Važnost pozitivne aktivne neutralnosti za pojedine zemlje i za međunarodni mir

Ed Horgan, World BEYOND WarLipnja 4, 2023

Prezentacija dr. Edwarda Horgana, mirovnog aktivista pri Irskom savezu za mir i neutralnost, World BEYOND War, i Veterani za mir.   

U siječnju 2021. skupina veterana iz nekoliko zemalja, uključujući Kolumbiju, bila je uključena u razvoj projekta pod nazivom Međunarodni projekt neutralnosti. Bili smo zabrinuti da bi sukob u istočnoj Ukrajini mogao prerasti u veliki rat. Vjerovali smo da je ukrajinska neutralnost ključna za izbjegavanje takvog rata i da postoji hitna potreba za promicanjem koncepta neutralnosti na međunarodnoj razini kao alternative agresorskim ratovima i ratovima za resurse, koji se vode protiv naroda Bliskog istoka i drugdje. Nažalost, Ukrajina je napustila svoju neutralnost i sukob u Ukrajini se razvio u veliki rat u veljači 2022., a dvije europske neutralne države, Švedska i Finska također su bile uvjerene da napuste svoju neutralnost.

Od kraja Hladnog rata, SAD i njegov NATO i drugi saveznici vode agresivne ratove u svrhu otimanja vrijednih resursa kršeći međunarodne zakone i Povelju UN-a, koristeći Rat protiv terorizma kao izgovor. Svi agresorski ratovi bili su nezakoniti prema međunarodnim zakonima, uključujući Kellogg-Briand-pakt i Nürnberška načela koja su zabranjivala agresijske ratove.

Povelja UN-a odlučila se za pragmatičniji sustav 'kolektivne sigurnosti', pomalo poput Tri mušketira – jedan za sve i svi za jednog. Tri mušketira postala su pet stalnih članova Vijeća sigurnosti UN-a, ponekad poznatih kao pet policajaca, koji su imali zadatak održavati ili provoditi međunarodni mir. SAD je bio najmoćnija država na svijetu na kraju Drugog svjetskog rata. Nepotrebno je koristio atomsko oružje protiv Japana kako bi pokazao svoju moć ostatku svijeta. Po svim standardima ovo je bio ozbiljan ratni zločin. SSSR je detonirao svoju prvu atomsku bombu 2. demonstrirajući stvarnost bipolarnog međunarodnog sustava moći. U ovom 1949. stoljeću korištenje, ili čak posjedovanje nuklearnog oružja treba smatrati oblikom globalnog terorizma.

Ova se situacija mogla i trebala riješiti mirnim putem nakon završetka Hladnog rata, ali čelnici SAD-a su doživjeli SAD kao ponovno unipolarnu najmoćniju državu na svijetu i odlučili su to u potpunosti iskoristiti. Umjesto povlačenja sada suvišnog NATO-a, kao što je bio povučen Varšavski pakt, NATO predvođen SAD-om ignorirao je obećanja Rusiji da neće širiti NATO u zemlje bivšeg Varšavskog pakta. Vladavina i zlouporaba sile zamijenile su vladavinu međunarodnog prava.

Ovlaštenja veta pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (P5) dopuštaju im da djeluju nekažnjeno i krše Povelju UN-a koju bi trebale podržavati, jer VS UN-a u mrtvoj točki ne može poduzeti nikakve kaznene mjere protiv njih.

To je dovelo do niza katastrofalnih ilegalnih ratova od strane SAD-a, NATO-a i drugih saveznika, uključujući rat protiv Srbije 1999., Afganistana 2001., Iraka 2003. i drugdje. Uzeli su vladavinu međunarodnog prava u svoje ruke i postali najveća prijetnja međunarodnom miru.

Vojske agresije ne bi trebale postojati u ovim opasnim vremenima za čovječanstvo u kojima zlostavljački militarizam nanosi nesagledivu štetu samom čovječanstvu i životnom okruženju čovječanstva. Prave obrambene snage neophodne su kako bi se spriječilo ratne gospodare, međunarodne kriminalce, diktatore i teroriste, uključujući teroriste na državnoj razini, da počine golema kršenja ljudskih prava i unište naš planet Zemlju. U prošlosti su snage Varšavskog pakta sudjelovale u neopravdanim agresivnim akcijama u istočnoj Europi, a europske imperijalne i kolonijalne sile počinile su višestruke zločine protiv čovječnosti u svojim bivšim kolonijama. Povelja Ujedinjenih naroda trebala je biti temelj za znatno poboljšan sustav međunarodne jurisprudencije koji bi okončao te zločine protiv čovječnosti.

