Fotografije Kawaguchi Mayumi
Tekst Josepha Essertiera
Politički znanstvenik i aktivist Douglas Lummis napisao je: "Razlozi za napuštanje izgradnje novog američkog zrakoplovnog objekta marinaca u Henokou na sjevernom Okinawi su mnogi." Teško je smisliti legitimne razloge za provođenje projekta. Nezakoniti razlozi za koje mogu zamisliti da sam na vrhu glave su povećani status američke i japanske vojske, više snage za ultranacionaliste i militariste općenito, i stalan novčani tok Pentagona s američkim i japanskim poreznim obveznicima na dobavljačima naoružanja masti, Profesor Lummis iznosi neke od mnogih razloga zbog kojih bi se svi trebali suprotstaviti ovoj novoj osnovnoj konstrukciji:
„Gazi o antiratnom senzibilitetu naroda Okinawana; ona dodaje već ionako nejednak teret na Okinawu u usporedbi s kopnenim Japanom te je stoga diskriminirajući; to će prouzročiti više nesreća i zločina žrtava Okinavaca; oštetit će, možda fatalno, Okinawu i najboljem japanskom koraljnom vrtu u zaljevu Oura (koji će se popuniti) i uništiti stanište i hranilište dugong, ugrožene vrste koju okinavci smatraju svetima; kao što se pokazalo desetljećem otpora, to se može učiniti samo tako što će narodna volja nadjačati masivnim policijskim snagama. Ako to nije dovoljno, na mjestu prosvjeda iu novinama se sve više raspravlja o još jednom čimbeniku ... Prvo, činjenica da se ispitivanje tla ispod zaljeva Oura, započeto u 2014-u, nastavlja i danas, što sugerira da Agencija za obranu nije mogla utvrditi da je morsko dno dovoljno čvrsto da podnese težinu betonskog bloka duljine zračne piste, koju on tamo planira. "
Drugim riječima, ova baza se gradi na čvrstim temeljima "majoneze". Neki inženjeri se pitaju može li se projekt povući, prema Lummisu: "Ovi inženjeri ističu da je Međunarodna zračna luka Kansai, dovršena u 1994-u povratom zemljišta u Japansko unutrašnje more polako tone; svaki dan kamioni donose stijene i prljavštinu kako bi ih podigli, a zgrade se drže u ravni s utičnicama. ”Hoće li ponoviti greške koje su napravljene na međunarodnoj zračnoj luci Kansai?
Da popunite malo više ovog brzog popisa razloga za suprotstavljanje osnovici, pogledajte i kratku, izvrsnu analizu; brzi sažetak situacije; i slajd šou u govoru g. YAMASHIRA Hirojija koji je pročitao g. INABA Hiroshi na nedavnoj anti-bazičnoj konferenciji u Dublinu, Irska:
Čitanje g. Inaminog govora gospodina Yamashira počinje oko 6: 55: 05. Nakon čitanja govora g. Yamashira, gospodin Inaba daje svoj govor i pokreće neka dobra pitanja iz publike.
To su dva najbolje informirana i rječita protivnika konstrukcije baze Henoko. Japanska vlada pokušala je obojicu ušutkati - neuspješno barem do sada.
Oni su dio istrajnog mira / prava autohtonih naroda / pokreta za zaštitu okoliša, koji je u tijeku na Okinawi protiv ideje o bazi Henoko od kada je ideja postala popularna prije 20 godina. Većinu prošlog stoljeća američka vojska je imala baze na Okinawi, a Okinawani su se stalno borili protiv otočja na bojna polja. Još od bitke na Okinawi, u kojoj je više od stotinu tisuća okinavskih civila izgubilo život (tj. Oko trećine stanovništva), veliki postotak stanovništva suprotstavio se američkim bazama, a velika većina (oko 70-a do 80-a) postotka) sada se protivi izgradnji nove baze u Henokou. Pobjeda Dennyja Tamakija na izborima guvernera Okinave demonstrirao to snažno protivljenje većoj osnovi.
Gospođa KAWAGUCHI Mayumi
Gđa Kawaguchi je gitaristica i pjevačica koja redovito inspirira ljude u antiratnim i anti-baznim pokretima diljem Japana. Pojavila se u Ryukyu Shimpu novinski članak nedavno na japanskom.
