Duboka struktura Hladnog rata i EU

Mikael Böök, World BEYOND War, Studeni 22, 2021

Učitelj strategije Stefan Forss tvrdi u Helsinškim novinama Hufvudstadsbladet da Rusija priprema invaziju na Ukrajinu.

Tako to izgleda.

Ako je tako, Rusija odgovara na pripreme američkih i ukrajinskih vlada za definitivno integraciju Ukrajine u američko svjetsko carstvo, dovršavajući vojno napredovanje Zapada protiv Rusije koje je počelo u drugoj polovici 1990-ih.

Forss dalje smatra da je “odvratna izbjeglička kriza na granicama EU i NATO-a u Poljskoj i Litvi . . . pokazuje obilježja ruske obmane, maskirovke”, što je još jedan način da se sva krivnja za ono što se događa na granicama svali na Putina.

Rizik od velikog vojnog sukoba, nažalost, porastao je u našem dijelu svijeta u isto vrijeme kada su vojno-političke napetosti eskalirali u Aziji, ne samo oko pitanja budućnosti Tajvana. Korištenje tisuća migranata kao igračkih komada izaziva opravdano gađenje, ali kakve osjećaje izaziva korištenje 45 milijuna ukrajinskih i 23 milijuna stanovnika Tajvana kao žetone u geopolitičkoj igri?

Možda to ne bi trebalo dovesti do izljeva emocija i optužbi, ali bi trebalo potaknuti na razmišljanje.

Hladni rat nije završio sa Sovjetskim Savezom. To se događa, iako u više orvelovskih geopolitičkih oblika nego prije. Sada u njemu postoje tri globalne strane, baš kao “Eurazija, Oceanija i istočna Azija” u Orwellovoj “1984”. Distopijski su i propaganda, “hibridne akcije” i nadzor nad građanima. Čovjek se sjeća Snowdenovih otkrića.

Glavni uzrok Hladnog rata su, kao i prije, sustavi nuklearnog oružja i stalna prijetnja klimi i životu na Zemlji. Ti su sustavi činili i nastavljaju činiti “duboku strukturu Hladnog rata”. Taj izraz posuđujem od povjesničara EP Thompsona i stoga se nadam da ću podsjetiti na izbor puta koji nam je još uvijek otvoren. Možemo pokušati iskoristiti UN i međunarodno pravo kao našu platformu za ukidanje sustava nuklearnog oružja. Ili možemo nastaviti tjerati Hladni rat u nuklearnu katastrofu zbog pregrijavanja odnosa supersila ili greškom.

Moderna, proširena Europska unija još nije postojala tijekom prve faze Hladnog rata. Nastao je tek tijekom 1990-ih, kada su se ljudi nadali da je Hladni rat konačno otišao u povijest. Što za EU znači da Hladni rat još uvijek traje? Trenutno iu bliskoj budućnosti građani EU-a imaju tendenciju podijeliti se u tri stranke. Prvo, oni koji vjeruju da je američki nuklearni kišobran naša moćna tvrđava. Drugo, oni koji žele vjerovati da francuska nuklearna udarna snaga može biti ili će biti naša moćna tvrđava. (ova ideja svakako nije bila strana De Gaulleu i nedavno ju je emitirao Macron). Konačno, mišljenje koje želi Europu bez nuklearnog oružja i EU koja se pridržava Konvencije UN-a o zabrani nuklearnog oružja (TPNW).

Vara se onaj tko zamišlja da treću liniju mišljenja zastupa tek nekoliko građana EU. Većina Nijemaca, Talijana, Belgijanaca i Nizozemaca želi ukloniti američke nuklearne baze s teritorija svojih država NATO-a. Javna potpora nuklearnom razoružanju Europe i pristupanju Konvenciji UN-a također je jaka u ostatku zapadne Europe, ne samo u nordijskim zemljama. To vrijedi i za državu Francusku s nuklearnim oružjem. Istraživanje (koji je proveo IFOP 2018.) pokazalo je da 67 posto Francuza želi da se njihova vlada pridruži TPNW-u, dok 33 posto smatra da ne bi trebala. Austrija, Irska i Malta već su ratificirale TPNW.

Što sve to znači za EU kao instituciju? To znači da EU mora biti hrabra i izaći iz ormara. EU se mora usuditi skrenuti s puta kojim trenutno idu hladnoratovski protivnici. EU se mora graditi na mišljenju svog osnivača Altiera Spinellija da Europa mora biti denuklearizirana (što je iznio u članku “Atlantski pakt ili europsko jedinstvo”, Vanjski poslovi broj 4, 1962). Inače će se Unija raspasti dok se povećava rizik od trećeg svjetskog rata.

Države koje su pristupile Konvenciji UN-a o zabrani nuklearnog oružja uskoro će se sastati prvi put od njezina stupanja na snagu u siječnju. Sastanak bi se trebao održati u Beču od 22. do 24. ožujka 2022. Što ako Europska komisija izrazi svoju podršku? Takav strateški potez EU bio bi stvarno svjež! Zauzvrat, EU bi retrospektivno zaslužila nagradu za mir koju je Nobelov odbor dodijelio Uniji prerano 2012. EU se mora usuditi podržati Konvenciju UN-a. I Finska se mora usuditi dati EU male poticaje u tom smjeru. Svi znakovi života u borbi protiv hladnog rata bili bi dobrodošli. Minimalni znak života bio bi, poput Švedske, preuzeti status promatrača i poslati promatrače na sastanak u Beč.