U veljači 2022. Rusija se pridružila prekršiteljima zakona pokrenuvši agresijski rat protiv Ukrajine, jer je smatrala da širenje NATO-a do njezinih granica predstavlja egzistencijalnu prijetnju ruskom suverenitetu. Ruski su čelnici vjerojatno upali u NATO-ovu zamku kako bi iskoristili ukrajinski sukob kao proxy rat ili rat resursima protiv Rusije.

Koncept neutralnosti međunarodnog prava uveden je kako bi se manje države zaštitile od takve agresije, a Haška konvencija V o neutralnosti iz 1907. postala je konačan dio međunarodnog prava o neutralnosti. Postoje mnoge varijacije u praksama i primjenama neutralnosti u Europi i drugdje. Ove varijacije pokrivaju spektar od teško naoružane neutralnosti do nenaoružane neutralnosti. Neke zemlje poput Kostarike nemaju vojsku i oslanjaju se na vladavinu međunarodnog prava kako bi zaštitile svoju zemlju od napada. Baš kao što su policijske snage neophodne za zaštitu građana unutar država, međunarodni policijski i pravni sustav potrebni su za zaštitu manjih zemalja od većih agresivnih zemalja. U tu svrhu mogu biti potrebne prave obrambene snage.

S izumom i širenjem nuklearnog oružja, niti jedna zemlja, uključujući SAD, Rusiju i Kinu, više ne može biti sigurna da može zaštititi svoje zemlje i svoje građane od poraza. To je dovelo do istinski lude teorije međunarodne sigurnosti nazvane Uzajamno osigurano uništenje, prikladno skraćeno od MAD. Ova teorija temelji se na pogrešnom uvjerenju da niti jedan nacionalni vođa ne bi bio dovoljno glup ili lud da započne nuklearni rat.

Neke zemlje poput Švicarske i Austrije imaju neutralnost sadržanu u svojim ustavima pa njihovu neutralnost mogu prekinuti samo referendumom svojih građana. Druge zemlje poput Švedske, Irske, Cipra bile su neutralne kao stvar vladine politike iu takvim slučajevima to se može promijeniti odlukom vlade, kao što se već dogodilo u slučaju Švedske i Finske. Sada dolazi pritisak na druge neutralne države, uključujući Irsku, da napuste svoju neutralnost. Ovaj pritisak dolazi iz NATO-a i iz Europske unije. Većina država EU sada su punopravne članice agresivnog vojnog saveza NATO-a, tako da je NATO praktički preuzeo Europsku uniju. Ustavna neutralnost stoga je najbolja opcija za zemlje kao što su Kolumbija i Irska jer samo referendum njezinog naroda može prekinuti njihovu neutralnost.

Nakon završetka Hladnog rata, SAD i NATO obećali su Rusiji da se NATO neće širiti u istočnoeuropske zemlje do granica s Rusijom. To bi značilo da bi se sve zemlje na ruskoj granici smatrale neutralnim zemljama, od Baltičkog do Crnog mora. Ovaj sporazum brzo su prekršili SAD i NATO.

Povijest pokazuje da jednom kada agresivne države razviju moćnije oružje, to oružje će se koristiti. Američki čelnici koji su koristili atomsko oružje 1945. nisu bili LUDI, bili su samo LOŠI. Napadački ratovi već su nezakoniti, ali moraju se pronaći načini da se takva nezakonitost spriječi.

U interesu čovječanstva, kao iu interesu svih živih bića na Planeti Zemlji, sada postoji jak argument za proširenje koncepta neutralnosti na što je više moguće zemalja.

Neutralnost koja je sada potrebna ne bi trebala biti negativna neutralnost u kojoj države ignoriraju sukobe i patnje u drugim zemljama. U međusobno povezanom ranjivom svijetu u kojem sada živimo, rat u bilo kojem dijelu svijeta predstavlja opasnost za sve nas. Pozitivnu aktivnu neutralnost treba promicati i poticati. To znači da neutralne zemlje imaju puno pravo braniti se, ali nemaju pravo ratovati protiv drugih država. Međutim, to mora biti istinska samoobrana. To bi također obvezalo neutralne države da aktivno promiču i pomažu u održavanju međunarodnog mira i pravde. Mir bez pravde samo je privremeni prekid vatre što su pokazali Prvi i Drugi svjetski rat.