Ovo je grubi prijevod članka:
Ujutro 21st [studenog], Ured Okinawine obrane dostavio je prljavštinu za rad deponije američkoj vojnoj bazi Camp Schwab za novu baznu konstrukciju u Henoku, Nago City. Ukupno 94 građevinska vozila obavila su dva putovanja. Građani su prosvjedovali. Držali su znakove za vozače kamiona kako bi vidjeli kako se čita "Stop ovoj ilegalnoj gradnji" i "Ne pretvarajte ovo blago u američku vojnu bazu." Gospođa Kawaguchi Mayumi (godina 43), stanovnica Kyota, navijala je građani izvodeći njezinu pjesmu "Sada je vrijeme za ustajanje" i "Tinsagunu cvijet" na harmonici na tipkovnici, dok su kamioni u prljavštini prebačeni u bazu. Gospođa Kawaguchi je rekla: “Ovo je prvi put da sam nastupao kao kamione koji se prevoze prljavštinom. Zvuk instrumenta i pjesma ljudi nisu bili preplavljeni sterilnim zvukom kamiona koji su ulazili i izlazili.
Kontekst njezina navijanja na miroljubive građane na ovaj način je uistinu strašna situacija u Henoku. Borba je dostigla fazu u kojoj su građevinske tvrtke koje rade za japansku vladu (i posredno za SAD) sada spremne ubiti jedan od najzdravijih koraljnih grebena u ovoj regiji i uništiti stanište dugong i mnogih drugih ugroženih vrsta. , Okinavci prije svega znaju što je u pitanju. Ne samo njihove živote, već i život na moru. Oni znaju da će se počiniti zločin protiv prirode - zločin protiv prirode koji će dovesti do zločina protiv čovječnosti ako dopustimo da se počini, ako stojimo po strani i gledamo. Teret američkih baza pao je na njihova ramena mnogo teže nego ramena Japana u drugim regijama japanskog arhipelaga jer su i njihovo stanovništvo i njihova kopnena područja tako mali, a američke baze zauzimaju veliki dio svoje zemlje. Njihova je zemlja krajem rata u Pacifiku ukrala američka vojska i nikada se nije vratila. Ubojstva, silovanja, buka, zagađenje, itd., Uglavnom uzrokovani američkim građanima, bili su izvan kontrole, s malo ili nimalo pravde na japanskim sudovima za žrtve.
Tako je gnjev Okinawana prirodno dostigao kritičnu točku. More koje je dragocjeno za njihov način života uskoro će biti uništeno. To je u velikoj mjeri pitanje suvereniteta i prava autohtonih naroda, iako je to pitanje na koje bi mnogi ljudi diljem svijeta trebali obratiti pozornost jer se tiče oceana. Dramatični sukob je u tijeku, s nevinim i požrtvovnim vođama kao što su gospodin Yamashiro i gospodin Inaba koji su maltretirani, čak mučeni, barem u slučaju gospodina Yamashira, i oklevetani u slučajevima oba muškarca. Nenasilne prosvjednike nasilno tretira policija iz drugih regija koje je angažirala središnja vlada (budući da je teško nemoguće prisiliti lokalnu policiju Okinawana da ignorira zakonska prava njihovih zajednica).
Ovo je drama koja se odvija! Ipak, novinari i snimatelji dokumentarnih filmova ili nisu svjesni ili ignoriraju stanje Okinavaca, mali postotak ljudi u Japanu protiv Tokija i Washingtona.
Upravo u tom kontekstu ja, Amerikanac, s malo izravnog iskustva na Okinawi, osim jednog studijskog putovanja, predstavljamo niz fotografija i videa koje mi je ljubazno poslala gospođa Kawaguchi. Ona je definitivno voljena ovdje u Nagoji među desetinama ljudi koji redovito rade aktivistički rad, volontiraju svoje vrijeme i energiju, obrazuju svoje sugrađane o bazama u dalekoj Okinavi i prosvjeduju protiv pro-Washingtonske politike premijera Shinza Abea. Gospođa Kawaguchi je sjajan pjevač sa snažnim glasom, tako da je ovo srceparajući za ljude iz skupine antibase da je vide grubo obrađene, kao što se može vidjeti na fotografijama ispod.
Prije fotografija, samo jedan primjer pjevanja i inspirativnih prosvjednika. Prepisao sam i preveo neke od pjesama. Obično svira gitaru i pjeva. I obično s puno boljom akustikom, naravno, ali kao primjer glazbe u službi mira, volim sljedeći video
Pjesma 1st:
Kono kuni wo mamoru tame ni
Senso wo shinakereba naranai to shitara
Senso wo shinakereba horobite yuku na shitara
Horobite yukou dewa nai ka
Watashi tachi wa donna koto ga attemo
Senryoku wa motanai
Watashitachi wa nanto iwareyoto
Senso wa shinai
[Ista pjesma iznad na engleskom:]
Kako bi zaštitili ovu zemlju
Čak i ako je potrebno boriti se u ratu
Čak i ako zemlja umre bez rata
Pusti da umre
Bez obzira što se dogodi, mi nećemo uzeti oružje
Bez obzira što nam se govori
Nećemo se upustiti u rat
2nd pjesma: preskakanje japanskog, evo nekoliko riječi:
Que sera que sera que sera
Što je s našim životima
Sve što trebamo učiniti je živjeti
Traženje mira i slobode
Suočavanje sutra
S snagom
Pjevajte o ljubaznosti ljudskih bića
Pjevaj pjevaj pjevaj ...
