David Sanger, dječak koji je plakao "Nukes"!

Od ranih 1990-a SAD masovni mediji dosljedno je prikazivao vladu Sjeverne Koreje kao "očajnički režim skitnice koju vodi paranoidni diktator koji prijete svijetu nuklearnim napadom", prema riječima američkog povjesničara Brucea Cumingsa (Sjeverna Koreja: još jedna zemlja, 2003). Prijeteći. Svijet. SAD ima populaciju 13 puta veću od Sjeverne Koreje; 156-puta veći proračun za obranu (u 2016-u); stotine vojnih baza u istočnoj Aziji; prijenosne vojne baze nazvane “nosači zrakoplova” (Sjeverna Koreja ima nulu); sto puta više nuklearnih projektila; na desetke tisuća američkih vojnika u Južnoj Koreji, kao iu Japanu, te podmornice opremljene termonuklearnim bojevim glavama koje se mogu sakriti od obale Korejskog poluotoka. Ipak, novinari kao što je David Sanger iz "liberalnog" New York Times mogu uvjeriti dobro obrazovane Amerikance srednje klase da nam zemlja prijeti, a ne obrnuto.

Ova povlaštena klasa kupila je u pripovijesti da SAD ima medije liberalnog do malo lijevog koje osiguravaju protutežu desnici. Kao što je predsjednik Trump o "lažnim vijestima" i pompozno proglašava da je problem Sjeverne Koreje riješen jer je sjedio s Kim Jong-un jednom, liberali samozadovoljanZaključuju da su “liberalni” mediji u pravu i da je Trump u tome problem, dok su u stvari oboje. Obje lažu.

Zapravo, cijeli spektar mainstreama medij je u stvarnom dogovoru s Trumpom održao mitologiju predstojećeg razaranja opasnom i smrtonosnom Sjevernom Korejom kojom je vladao ludi pas. Značajan nedavni primjer je Sangerčlanak "U Sjevernoj Koreji, raketne baze predlažu veliku obmanu" (12 studeni 2018) u New York Times, Englesko izdanje Hankyoreh, progresivne novine u Južnoj Koreji, objavio je članak koji kritizira Sangerov naslov, "Izvještaj NYT-a o 'Velikoj obmani' Sjeverne Koreje prepunom rupa i pogrešaka", ali s obzirom na to koliko je puta tiskao dezinformacije o Sjevernoj Koreji, očito je vrijeme je da te "pogreške" nazovemo "otvorenom lažju". New York Timesčitatelji bi trebali imati na umu da su i južnokorejska vlada i korejski stručnjak Tim Shorrock već pokazali da nema značajnih otkrića ni u Sangerovom članku ni u izvornoj spekulativnoj studiji koju je on preuveličao i pojačao. (Vidi Shorrockovo "Kako je New York Times prevario javnost u Sjevernoj Koreji" Nation, 16 studenog 2018).

Sanger je u Sjevernoj Koreji iznova i iznova pogrešio tijekom 25 godina. Ovaj Pulitzerov novinar, čiji nadimak "Scoop" očigledno nema nikakve veze sa Sjevernom Korejom, bio je vodeći zastupnik protagonističke propagande Washingtona. U određenom trenutku, nakon toliko "pogrešaka" koje su sve dovele do istih pogrešnih tumačenja događaja, s toliko prikladnih tišina i pretjerivanja, i malo ili nimalo pokušaja da se ispravi nečija interpretacija, mora se zaključiti da čovjek laže. S obzirom na orijentalističku netrpeljivost i duboki strah od bilo kakve vrste socijalizma u SAD-u, novinari poput Sangera koji žrtvuju Sjevernu Koreju i radosno podupiru nasilje protiv naroda Sjeverne Koreje kad god se ukaže prilika, žanje bogate nagrade. Cumings rječito opisuje takvu netrpeljivost i strah u SAD-u:

„U bipolarnosti hladnog rata mi smo u pravu, naši motivi su čisti, činimo dobro i nikada ne štetimo, oni su mrzovoljna mafija, kriminalac kad ne samo komunistički, nevidljivi (ili čak vanzemaljci i Marsovci u 1950 filmovima), groteskan, lud , sposoban za sve. Mi smo ljudski, dostojanstveni i otvoreni; oni su neljudski, tajanstveni, skroviti Drugi bez ikakvih prava vrijednih našeg poštovanja. Rado bismo otišli kući ako bi neprijatelj učinio pravu stvar i ispario, nestao, izbrisao se. Ali neprijatelj je tvrdoglav, uporan, uvijek prisutan u svojoj zlonamjernosti (u ljeto 2009-a, iz dana u dan, CNN je predstavio vijesti o sjeveru pod naslovom 'Sjeverna Koreja'). Nakon sedam desetljeća sukoba, dominantne američke slike Sjeverne Koreje još uvijek nose biljege orijentalističke netrpeljivosti ”(Korejski rat: povijest, 2011).