Postoje neke važne varijacije koncepta neutralnosti, a one uključuju negativnu ili izolacionističku neutralnost. Irska je primjer zemlje koja je prakticirala pozitivnu ili aktivnu neutralnost otkako se pridružila Ujedinjenim narodima 1955. Iako Irska ima vrlo male obrambene snage od oko 8,000 88 vojnika, vrlo je aktivna u doprinosu mirovnim operacijama UN-a i izgubili XNUMX vojnika koji su umrli u tim misijama UN-a, što je visoka stopa gubitaka za tako male obrambene snage.

U slučaju Irske, pozitivna aktivna neutralnost također je značila aktivno promicanje procesa dekolonizacije i pomoć novim neovisnim državama i zemljama u razvoju praktičnom pomoći u područjima kao što su obrazovanje, zdravstvene usluge i gospodarski razvoj. Nažalost, otkako se Irska pridružila Europskoj uniji, a posebno u posljednjim desetljećima, Irska je bila uvučena u praksu većih država EU-a i bivših kolonijalnih sila u iskorištavanju zemalja u razvoju umjesto da im istinski pomaže. Irska je također ozbiljno narušila svoju reputaciju neutralnosti dopuštajući američkoj vojsci korištenje zračne luke Shannon na zapadu Irske za vođenje svojih ratova agresije na Bliskom istoku. SAD, NATO i Europska unija koriste diplomatski i ekonomski pritisak kako bi neutralne zemlje u Europi natjerali da napuste svoju neutralnost i uspješni su u tim nastojanjima. Važno je istaknuti da je smrtna kazna zabranjena u svim državama članicama EU i to je vrlo dobar napredak. No, najmoćnije članice NATO-a koje su ujedno i članice EU-a posljednja dva desetljeća nezakonito ubijaju ljude na Bliskom istoku. Ovo je smrtna kazna ogromnih razmjera putem rata. Geografija također može igrati važnu ulogu u uspješnoj neutralnosti, a periferni otočni položaj Irske na zapadnom rubu Europe olakšava održavanje neutralnosti. To je u suprotnosti sa zemljama poput Belgije i Nizozemske kojima je neutralnost prekršena u nekoliko navrata. Međutim, međunarodni zakoni se moraju unaprijediti i primjenjivati ​​kako bi se osiguralo poštovanje i potpora neutralnosti svih neutralnih zemalja.

Iako ima mnoga ograničenja, Haška konvencija o neutralnosti smatra se kamenom temeljcem za međunarodne zakone o neutralnosti. Prava samoobrana je dopuštena prema međunarodnim zakonima o neutralnosti, ali taj aspekt su agresivne zemlje jako zlorabili. Aktivna neutralnost je održiva alternativa agresijskim ratovima. Ovaj projekt međunarodne neutralnosti mora biti dio šire kampanje da se NATO i drugi agresivni vojni savezi učine suvišnima. Reforma ili transformacija Ujedinjenih naroda također je još jedan prioritet, ali to je drugi dan posla.

Koncept i praksa neutralnosti dolaze pod međunarodne napade, ne zato što su pogrešni, već zato što izazivaju sve veću militarizaciju i zlouporabe moći od strane najmoćnijih država. Najvažnija dužnost svake vlade je braniti sve svoje građane i ostvarivati ​​najbolje interese svojih građana. Uključivanje u ratove drugih zemalja i pridruživanje agresivnim vojnim savezima nikada nije koristilo narodima manjih zemalja.

Pozitivna neutralnost ne sprječava neutralnu državu da ima dobre diplomatske, gospodarske i kulturne odnose sa svim drugim državama. Sve neutralne države trebaju biti aktivno uključene u promicanje nacionalnog i međunarodnog mira i globalne pravde. To je glavna razlika između negativne, pasivne neutralnosti s jedne strane i pozitivne aktivne neutralnosti s druge strane. Promicanje međunarodnog mira nije samo posao Ujedinjenih naroda, to je vrlo važan posao za sve nacije, uključujući i Kolumbiju. Nažalost, Ujedinjenim narodima nije dopušteno obaviti svoj najvažniji posao stvaranja i održavanja međunarodnog mira, zbog čega je još važnije da sve zemlje članice UN-a trebaju aktivno raditi na stvaranju međunarodnog mira i pravde. Mir bez pravde samo je privremeni prekid vatre. Najbolji primjer za to bio je Versajski mirovni ugovor iz Prvog svjetskog rata, koji nije imao pravde i bio je jedan od uzroka Drugog svjetskog rata.

