Ukrajina i mit o ratu

Brad Wolf, World BEYOND WarVeljače 26, 2022

Prošlog 21. rujna, u spomen na 40. godišnjicu Međunarodnog dana mira, kada su se američke snage povukle iz Afganistana, naša je lokalna mirovna organizacija naglasila da ćemo biti neumoljivi u odbacivanju pozivima na rat, da će ti pozivi na rat doći opet, i to uskoro.

Nije dugo trebalo.

Američki vojni establišment i naša domaća ratna kultura uvijek moraju imati zlikovca, uzrok, rat. Moraju se potrošiti velike svote novca, brzo rasporediti oružje, pobiti ljudi, srušiti gradove.

Sada je Ukrajina pijun.

Neki sliježu ramenima i kažu da nam je rat u kostima. Iako agresija može biti dio našeg DNK, sustavno ubijanje organiziranog ratovanja nije. To je naučeno ponašanje. Vlade su ga stvorile, usavršile kako bi unaprijedile svoja carstva i nisu ga mogle ovjekovječiti bez podrške svog građanstva.

I tako, mi građani moramo biti prevareni, nahranjeni pričom, mitom o lopovima i pravednim stvarima. Mit o ratovanju. Mi smo "dobri momci", ne činimo ništa loše, ubijanje je plemenito, zlo se mora zaustaviti. Priča je uvijek ista. Mijenjaju se samo bojno polje i "zli". Ponekad se, kao u slučaju Rusije, "zli" jednostavno recikliraju i ponovno koriste. Amerika je svaki dan bombardirala suverenu zemlju posljednjih dvadeset godina, u Iraku, Afganistanu, Somaliji i Jemenu. Ipak, to nikada nije dio priče koju sami sebi pričamo.

Od pada Sovjetskog Saveza koristili smo NATO da opkolimo Rusiju. Naša vojska i vojska naših saveznika u NATO-u – tenkovi i nuklearni projektili i borbeni avioni – krenuli su prema ruskoj granici na provokativan i destabilizirajući način. Unatoč uvjeravanjima da se NATO neće proširiti na zemlje bivšeg sovjetskog bloka, učinili smo upravo to. Oružali smo Ukrajinu, minimizirali diplomatska rješenja kao što je Protokol iz Minska, odigrali ulogu u državnom udaru 2014. koji je zbacio tamošnju vladu i postavio prozapadnu.

Kako bismo odgovorili da su Rusi garnizonirani u velikom broju duž kanadske granice? Ako su Kinezi izveli ratne vježbe bojevom paljbom kod obale Kalifornije? Godine 1962. kada su Sovjeti postavili projektile na Kubu, naš je bijes bio toliko ozbiljan da smo svijet odveli na rub nuklearnog rata.

Naša duga povijest asimilacije drugih zemalja u našu, miješanja u strane izbore, rušenja vlada, invazije na druge zemlje, mučenja, ostavlja nam malo prostora za govor kada drugi krše međunarodno pravo. Ali čini se da to ne sprječava našu vladu, naše informativne medije, nas same da ponove ratni mit o Amerikancima kao o dobrim momcima, a o svima ostalima kao o zlima. To je postala naša priča za laku noć, ona koja zasijeva noćnu moru.

Došli smo do ove pogibeljne točke u istočnoj Europi jer smo izgubili sposobnost da vidimo svijet očima drugoga. Vidimo očima vojnika, američkog vojnika, a ne građanina. Dopustili smo vojnom ponašanju da definira naše ljudsko ponašanje, i tako naš pogled postaje neprijateljski, naše razmišljanje ratoborno, naš pogled na svijet ispunjen neprijateljima. Ali u demokraciji su građani ti koji će vladati, a ne vojnici.

Pa ipak, nemilosrdna struja propagande, perverzno pripovijedanje naše povijesti i glorifikacija rata, stvaraju militaristički mentalitet u previše nas. Tako postaje nemoguće razumjeti ponašanje drugih nacija, razumjeti njihove strahove, njihovu zabrinutost. Znamo samo svoju vlastitu stvorenu priču, svoj vlastiti mit, brinemo samo za svoje brige i tako smo vječno u ratu. Postajemo provokatori, a ne mirotvorci.

Treba zaustaviti vojnu agresiju, osuditi međunarodno bezakonje, poštivati ​​teritorijalne granice, procesuirati kršenje ljudskih prava. Da bismo to učinili, moramo modelirati ponašanje za koje tvrdimo da cijenimo, učiniti ga na način da se to nauči u svakome od nas i u ostatku svijeta. Samo tada će prijestupnici biti malobrojni i uistinu izolirani, nesposobni funkcionirati u međunarodnoj areni, čime će biti onemogućeni ostvarivanje svojih nezakonitih ciljeva.

Ukrajina ne bi trebala trpjeti invaziju Rusije. A Rusija nije smjela ugroziti sigurnost i sigurnost zbog širenja NATO-a i naoružanja. Jesmo li uistinu nesposobni riješiti ove brige, a da se međusobno ne pokoljemo? Je li naš intelekt toliko ograničen, naše strpljenje tako kratko, naša ljudskost toliko zgrušana da moramo stalno posezati za mačem? Rat nije genetski postavljen u našim kostima, a ti problemi nisu božanski stvoreni. Napravili smo ih, i mitove koji ih okružuju, i tako ih možemo razotkriti. Moramo vjerovati u to ako želimo preživjeti.

Brad Wolf bivši je odvjetnik, profesor i dekan Community Collegea. Suosnivač je Peace Action of Lancaster, podružnice Peace Action.org.