Kao pravednost i točnost u izvješćivanju ističe, sve dok se nije pojavila snimka policajca Južne Karoline Michaela Slagera kako ubija Waltera Scotta, mediji su prenosili paket laži koje je proizvela policija: tučnjava koja se nikada nije dogodila, svjedoci koji nisu postojali, žrtva uzima policajčev taser itd. Laži su propale jer se video pojavio.
Pitam se zašto video snimci projektila koji djecu pušu na male komadiće ne mogu rastvoriti priče koje je izbacio Pentagon. S nekoliko kvalifikacija, mislim da je dio odgovora da nema dovoljno videozapisa. Borba za pravo snimanja policije na policiju kod kuće u Sjedinjenim Državama trebala bi biti popraćena kampanjom za pružanje video kamera stanovništvu ciljanom za ratove. Naravno, borba za video snimanje ljudi koji umiru u bombaškoj kampanji barem je jednako velik izazov kao i snimanje ubojitog policajca, ali dovoljno kamera stvorilo bi neke snimke.
Naravno, postoje i drugi dijelovi odgovora. Jedna je složenost, pogoršana namjernim zamagljivanjem. Kako bismo objasnili trenutni rat u Jemenu, The Washington Post nalazi nekoga koga će citirati kako kaže: "Nitko ne može shvatiti tko je započeo ovu borbu niti kako je okončati."
Stvarno? Nitko? Drugi diktator naoružan SAD-om u posljednjih nekoliko godina svrgnut je od strane militanata osnaženih protivljenjem diktaturi s američkim oružjem. Ovo nakon jemenca rekao Kongresu SAD-a u lice da američki udari dronovima osnažuju teroriste. Veća susjedna diktatura naoružana SAD-om u Saudijskoj Arabiji počinje bombardirati i prijeti preuzimanjem, kao u obližnjoj diktaturi naoružane SAD-om u Bahreinu. Saudijsko američko oružje uništava hrpe jemenskog američkog oružja, a nitko ništa ne može shvatiti?
Evo neke američke djece koja su se skrivala od sovjetskih nuklearnih bombi prije mnogo godina, a jemensko dijete koje se skrivalo od američkih dronova nedavno (izvor). Kako samo to nikoga ne optužuje?
Ovdje su fotografije i priče nevine djece ubijene američkim dronovima u Jemenu. Kako to nikoga ne optužuje?
Izvan složenosti i zamagljenosti i opravdanja lažnih obrazloženja i eufemiziranih objašnjenja poput "kolateralne štete", leži problem natjerati Amerikance da se zabrinu za ljude koji su daleko. Ali američka vlada je užasnuta idejom da objavi više fotografija i videa mučenja u Abu Ghraibu. Čini se da se izravno, osobno nasilje, čak i bez ubojstva, smatra uvredljivijim od masovnog ubojstva zračnim napadom.
Mislim da se te slabosti u načinu na koji se percipira vizualna dokumentacija ubijanja u ratu mogu prevladati i da bi zapravo veća količina video zapisa i fotografija dobivenih brže mogla imati kvalitativni utjecaj. Većina Amerikanaca zamišlja video kao kolateralno ubojstvo da bude iznimka. Većina uopće nema pojma da su američki ratovi jednostrana pokolja u kojima se ubijaju prvenstveno civili i većinom ljudi koji žive tamo gdje se ratovi vode. Jedna snimka obitelji koja je raskomadana bombom mogla bi se odbaciti kao slučajna. Deseci tisuća takvih videa ne mogu biti.
Naravno, logično, selfie videa žrtava rata ne bi trebali biti potrebni. Nije tajna da su američki ratovi u Iraku i Afganistanu i Pakistanu, Jemenu i Libiji potaknuli veće nasilje i potpuno nisu uspjeli baciti male košare slobode i demokracije na ljude koji su spaljeni na smrt. Ne bi trebalo biti tajna da je 80 do 90 posto oružja u navodno nasilnoj regiji Bliskog istoka proizvedeno u SAD-u. Bijela kuća ne poriče da je među ostalima značajno povećala prodaju oružja toj regiji. Bez plana za uspjeh i otvorenog priznanja da “nema vojnog rješenja” juri sve više oružja u rat za ratom kojem se ne nazire kraj.
Ali čini se da riječi ne rade posao. Objašnjavanje da se policija izvlači s ubojstvom nije proizvela nikakve optužnice. Video je konačno optužio policajca. Sada nam treba video koji može optužiti svjetskog policajca.