Srećom prihvaćajući tu netrpeljivost u ranim 1990-ovima, Sanger je preuzeo vodstvo u prikazivanju vlade Sjeverne Koreje kao izvan kontrole, a bivši šef Sjeverne Koreje Kim Jong-il (1941-2011) kao lud i predvodi vladu na rubu Napisao je: "Dok se staljinistička vlada Kim Il Sung gura u ćošak, ekonomija se smanjuje, a ljudima nedostaje hrane", sporno je "hoće li se zemlja mirno promijeniti ili napasti kako jednom prije "(Sjeverna Koreja: još jedna zemlja). Niti jedan od scenarija se zapravo nije odvijao. I kao što često čini, on je citirao militarista kako bi izrazio vlastita stajališta - trik koji mu je dopustio da izbjegne odgovornost. Riječi a New York Timesnovinar njegovog statusa djela koji utječu na stvarni svijet.

"Izbaci"? Prva komunistička vlada Sjeverne Koreje Kim Il Sung nije se "izjalovio" kad su napali vladu diktatora Syngmana Rheea. Sjeverna Koreja je, prema Cumingsovim riječima, "antikolonijalna i antiimperijalna država koja raste iz pola stoljeća japanske kolonijalne vladavine i još pola stoljeća neprekidnog sukoba s hegemonskom SAD-u i snažnijom Južnom Korejom" (Sjeverna Koreja: još jedna zemlja). U vrijeme RheeSjevernokorejska vlada sastojala se od ratnika koji su u to vrijeme imali nova sjećanja gerilski borba protiv brutalnog japanskog carstva. Syngman Rhee bio je izrazito antikomunistički. A nositelji moći u njegovoj novoj vladi - vladi koja se općenito smatrala nelegitimnom i pješkom SAD-a - uglavnom su bili bivši suradnici japanskog carstva koji su sada surađivali s drugim skupinama stranih osvajača. Građanski rat je dobro prošao 1949 i Cumings je uvjerljivo argumentirao da je započeo u 1932-u. Osvrnuo se na riječi britanskog ministra radova Richarda Stokesa koji je primijetio da je rat u Koreji imao sličnosti s američkim građanskim ratom:

"Stokes je bio u pravu: dugovječnost ovog sukoba pronalazi svoj razlog u suštinskoj prirodi rata, ono što prvo moramo znati: bio je to građanski rat, rat koji su prije svega vodili Korejci iz sukobljenih društvenih sustava, za korejski ciljeva. Nije trajao tri godine, ali je imao početak u 1932-u, i nikada nije završio.Korejski rat: povijest).

Bio je to građanski "rat između dva suprotstavljena socijalna i ekonomska sustava" - analiza utemeljena na činjenicama koju su mediji nemilosrdno ignorirali. Razmislite o očiglednim sličnostima između Korejskog rata i američkog građanskog rata, a onda zamislite kako bi to bilo kad bi Britanci ušli u sukob.

žlica nastavio je svoje unosne maštarije člankom iz 1994. godine u kojem je napisao da je zemlja imala "ludu psinu". (Primijetite kako Sanger glatko spaja Kim Jung-il i samu zemlju u jedinstveni, jedinstveni monolit). Međutim, 2001. godine kada se državna tajnica Madeleine Albright osobno upoznala s Kim Jong-ilom, The Washington Postobjavio je članak pod naslovom “Sjevernokorejska Kim Sheds na slici 'Madman'.” Amerikanac koji ga je upoznao rekao je: “Praktičan je, promišljen, jako slušan. Pravio je bilješke. Ima smisao za humor. On nije luđak kojeg ga mnogi ljudi opisuju.Sjeverna Koreja: još jedna zemlja). Možda ne želite živjeti u zemlji u kojoj vlada, ali to nije bila slika dementnog ili samoubilačkog čovjeka kojeg smo hranili.

Priča se nastavlja do danas, čak i dok se njegov sin Kim Jong-un bavi zbližavanjem s vladom Moon Jae-ina. Oba komentaraKim Jong-unnavodna mentalna nestabilnost i ismijavanje njegovog životnog stila smatraju se normom u medijima, što nekako ne primjećuje da je trenutni američki predsjednik znatno nestabilniji i riskantniji. Može li biti da je isticanje kojega “luđaka” zapravo ima prst na gumbu jednostavno zastrašujuće?

IKolovoz 1998 žlica Pogriješio je kada je napisao da Sjeverna Koreja potajno gradi nuklearno oružje u podzemnom objektu. Ta je obavijest tiskana na naslovnoj stranici New York Times, Kada je Sjeverna Koreja dopustila američkoj vojsci da pregleda mjesto, otkrili su da je prazna, a radioaktivni materijal manje, istinita priča koja nije stigla na naslovnicu.

