Peter Phillips, ožujak 14, 2019
Promjene režima u Iraku i Libiji, Sirijski rat, venezuelanska kriza, sankcije protiv Kube, Irana, Rusije i Sjeverne Koreje odraz su novog globalnog imperijalizma koji je nametnula jezgra kapitalističkih zemalja u prilog trilijuna dolara koncentriranog investicijskog bogatstva. Taj novi svjetski poredak masovnog kapitala postao je totalitarno carstvo nejednakosti i represije.
Globalni 1%, koji se sastoji od više milijuna 36 milijuna milijunaša i 2,400 milijardera, zapošljava svoj višak kapitala s tvrtkama za upravljanje investicijama kao što su BlackRock i JP Morgan Chase. Glavnih sedamnaest od tih bilijunskih tvrtki za upravljanje investicijama kontroliralo je 41.1 trilijuna dolara u 2017-u. Sve te tvrtke izravno su uložene jedna u drugu i njima upravljaju samo ljudi iz tvrtke 199 koji odlučuju kako i gdje će se ulagati globalni kapital. Njihov najveći problem je što imaju više kapitala nego što postoje sigurne mogućnosti ulaganja, što dovodi do rizičnih špekulativnih ulaganja, povećane ratne potrošnje, privatizacije javne domene i pritisaka za otvaranje novih mogućnosti kapitalnih ulaganja kroz promjene političkog režima.
Moćne elite kao podrška kapitalnim ulaganjima zajednički su ugrađene u sustav obveznog rasta. Neuspjeh kapitala da postigne kontinuiranu ekspanziju dovodi do ekonomske stagnacije, što može rezultirati depresijom, bankrotom, propadanjem valute i masovnom nezaposlenošću. Kapitalizam je ekonomski sustav koji se neizbježno prilagođava kontrakcijama, recesijom i depresijom. Moćne elite upletene su u mrežu prisilnog rasta koji zahtijeva trajno globalno upravljanje i stvaranje novih i sve većih mogućnosti kapitalnih ulaganja. Ova prisilna ekspanzija postaje svjetski očigledna sudbina koja traži totalnu dominaciju kapitala u svim dijelovima zemlje i šire.
Šezdeset posto glavnih rukovoditelja 199-ove globalne elitne elite je iz SAD-a, dok ljudi iz dvadeset kapitalističkih zemalja zaokružuju ravnotežu. Ti rukovoditelji elite moći i povezani jedan postoci aktivno sudjeluju u globalnim skupinama politika i vladama. Oni služe kao savjetnici MMF-a, Svjetske trgovinske organizacije, Svjetske banke, Međunarodne banke naselja, Odbora Federalnih rezervi, G-7-a i G-20-a. Većina njih prisustvuje Svjetskom gospodarskom forumu. Globalne političke elite aktivno sudjeluju u privatnim međunarodnim političkim vijećima kao što su Vijeće trideset, Trilateralna komisija i Atlantsko vijeće. Mnoge globalne elite SAD-a su članice Vijeća za vanjske odnose i Poslovni okrugli stol u SAD-u. Najvažnije pitanje za te elite je zaštita kapitalnih ulaganja, osiguranje naplate potraživanja i stvaranje mogućnosti za daljnje prinose.
Globalna elita moći je svjesna svog postojanja kao brojna manjina u prostranom moru osiromašenog čovječanstva. Otprilike 80% svjetske populacije živi s manje od deset dolara dnevno, a polovica živi s manje od tri dolara dnevno. Koncentrirani globalni kapital postaje obvezujuće institucionalno usklađivanje koje transnacionalne kapitaliste dovodi u centralizirani globalni imperijalizam kojim olakšavaju svjetske gospodarske / trgovinske institucije i koje štiti vojno carstvo SAD / NATO. Ova koncentracija bogatstva dovodi do krize čovječanstva, pri čemu su siromaštvo, rat, glad, masovno otuđenje, medijska propaganda i uništavanje okoliša dosegli razinu koja ugrožava budućnost čovječanstva.
Ideja nezavisnih samoupravnih nacionalnih država odavno se smatra neprikosnovenom u tradicionalnim liberalnim kapitalističkim gospodarstvima. Međutim, globalizacija je postavila novi skup zahtjeva na kapitalizam koji zahtijeva transnacionalne mehanizme za potporu kontinuiranom rastu kapitala koji je sve više izvan granica pojedinih država. Financijska kriza 2008-a bila je potvrda globalnog sustava kapitala pod prijetnjom. Te prijetnje potiču napuštanje prava nacionalnih država i stvaranje globalnog imperijalizma koji odražava nove zahtjeve svjetskog poretka za zaštitu transnacionalnog kapitala.
Institucije unutar kapitalističkih zemalja, uključujući vladina ministarstva, obrambene snage, obavještajne agencije, sudstvo, sveučilišta i predstavnička tijela, u različitom stupnju prepoznaju da se nadmoćni zahtjevi transnacionalnog kapitala prelivaju izvan granica nacionalnih država. Rezultirajući svjetski doseg motivira novi oblik globalnog imperijalizma koji je očit u koalicijama glavnih kapitalističkih nacija koje su sudjelovale u naporima za promjenu režima u prošlosti i sadašnjosti sankcijama, prikrivenim akcijama, koopcijama i ratom s nesuradnim zemljama - Iranom, Irakom, Sirija, Libija, Venezuela, Kuba, Sjeverna Koreja i Rusija.
Pokušaj državnog udara u Venezueli pokazuje usklađenost transnacionalnih država koje podržavaju kapital u prepoznavanju elitnih snaga koje se protive Madurovom socijalističkom predsjedništvu. Ovdje djeluje novi globalni imperijalizam, pri čemu je venecuelanski suverenitet otvoreno potkopan kapitalnim imperijalnim svjetskim poretkom koji teži ne samo kontroli venezuelske nafte, već i punoj mogućnosti za široko rasprostranjeno ulaganje kroz novi režim.
Rasprostranjena korporativna medijska negacija demokratski izabranog predsjednika Venezuele pokazuje da su ti mediji u vlasništvu i pod nadzorom ideologa globalne elite moći. Korporativni mediji danas su visoko koncentrirani i potpuno međunarodni. Njihov je primarni cilj promicanje prodaje proizvoda i prokapitalistička propaganda kroz psihološku kontrolu ljudskih želja, osjećaja, uvjerenja, strahova i vrijednosti. Korporativni mediji to čine manipulirajući osjećajima i spoznajama ljudskih bića širom svijeta i promičući zabavu kao distrakciju globalnoj nejednakosti.
Prepoznavanje globalnog imperijalizma kao manifestacije koncentriranog bogatstva, kojim upravlja nekoliko stotina ljudi, od najveće je važnosti za demokratske humanitarne aktiviste. Moramo se zalagati za Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i osporavati globalni imperijalizam i njegove fašističke vlade, medijsku propagandu i vojske carstva.
Peter Phillips profesor je političke sociologije na državnom sveučilištu Sonoma. Giants: The Global Power Elite, 2018., ima 18 godinath knjiga iz časopisa Seven Stories Press. Predaje kolegije iz političke sociologije, sociologije moći, sociologije medija, sociologije zavjera i istraživačke sociologije. Bio je direktor Projekta cenzuriran od 1996. do 2010. i predsjednik Zaklade za medijsku slobodu od 2003. do 2017. godine.