Negativna ili pasivna neutralnost znači da država samo izbjegava ratove i gleda svoja posla u međunarodnim poslovima. Primjer za to bile su Sjedinjene Države u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kada su SAD ostale neutralne sve dok nisu bile prisiljene objaviti rat potonućem Lusitanije u Prvom svjetskom ratu i japanskim napadom na Pearl Harbor u Drugom svjetskom ratu . Pozitivna aktivna neutralnost je najbolji i najpovoljniji oblik neutralnosti, posebno u ovoj 1^st stoljeća kada se čovječanstvo suočava s nekoliko egzistencijalnih kriza uključujući klimatske promjene i rizike nuklearnog rata. Ljudi i zemlje više ne mogu živjeti izolirano u ovom međusobno povezanom međuovisnom svijetu današnjice. Aktivna neutralnost bi trebala značiti da neutralne države ne gledaju samo svoja posla, već također aktivno rade na stvaranju međunarodnog mira i globalne pravde te trebaju stalno raditi na poboljšanju i provođenju međunarodnih zakona.

Prednosti neutralnosti uključuju činjenicu da je neutralnost priznata konvencija u međunarodnom pravu, za razliku od nesvrstanosti, te stoga nameće obveze ne samo neutralnim državama, već također nameće obveze državama koje nisu neutralne, da poštuju neutralnost neutralnih država. U povijesti je bilo mnogo slučajeva u kojima su neutralne države bile napadnute u agresorskim ratovima, ali kao što pljačkaši banaka i ubojice krše nacionalne zakone, tako i agresivne države krše međunarodne zakone. Zato je promicanje poštivanja međunarodnih zakona toliko važno i zašto neke neutralne države mogu smatrati potrebnim imati dobre obrambene snage za odvraćanje napada na svoju državu, dok druge, poput Kostarike, mogu biti uspješna neutralna država, bez ikakve vojske snage. Ako zemlja kao što je Kolumbija ima vrijedne prirodne resurse, onda bi trebalo biti mudro da Kolumbija ima dobre obrambene snage, ali to ne znači nužno trošenje milijardi dolara na najmodernije borbene zrakoplove, borbene tenkove i ratne brodove. Suvremena vojna obrambena oprema može neutralnoj državi omogućiti obranu svog teritorija bez bankrotiranja gospodarstva. Agresivna vojna oprema potrebna vam je samo ako napadate ili vršite invaziju na druge zemlje, a neutralnim državama je to zabranjeno. Neutralne zemlje trebale bi se odlučiti za zdravorazumski tip istinskih obrambenih snaga i potrošiti novac koji uštede na pružanje kvalitetnih zdravstvenih, socijalnih usluga, obrazovanja i drugih vitalnih usluga za svoje ljude. U mirnodopskim uvjetima, vaše kolumbijske obrambene snage mogu se koristiti za mnoge dobre svrhe, poput zaštite i poboljšanja okoliša, pomoći u pomirenju i pružanju vitalnih društvenih usluga. Svaka bi se vlada prvenstveno trebala usredotočiti na obranu najboljih interesa svojih građana i širih interesa čovječanstva, a ne samo na obranu svog teritorija. Bez obzira na to koliko milijardi dolara potrošite na svoje vojne snage, to nikada neće biti dovoljno da spriječite veliku svjetsku silu od invazije i okupacije vaše zemlje. Ono što trebate učiniti je odvratiti ili obeshrabriti svaki takav napad tako što ćete velikoj sili učiniti što je moguće težim i skupljim napad na vašu zemlju. Po mom mišljenju to se može postići neutralnom državom koja ne pokušava braniti ono što se ne može obraniti, već ima politiku i pripremu za pribjegavanje miroljubivoj nesuradnji s bilo kojim invazionim snagama. Mnoge zemlje poput Vijetnama i Irske koristile su gerilski rat kako bi postigle svoju neovisnost, ali cijena ljudskih života može biti neprihvatljivo visoka, posebno s 21.^st stoljeća ratovanje. Održavanje mira mirnim putem i vladavina prava je najbolja opcija. Pokušaj sklapanja mira ratovanjem recept je za katastrofu. Poginule u ratovima nitko nikada nije pitao smatraju li svoju smrt opravdanom ili 'vrijednom'. Ipak, kada je američka državna tajnica Madeline Albright upitana o smrti više od pola milijuna iračke djece 1990-ih i je li se cijena isplatila, odgovorila je: “Mislim da je to vrlo težak izbor, ali cijena, mi mislim, cijena se isplati.”

