Yurii Sheliazhenko, World BEYOND War, Listopad 3, 2021
Istaknuti međunarodni časopis sa sjedištem u Londonu “The Economist” objavio je članak pod naslovom “Zovi me možda” (na svojoj web stranici “Vojni nacrt se vraća”).
Članak je propaganda o “koristima” regrutacije, na primjeru Izraela i sjevernoeuropskih zemalja, iako se spominju i neki nedostaci regrutacije poput porasta stope kriminala. Članak je anoniman (vjerojatno urednički, ali zašto ne na prvoj stranici?) i napisan u Izraelu, s geooznakom “Tel Aviv”. Njegove poruke su kontradiktorne i kontroverzne, kao, regrutacija u Rusiji je pakao, ali vojna služba na Zapadu je raj.
U članku se anonimni autori hvale spremnošću izraelske mladeži da služe na najgori regrutno-propagandni način, ali zanemaruju činjenicu da šezdesetak tinejdžera iz Izraela objavilo je otvoreno pismo u kojem su izjavili da odbijaju služenje vojske prosvjedujući protiv politike okupacije Palestine (“Šminističko pismo”). Autor(i) troll War Resisters' International (WRI) a-la, trebali biste prestati protestirati protiv regrutacije jer vojnog roka gotovo nigdje nema, a onda paradoksalno početi reklamirati postupno vraćanje vojne obveze diljem svijeta. Spominjanje WRI-a može biti oblik osvete za njihovu kampanju solidarnosti s izraelskim protivnicima.
Članak zanemaruje dimenzije ljudskih prava, pravo na prigovor savjesti na služenje vojnog roka i demokratsku tradiciju osobne savjesti kao zaštitu od masovnog ratnog ludila, te podcjenjuje trend militarizacije gospodarstva i društava (čak i u Sjedinjenim Državama vojna registracija za žene je uveden Zakonom o ovlasti za nacionalnu obranu za fiskalnu godinu 2022.).
Argument za regrutaciju kao mjeru predostrožnosti protiv rata je smiješan; institucija regrutacije pretvara demokratske ekonomije slobodnog tržišta u autoritarne ekonomije temeljene na ropstvu (svatko može biti regrutiran kao rob ako odbije dobrovoljno služiti ratnom stroju). Ne treba nam više vojnog roka, trebaju nam tri jednostavne stvari: demilitarizacija gospodarstva, nenasilno rješavanje sukoba i jačanje kulture mira u društvima.
Još jedna predstavljena ideja izvan granica razuma je “cijepljenje” mladih od krajnje desnog ekstremizma kroz bacanje tinejdžera u kandže neofašističkih časnika. Obje su ideje toliko sulude da je članak "uravnotežio" (siguran sam, sugestijom urednika protiv volje autora) očito sranje s nekim jednostavnim činjenicama koje bi trebale ići na prvom mjestu umjesto "ozbiljno razmatrati" takva sranja. A odlomak o "uniženju srednje škole" laje ludo.
U međuvremenu, an članak u časopisu Roar pokazuje veze između militarizacije Izraela i EU.
Izraelska arhaična politika i militarizirana ekonomija ni na koji način nisu model za svijet, kao što sugerira The Economist, ako je naš cilj održivi razvoj, a ne rat svih protiv svih. Izrael bi trebao poštivati ljudsko pravo da odbije ubijanje, a zemlje koje razmatraju regrutaciju kao čudesnu pilulu protiv ekonomske krize trebale bi se preispitati; ove tablete su otrovne. Misija naših antimilitarističkih organizacija je ukinuti nemoralnu instituciju rata i ona neće biti napuštena.
Želim vam mir i sreću.