Pjevaj pjevaj pjevaj ...
Pjevajte o ljubaznosti ljudskih bića
S snagom
Široke, visoke i velike
Sada, evo primjera vrste pokrivenosti koje masovni mediji pridonio je da nas sve obavijesti:
"U četvrtak je japanska vlada počela transportirati građevinske materijale na planiranu lokaciju prvi put nakon otprilike tri mjeseca kako bi se pripremila za punopravni rad na odlagalištu."
Bilo je to prije tjedan dana. Samo ova jedna rečenica, bez fotografija. Fotografije i videozapisi gospođe Kawaguchi pružit će vam puno više informacija. Grassroots, ljudi s demokratskim medijima i svi koji imaju video kameru, čak i iPhone, dođite na Okinawu i snimite što rade japanska i američka vlada.
Guverner Denny TAMAKI, koji se protivi izgradnji baze, nedavno je bio na Sveučilištu u New Yorku i otišao u Washington i stekao malo pažnje. Kao što je prijavljeno u jedan članak u Ryukyu Shimpu, lokalnom okinavskom listu: "Osim toga, izrazio je osjećaj hitnosti u zaustavljanju izgradnje nove baze, jer će uskoro doći do točke gdje se ono što se radi ne može poništiti."
Da, približava se točki bez povratka, a Okinawani to znaju. Tokio pokušava uništiti njihovu nadu tako što će što prije postaviti beton. Okinavljani su iscrpili svaki demokratski i mirni put.
Sada za video snimke i fotografije.
Ovdje vidimo muškarce koji rade prljavi posao Vassala u Washingtonu (tj. Tokiju). Washington, feudalni gospodar, zahtijevao je od svog Vassala da prođe kroz novu bazu u Henoku, bez obzira na sve. Vassal poslušno ignorira volju Okinavske vlade i naroda. To je sramotno djelo, pa nije ni čudo što ovi ljudi skrivaju svoja lica bijelim maskama i tamnim sunčanim naočalama.
Vidjeti i čuti Okinavce koji zahtijevaju da ovaj zločin protiv prirode i ovo kršenje suvereniteta prestane. Bazni protivnici pobijedili su na izborima. Kandidat protiv protukandidata Gov.Tamaki je njihov novi guverner, ali to je ono što dobivaju za sve svoje napore da osvoje mir za svoju zajednicu i za svijet putem nenasilnih, zakonskih kanala? Prvi znak na japanskom jeziku ispod crvene boje glasi: "Zaustavite bespravne građevinske radove." Druga u crvenoj, bijeloj i plavoj boji glasi: "Nema nove baze u Henoku." Na samom kraju isječka s desne strane vidimo znak u plavom pisanju na bijeloj pozadini. To glasi: "Ne ubij korale."
Odlagališta koja su nosila svoja ubijanja koralja i staništa koja uništavaju staništa u bazu.
Različite vrste teških kamiona koje su se uvezale u bazu jedna za drugom. Prva je na dnu obojana plavom, a na vrhu žuta na japanskom jeziku "Ryukyu Cement". "Ryukyu" je ime otočnog lanca čiji je dio otok Okinawa. Ti cementni kamioni nose materijal koji može postati dio piste iznad koralja (još živ) - pista za američke bombardere na koju će se sletjeti. Napunit će svoje zrakoplove bombama koje će ubiti civile i povećati bijedu u dalekim zemljama ako ništa ne učinimo.
Kako možemo zahvaliti tim starijim damama koje se odluče zauzeti za demokraciju i svjetski mir i provoditi svoje zlatne godine radeći ovaj posao, kišu ili sjaj, umjesto da uživaju u slobodnim aktivnostima nakon što su doživotno podizali obitelji i službu u zajednici?
Kako možemo zahvaliti tim starijim muškarcima koji poput starih žena odabiru taj izbor? Umjesto igranja golfa, žrtvuju svoje dragocjeno vrijeme za sve nas. Mladi i stari Okinawani se protive tim centrima za ubojstva koji se nazivaju "bazama." Ne samo da njihove kćeri i unuke neće silovati američko vojno osoblje, i to ne samo zato da njihove zemlje ne budu zagađene otrovnim kemikalijama, nego i zato što se neke od njih sjećaju bitke na Okinawi i znaju za koga rat; ne žele da itko mora iskusiti pakao na zemlji.
