Caroline Lucas | 18. lipnja 2017
Ponovno objavljeno 20. lipnja 2017. od The Independent putem Yahoo News.
Sir Michael Fallon na brodu HMS Vigilant u Clydeu. Podmornica je jedno od četiri plovila koja nose nuklearni sustav Trident: Getty
Prioritet broj jedan za svaku vladu mora biti zaštita svojih građana, a događaji u posljednjih nekoliko mjeseci s pravom su preusmjerili umove na pitanje britanske sigurnosti. Od potkopavanja integriteta internetskih alata poput Whats App do naoružanih policija na svakom uglu ulice, konzervativna vlada skakala je s jedne ideje na drugu u nastojanju da izgleda oštro prema terorizmu.
Gledajući ove rasprave, ne može se pobjeći od snažnog osjećaja ironije: dok ministri govore o potrebi modernizacije naše obrane od terorizma, najarhaičniji od svih naših sigurnosnih sustava, Trident, ostaje netaknut. I to unatoč tome što je potpuno neprikladno kao odgovor na kibernetičke napade, klimatske promjene i naoružane automobile i kamione koji su se pokazali kao najveća prijetnja našoj sigurnosti danas.
Vezanost političara za Trident mnogo je više povezana s emocijama nego s racionalnom raspravom. Strah i iskrivljeni osjećaj nacionalizma raspiruju vatru onih koji bi htjeli da obnovimo i unaprijedimo svoj nuklearni arsenal.
Nije tako, na sreću, u većini naroda. Ovaj tjedan, više od U Ujedinjenim narodima okupljeno je 120 zemalja dogovoriti sporazum o zabrani nuklearnog oružja. Theresa May, doduše, nije se ni potrudila pojaviti, a UK će, sramotno, nemaju službenog predstavnika. Svjetski parlamentarci i predstavnici civilnog društva ipak su ovdje u UN-u i, kao predsjedatelj parlamentarnog CND-a, ponosan sam što mogu predstavljati svoju stranku i one zastupnike koji su strastveno predani cilju nuklearnog razoružanja.
Izgledi za ovaj ugovor izgledaju dobri. Već je prošao neke značajne prepreke. Za pregovore koji se vode glasalo je 113 nacija još u prosincu. Neke države s nuklearnim oružjem već su ublažile svoje protivljenje ideji zabrane: Kina, Indija i Pakistan sve su se suzdržale od glasovanja prošle zime.
U radu na zabrani, Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja – koalicija mirovnih kampanja ujedinjenih u 90 zemalja – slijedi dobro utaban put. Kemijsko i biološko oružje, kazeta i nagazne mine zabranjeni su prije nego što je počelo potpuno razgradnju i razoružanje. Povijest nas je naučila da je stigmatiziranje samog oružja, a ne očigledna hipokrizija nuklearnih država koje drže predavanja nenuklearnim nacijama, najučinkovitiji način da se spriječi njihovo širenje.
Ovdje u Britaniji osjećam pomicanje pijeska.
Nedavna anketa otkrili da tri od četiri ljudi misle da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo prisustvovati pregovorima UN-a o razoružanju i tri u četiri se također slažu da nas britanska neetična vanjska politika čini manje sigurnima. Uz tri teroristička napada u tri mjeseca, postaje sve teže održavati iluziju da će jednostavno jačanje naše postojeće obrambene politike vjerojatno donijeti rezultate. Razmišljanje o prije nezamislivom sada bi moglo biti naša jedina opcija.
A ipak znam da je pred nama još dug put. Iako je malo torijevaca koji podržavaju razoružanje, mnogi od nas gaje nadu da bi laburisti pod Jeremyjem Corbynom mogli postati navijači za razoružanje. Nažalost, te su se nade raspršile prošlog mjeseca kada su ih se manifestom obvezali na obnovu Tridenta. Međutim, s optimizmom nastavljam s našim obećanjima iz manifesta.
Očekujem da će moja odlučnost još više ojačati nakon boravka u UN-u. Susret s aktivistima kampanja i veleposlanicima iz cijeloga svijeta, od kojih je svaki povezan zajedničkom vizijom sigurnijeg svijeta i posvećenih promjeni, bit će, nema sumnje, zarazan. Po povratku, nadam se da ću dio te energije podijeliti sa svojim kolegama u parlamentu i učiniti sve što mogu da spriječim da Britanija postane okovana obrambenom strategijom koja je jednako destruktivna koliko i nelogična.
Caroline Lucas je suvoditeljica Zelene stranke i zastupnica u Brightonskom paviljonu