U srpnju je 2003 Scoop pogriješio kada je tvrdio da je američka obavještajna služba pronašla "drugu, tajnu tvornicu za proizvodnju plutonija za oružje" (Cumings, “Opet krivo”). London pregled knjiga). I na 27 travanj 2017, žlica bio je u krivu kad je tražio opravdanje za Trumpovu administraciju stavljajući laži da je Sjeverna Koreja „sposobna proizvesti nuklearnu bombu svakih šest ili sedam tjedana“ (NY Times).

Sanger lažno tvrdi da "od prvog susreta između gospodina Trumpa i gospodina Kima, u lipnju 12 u Singapuru, Sjever tek treba poduzeti prvi korak prema denuklearizaciji." Naprotiv, Sjeverna Koreja je obustavila nove nuklearne testove za gotovo godina; uništio je nuklearni ispitni centar Punggye-ri i pozvao vanjske inspektore da potvrde da je uništen; stavljen izvan pogona ili barem počeo stavljati izvan pogona Sohae Satellite Launch Station; pristala trajno demontirati poligon za ispitivanje raketnih motora Dongchang-ri i platformu za lansiranje pod promatranjem stručnjaka, kao i demontirati svoje nuklearne objekte u Yongbyonu ako "Sjedinjene Države poduzmu odgovarajuće mjere." To su značajni koraci prema tzv. Osim toga, pokazujući svoju ozbiljnost, Sjeverna Koreja vratila je posmrtne ostatke pedeset i pet američkih vojnika koji su tamo umrli tijekom Korejskog rata.

To su velike žrtve za Sjevernu Koreju, zemlju s malim BDP-om u odnosu na SAD, gdje je obnova mnogo teža. Licemjerje oko velikog nuklearnog slona u sobi je sramotno - činjenica da je cijeli pritisak na Sjevernu Koreju da se razoruža, dok SAD mogu tiho sjesti na vlastitu veliku nuklearnu zalihu (od oko nuklearnih bombi 6,800-a) koje ugrožavaju Sjevernu Koreju i mnoge drugim zemljama širom svijeta.

Zaključak

Je li to samo slučajnost da je Sanger napisao ovaj članak odmah nakon što su demokrati stekli kontrolu nad Zastupničkim domom - istim demokratima koji su blokirali Trumpa da smanji broj trupa ispod 28,000-a u Južnoj Koreji?

Znamo da će se dobit obrtnika drastično smanjiti ako dođe do mira na Korejskom poluotoku. Studija Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz koje je Scoop prikupio svoje sočne izjave nepouzdana je jer imaju očitu pristranost. (The NY Times sam nas je obavijestio da CSIS radi za industriju oružja u "Kako Think Tanks pojačava korporativnu Ameriku"s Influence, 7 kolovoz 2016). To su tvrtke i ljudi koji žive od “sjevernokorejske prijetnje”.

Evo kratkog popisa nekih od opasnosti mira za obrane i američke vojne ustanove: skupi THAAD-ovi poslovi u Južnoj Koreji i obrambenom sustavu balističkih raketa Aegis mogli bi biti ugroženi. Vojske se mogu povući iz Koreje. Dvije nove baze koje se grade u Henoku i Takae, Okinawa, mogle bi biti ugrožene. (Na Okinawi već postoji intenzivna, nemilosrdna opozicija tim novim bazama). Premijer Shinzo Abe i ultranacionalisti njegove vrste mogli su pasti s vlasti u Japanu. A njegovi planovi za brisanje članka 9 (koji zabranjuje Japanu da napadne druge zemlje) i okončanje japanskog mirovnog ustava mogli bi biti iskrcani, čime bi se spriječila japanska "Samoobrana" integratis američkim vojno-industrijskim kompleksom.

U dominantnim američkim medijima danas nam se nudi izbor između lažne vijesti o Trumpu i prijevare lažnih liberalnih / progresivnih novinara, koji također ponekad sami pribjegavaju lažnim vijestima. U Koreji je na kocki ogromna količina novca i moći. Mir u Koreji ugrožava egzistenciju, zalihe, ratne industrije, prestiž mnogih ljudi. Takve su opasnosti mira, ali mir mora doći i doći će, uglavnom, zahvaljujući snažnoj volji mira i naroda koji vole demokraciju Južne Koreje.

Geopolitički poredak u sjeveroistočnoj Aziji mogao bi se trajno promijeniti, a ono što je zastrašujuće za mnoge elite američkog establišmenta jest da bi SAD mogle izgubiti svoju hegemonističku poziciju, sposobnost da dominira tržištima tamo i mogućnost ostvarivanja materijalne fantazije “. Otvorena vrata - fantazija da je mali broj pohlepnih Amerikanaca bio drag u posljednjih 120 godina.

Puno hvala Stephenu Brivatiju za komentare, prijedloge i uređivanje.