Ispravka: Trebao sam reći Kanzas, a ne Kentucky.
World BEYOND War podržava izlazak na ulice svuda 2. aprila za mir i nenasilnu akciju sa Evropom za mir. World BEYOND War članovi u Evropi će širiti vijest i učestvovati, a mi ćemo ohrabrivati naša ogranka širom svijeta da se pridruže. Ja sam izvršni direktor World BEYOND War, a živim u Sjedinjenim Državama gdje je antiratni aktivizam najpotrebniji i najmanje prisutan. Imamo mnogo izgovora: ogromne udaljenosti na kojima smo raspoređeni, intenzivna propaganda u američkim medijima, ekonomska nesigurnost. Ali nijedna od njih se ne može mjeriti s potrebom da se očuva život na Zemlji suočen sa rastućim rizikom od nuklearnog rata koji podižu ljudi koji su naizgled namjeravali uništiti sve prije nego što kolaps naših ekosistema to učini. Epidemija neaktivizma nije nas uvijek pratila. 2. aprila 1935. hiljade američkih studenata stupilo je u štrajk protiv rata. Studenti koledža sredinom do kasnih 1930-ih odrastali su osjećajući strahote Prvog svjetskog rata širom Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Država, vjerujući da rat nikome ne koristi, a opet strahujući od drugog. Godine 1934. održan je američki protest sa 25,000 studenata u znak sjećanja na dan kada su SAD ušle u Prvi svjetski rat. Godine 1935. u SAD-u je pokrenut „Studentski štrajk protiv ratnog komiteta“ koji je privukao još veći pokret od 700 studenata sa Univerziteta Kentucky kojem se pridružilo još 175,000 ljudi širom SAD-a, i hiljade drugih širom svijeta. Studenti iz 140 kampusa iz 31 zemlje su tog dana napustili nastavu s osjećajem: “Protest protiv masovnog pokolja bio je korisniji od jednog sata nastave”. Kako je rasla zabrinutost oko njemačke okupacije, problema između Japana i Sovjetskog Saveza, Italije i Etiopije, rastao je pritisak da studenti progovore. Na KU, Kenneth Born, član debatnog tima, doveo je u pitanje 300 milijardi dolara potrošenih na Prvi svjetski rat, tvrdeći da bi “racionalizam mogao donijeti bolje rješenje”. Dok je on bio na podijumu, publika je bila izložena suzavcu, ali Born je ubedio studente da ostanu izjavivši: „U ratu ćete se suočiti s gore od ovoga. Charles Hackler, student prava, opisao je demonstracije kao podsjetnike da "rat nije bio neizbježan", nazivajući trenutne parade ROTC-a "ratnom propagandom za kapitaliste, trgovce municijom i druge ratne profitere". Kako su mnogi od ovih istih studenata konačno bili prisiljeni da se bore i umru u Evropi, Aziji i Africi tokom Drugog svjetskog rata, njihove riječi su postale sve dirljivije. Da bismo čuli te aktiviste od 2. aprila 1935. ili da bismo čuli bilo koga na Zapadu kako danas razumno govori o Ukrajini, moramo se probiti kroz 80 godina nakupljenog propagandnog mulja Drugog svjetskog rata. U Sjedinjenim Državama trenutno ljudi vjeruju da je Putin Hitler, da je svako ko se nasilno bori protiv Hitlera spasilac svijeta i da je svijetu potrebna pomoć američkog oružja, znalo on to ili ne. Ako iko može uvjeriti američku javnost da je kvalifikovan da kaže “Ne, hvala”, to su Evropljani. Dakle, trebamo proslaviti i pojačati širom svijeta svaki evropski glas koji kaže Hvala, ali ne hvala, zadržite svoje projektile, svoje tenkove, svoje topove i svoje avione. Ostavite nam planetu.
-David Swanson
**********
Evropom za mir, Pressenza, Mart 19, 2023
Ovaj post dostupan je i na: španski, francuski, italijanski, njemački, portugalski, katalonski, grčki
U Evropi, Ukrajini, Rusiji i širom svijeta ljudi žele mir, dok vlade zahtijevaju sve više oružja i ljudskih resursa za rat.
Tražimo pravo na zdravlje, obrazovanje, rad i planetu pogodnu za život, ali vlade nas uvlače u sveopšti rat.
Jedina šansa da se izbjegne najgore leži u tome da se ljudska bića probude opasnosti i sposobnost ljudi da se sami organizuju.
Uzmimo budućnost u svoje ruke: 2. apriland hajde da se okupimo u Evropi i širom sveta na jedan dan posvećen miru i aktivnom nenasilju.
Isključimo TV i društvene mreže, isključimo ratnu propagandu i iskrivljene i izmanipulirane informacije. Umjesto toga, uključimo se u direktnu komunikaciju s ljudima oko nas i organizirajmo aktivnosti za mir: skup, demonstracije, flash mob, zastavu mira na balkonu ili u autu, meditaciju ili molitvu u skladu s našom religijom ili ateizmom , i bilo koje druge aktivnosti u cilju mira.
Svako to može sa svojim idejama, uvjerenjima i sloganima, ali svi zajedno ćemo ugasiti TV i društvene mreže. Tako ćemo se istog dana konvergirati sa svim bogatstvom i snagom različitosti. To će biti veliki eksperiment u međunarodnoj, decentraliziranoj samoorganizaciji.
Samo mi možemo promijeniti stvari: mi, nevidljivi, oni koji nemaju glas. Nijedna institucija ili poznata poznata ličnost to neće učiniti umjesto nas. A ako neko ima veliki društveni uticaj, moraće da ga iskoristi da pojača glasove onih kojima je hitno potrebna budućnost za sebe i svoju decu.
Nastavićemo sa našim nenasilnim protestom (bojkoti, građanska neposlušnost, sjedenje...) sve dok oni koji danas imaju moć odlučivanja ne poslušaju glasove većine stanovništva koje jednostavno zahtijevaju mir i dostojanstven život.
Zatim 3. aprilard počet ćemo preplavljivati društvene mreže pričom o našim inicijativama: našim zahtjevima, fotografijama, porukama i video zapisima.
Naša budućnost zavisi od izbora koje donosimo danas.
Evropa za mir
#EuropeForPeace
Evropa za mir
Ideja o provođenju ove kampanje nastala je u Lisabonu, na Evropskom humanističkom forumu u novembru 2006. godine u radnoj grupi Mir i nenasilje. Učestvovale su različite organizacije i različita mišljenja su se vrlo jasno susrela o jednom pitanju: nasilje u svijetu, povratak trke u nuklearnom naoružanju, opasnost od nuklearne katastrofe i potreba da se hitno promijeni tok događaja. Reči Gandhija, ML Kinga i Silosa odzvanjale su u našim mislima o važnosti vere u život io velikoj snazi nenasilja. Inspirirali su nas ovi primjeri. Deklaracija je zvanično predstavljena u Pragu 22. februara 2007. godine tokom konferencije koju je organizovao Humanistički pokret. Deklaracija je plod rada više ljudi i organizacija i pokušava sintetizirati zajednička mišljenja i koncentrirati se na pitanje nuklearnog oružja. Ova kampanja je otvorena za sve i svako može dati svoj doprinos njenom razvoju.
