John LaForge, Grassroots Press
"Nešto više od 60 milja od zračne luke u Bruxellesu, zračna baza Kleine Brogel jedna je od šest europskih lokacija na kojima Sjedinjene Države još uvijek skladište aktivno nuklearno oružje", napisao je prošlog mjeseca William Arkin. Konzultant za nacionalnu sigurnost za NBC News Investigates, Arkin upozorio je da ove bombe "izbjegavaju pozornost javnosti do te mjere da se nuklearni strah nakon terorističkog napada u Belgiji može dogoditi a da se bombe uopće ne spomenu."
U bazi Kleine Brogel nalazi se procijenjeno 20 američkih nuklearnih bombi B61 koje će nositi i isporučiti borbeni zrakoplovi F-16 belgijskih zračnih snaga. Ipak, to oružje "nije se pojavilo u vijestima nakon [22. ožujka] bombaških napada Islamske države u Bruxellesu", napisao je Arkin za NewsVice. B61 nisu spomenuti u izvješćima o ubojstvu čuvara belgijskog nuklearnog reaktora, rekao je Arkin, niti u pričama o slaboj sigurnosti u belgijskim energetskim reaktorima.
Danas se samo 180—od više od 7,000 američkih nuklearnih oružja nekoć raspoređenih u Europi—još uvijek drži u pripravnosti: u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj. “I”, primjećuje Arkin, “sovjetsko nuklearno oružje čak je uklonjeno iz istočne Europe.” Ako se "nuklearno oružje može ukloniti s Korejskog poluotoka, ono sigurno ne mora biti fizički prisutno u Europi", rekao je. “Drugi NATO-ovi nuklearni partneri denuklearizirali su se. Godine 2001. posljednje nuklearno oružje povučeno je iz Grčke. Američko nuklearno oružje čak je povučeno iz Britanije 2008.
Drugi su stručnjaci također ukazali na ono što komercijalni tisak tretira kao tabu terorističke scenarije. Hans M. Kristensen, direktor Nuklearnog informacijskog projekta Federacije američkih znanstvenika, upozorio je prošli mjesec da su, “osumnjičeni teroristi bacili oko na jednu od talijanskih baza [od kojih se u dvije nalaze američke bombe B61], i najveće nuklearne baze zaliha u Europi [90 američkih B61 u Incirliku] je usred oružane građanske pobune u Turskoj manje od 70 milja od ratom razorene Sirije. Je li ovo stvarno sigurno mjesto za skladištenje nuklearnog oružja?" Odgovor je Ne, posebno ako se uzme u obzir da su od 9. rujna teroristi tri puta pogodili Belgiju, Njemačku i Italiju po jednom, a Tursku najmanje 11 puta—i da su sva četiri NATO partnera trenutno predstraže B20.
Veliki posao iza novih H-bombi
Velika većina Europljana, istaknuti ministri i generali NATO-a, te belgijske i njemačke parlamentarne rezolucije zahtijevaju trajno uklanjanje B61. Pljačka nije javno mnijenje, sigurnosne potrebe ili teorija odvraćanja, već veliki posao.
Nuclear Watch New Mexico izvještava da američka Nacionalna uprava za nuklearnu sigurnost (NNSA) prima oko 7 milijardi dolara godišnje za održavanje i "poboljšanje" nuklearnog oružja. Zračne snage žele da se napravi 400-500 novih B61-12, od kojih bi 180 trebalo zamijeniti postojeće verzije poznate kao B61-3, -4, -7, -10 i -11 koje su trenutno u Europi. Godine 2015. NNSA je procijenila trošak zamjene B61 na 8.1 milijardu dolara tijekom 12 godina. Svake godine traže se povećanja proračuna.
Naši laboratoriji za nuklearno oružje promoviraju i hrane se iz ovog gravitacijskog vlaka, kao što Nuclear Watch NM bilježi, posebno Sandia National Lab (podružnica u potpunom vlasništvu Lockheed Martin Corp.) i Los Alamos National Lab, oba u Novom Meksiku, koji nadgledaju dizajn, proizvodnja i testiranje B61-12.
William Hartung, suradnik u Centru za međunarodnu politiku, izvještava da veliki dobavljači oružja poput Bechtela i Boeinga ostvaruju ogromne profite od nadogradnje oružja. Lockheed Martin "zagrizao je dva puta u jabuku", kaže Hartung, jer također dizajnira i gradi borbeni bombarder F-35A, "koji će biti opremljen za nošenje B61-12, kao i F-15E (McDonnell Douglas), F-16 (General Dynamics), B-2A (Northrop Grumman), B-52H (Boeing), Tornado (Panavia Aircraft) i budući udarni bombarderi dugog dometa.”
Iako su Sjedinjene Države obećale da neće graditi novo nuklearno oružje, Kristensen i Matthew McKinzie, direktor Nuklearnog programa pri Vijeću za obranu prirodnih resursa, izvješćuju da se “[P]osobnost novog B61-12 … čini se nastavlja širiti , od jednostavnog produljenja životnog vijeka postojeće bombe, do prve američke vođene nuklearne gravitacijske bombe, do nuklearnog penetratora za zemlju s povećanom preciznošću.” Ove složene promjene u nuklearnom oružju koštale su goleme količine poreznog novca. A novac i dalje dolazi jer potiče i nagrađuje percipiranu moć i prestiž koji radnici koji se bave nuklearnim oružjem nose korporativnim, akademskim, vojnim i političkim elitama.
Ljetni prosvjedi u tijeku su u zračnoj bazi Büchel, u kojoj se nalazi 20 američkih H-bombi
Njemačka grupa Nuclear-Free Büchel lansirala je svojih 19th godišnji niz akcija protiv 20 bombi B61 raspoređenih u bazi zračnih snaga Büchel u zapadnoj središnjoj Njemačkoj. Ovogodišnji poklič okupljanja za događaj koji traje 20 tjedana: “Büchel je posvuda.” Okupacija je započela 26. ožujka—na godišnjicu rezolucije njemačkog Bundestaga iz 2010. koja poziva na povlačenje B61—i nastavlja se do 9. kolovoza, Dana Nagasakija. Odmah ispred glavnog ulaza, preveliki transparenti, plakati i umjetnička djela podsjećaju na uspješan pokušaj prije 30 godina kojim je izbačeno 96 američkih krstarećih projektila s nuklearnim oružjem iz Hunsrücka u Njemačkoj: 11. listopada 1986. više od 200,000 XNUMX ljudi marširalo je tamo protiv NATO-a planira koristiti nuklearne detonacije unutar Njemačke protiv invazije Varšavskog pakta, tj. vojni genij uništavanja Njemačke da bi je spasio. Čini se da se stvari više mijenjaju...
