Oliver Stone, Facebook Page.
"Tako to ide"
Priznajem da sam se zaista nadao Trumpovoj savjesti u vezi s američkim ratovima, ali pogriješio sam - ponovno zavaren! - kao što sam bio od ranog Reagana, a manje od Busha 43. Reagan je pronašao svoju mantru s retorikom "carstva zla" protiv Rusije, koja je zamalo započela nuklearni rat 1983. - i Bush je svoje "nas pronašao protiv svijeta" 'križarski rat 9. rujna, u kojem smo, naravno, još uvijek zaglibili.
Čini se da Trump tamo doista nema "tamo", a još manje savjest, jer je skinuo lisice s našeg ratnog stroja i predao ga svojim proslavljenim generalima - i zbog toga ga hvale naši "liberalni" mediji koji nastavljaju igrati u ratu tako nepromišljeno. U kakvoj smo mučnoj vezi. U Washingtonu / New Yorku ima inteligentnih ljudi, ali oni su poludjeli jer su upecaćeni u sirijsko-rusku grupnu misao, konsenzus bez pitanja - 'Tko ima koristi od ovog najnovijeg napad gasnim otrovima?' Svakako ni Assad ni Putin. Jedina korist ide teroristima koji su pokrenuli akciju da odvrate svoj vojni poraz. Bila je to očajna kocka, ali uspjela je jer su zapadni mediji odmah iza toga stali sirovom propagandom ubijenih beba itd. Nema stvarne istrage ni vremena za UN-ovu kemijsku jedinicu da utvrdi što se dogodilo, a još manje pronalazi motiv. Zašto bi Assad radio nešto tako glupo kad očito pobjeđuje u građanskom ratu? Ne, vjerujem da je Amerika negdje, u krizama Trumpove administracije, odlučila da ćemo ući u ovaj rat pod svaku cijenu, pod bilo kojim okolnostima - da, još jednom, promijenimo sekularni režim u Siriji, koji je, od Bushova era, jedan od glavnih ciljeva - pored Irana - neokonzervativaca. U najmanju ćemo ruku izrezati dio sjeveroistočne Sirije i nazvati je državom.
Potpomognuti Clintonitima, učinili su prekrasan posao bacivši Ameriku u kaos, istražujući navodno rusko hakiranje naših izbora, a Trump je njihov opunomoćenik (sada očito opovrgnut njegovim bombaškim napadom) - i nažalost, najgore na sve načine , ne priznajući nikakvo sjećanje na isti incident s lažnom zastavom u 2013. godini, za koji je ponovno optužen Assad (vidi fascinantnu dekonstrukciju ove američke propagande Seymoura Hersha, 'London Review of Books', 19. prosinca 2013, "Čiji sarin?"). Nema sjećanja, nema povijesti, nema pravila - ili bolje rečeno 'američkih pravila'.
Ne, ovo nije nesreća ili jednokratna stvar. To je država koja namjerno dezinformira javnost putem svojih korporativnih medija i navodi nas da vjerujemo, kao što Mike Whitney ističe u svojim briljantnim analizama, "Will Washington Risk WW3" i "Sirija: gdje guma ispunjava put", da je nešto daleko više zlokobna čeka u pozadini. Mike Whitney, Robert Parry i bivši obavještajac Phil Giraldi komentirali su sve dolje. Dobro je vrijediti 30 minuta vašeg vremena za čitanje.
Konačno, prilažem Bruce Cumingsovu analizu Sjeverne Koreje, koja nas ponovno podsjeća na svrhu proučavanja povijesti. Možemo li se probuditi prije nego bude prekasno? Osjećam se kao veteran (ratni) John Wayne u "Fort Apacheu", vozeći se s arogantnim generalom sličnim Custeru (Henry Fonda) na njegovu propast. Moja zemlja, moja zemlja, srce me boli.
Mike Whitney, “Hoće li Washington Risk WW3 blokirati i nastajanju super-države EU-Rusija”, Counterpunch, http://bit.ly/2oJ9Tpn
Mike Whitney, "Gdje gumica susreće cestu", Counterpunch, http://bit.ly/2p574zT
Phil Giraldi, "Svijet u previranju, hvala gospodine Trump!" http://bit.ly/2oSCGrW
Robert Parry, "Je li Al Qaeda opet izludjela Bijelu kuću?" http://bit.ly/2nN88c0
Robert Parry, "Neocons ima trump na koljenima", Consortiumnews, http://bit.ly/2oZ5GyN
Robert Parry, "Trumpov trenutak za pse," Consortiumnews, http://bit.ly/2okwZTE
Robert Parry, "mainstream mediji kao arbitri istine", Consortiumnews, http://bit.ly/2oSDo8A
Mike Whitney, "Krv u vodi: Trumpova revolucija završava u cviljenje", Counterpunch, http://bit.ly/2oSDEo4
Bruce Cumings, "Ovo je ono što je stvarno iza nuklearnih provokacija u Sjevernoj Koreji," Nacija, http://bit.ly/2nUEroH
