ubrzanoj proceduri zahvaljujući malo zapaženim odredbama u Zakonu o reviziji iranskog nuklearnog sporazuma. Trump bi mogao prebaciti teret na Kongres i ako bi svaki član Kongresa glasao kao što je to učinio 2015. godine, dogovor bi bio mrtav.