Kada analiziramo opcije za nacionalnu obranu, prednosti neutralnosti daleko nadmašuju sve nedostatke. Švedska, Finska i Austrija uspješno su održavale svoju neutralnost tijekom Hladnog rata, au slučaju Švedske ostale su neutralne više od 200 godina. Sada, kada su Švedska i Finska napustile neutralnost i pridružile se NATO-u, dovele su svoje narode i svoje zemlje u daleko opasniju situaciju. Da je Ukrajina ostala neutralna država, sada ne bi patila od razornog rata koji je do sada vjerojatno ubio više od 100,000 njezinih ljudi, a jedinu korist imali su proizvođači oružja. Ruski agresorski rat također nanosi ogromnu štetu narodu Rusije, bez obzira na provociranje NATO agresivnog širenja. Ruski predsjednik Putin napravio je strašnu pogrešku ušavši u NATO organiziranu zamku. Ništa ne opravdava agresiju kojom je Rusija okupirala istočnu Ukrajinu. Isto tako, SAD i njegovi saveznici u NATO-u nisu opravdano svrgnuli vlade Afganistana, Iraka i Libije, te izveli neopravdanu vojnu agresiju u Siriji, Jemenu i drugdje.

Međunarodni zakoni su neadekvatni i ne provode se. Rješenje za to je stalno poboljšavanje međunarodnih zakona i odgovornosti za kršenje međunarodnih zakona. Tu treba primijeniti aktivnu neutralnost. Neutralne države uvijek bi trebale aktivno promicati globalnu pravdu i reformu te ažuriranje međunarodnih zakona i sudske prakse.

UN je prvenstveno osnovan za stvaranje i održavanje međunarodnog mira, ali UN u tome sprječavaju njegove stalne članice VS UN-a.

Nedavni sukobi u Sudanu, Jemenu i drugdje pokazuju slične izazove i zlostavljanja. Vojni počinitelji građanskog rata u Sudanu ne bore se u ime naroda Sudana, oni rade suprotno. Oni vode rat protiv naroda Sudana kako bi nastavili koruptivno krasti vrijedne resurse Sudana. Saudijska Arabija i njeni saveznici potpomognuti SAD-om, Britancima i drugim dobavljačima oružja bili su uključeni u genocidni rat protiv naroda Jemena. Zapadne i druge zemlje više od jednog stoljeća iskorištavaju resurse Demokratske Republike Kongo uz ogromne troškove za živote i patnju kongoanskog naroda.

Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a imalo je posebnu zadaću poštivati ​​načela i članke Povelje UN-a. Ipak, tri od njih, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, djeluju u suprotnosti s Poveljom UN-a od kraja Hladnog rata, a prije toga u Vijetnamu i drugdje. Nedavno je Rusija činila slično invazijom i vođenjem rata u Ukrajini, a prije toga u Afganistanu 1980-ih.

Moja zemlja, Irska, mnogo je manja od Kolumbije, ali kao i Kolumbija patili smo od građanskih ratova i vanjskog ugnjetavanja. Postavši pozitivno aktivna neutralna država, Irska je odigrala važnu ulogu u promicanju međunarodnog mira i globalne pravde te je postigla pomirenje unutar Irske. Vjerujem da Kolumbija može i treba učiniti isto.

Dok neki mogu tvrditi da neutralnost ima nedostatke kao što su nedostatak solidarnosti i suradnje sa saveznicima, ranjivost na globalne prijetnje i izazove, oni se vjerojatno odnose samo na negativnu izolacionističku neutralnost. Vrsta neutralnosti koja najbolje odgovara međunarodnoj situaciji u 21. stoljeću i koja najbolje odgovara Kolumbiji je pozitivna aktivna neutralnost pri čemu neutralne države aktivno promiču mir i pravdu na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Ako Kolumbija postane pozitivno aktivna neutralna država, to će biti vrlo dobar primjer za sve ostale latinoameričke države da slijede primjer Kolumbije i Kostarike. Kad pogledam kartu svijeta, vidim da je Kolumbija vrlo strateški smještena. Kao da je Kolumbija čuvar vrata Južne Amerike. Učinimo Kolumbiju ČUVAROM MIRA i globalne pravde.