Napisao Ajamu Baraka, 16. kolovoza 2017. Izvješće o crnoj agendi.
Kakav je karakter rasističke desničarske politike danas? Je li to ludi bijeli rasist koji se upušta u antifašističke demonstracije u Charlottesvilleu, Virginia, ili to može biti i uvjeravanje Lindsaya Grahama da bi napad na Sjevernu Koreju rezultirao tisućama izgubljenih života... ali ti će životi biti "tamo"? Što je s nedavnom jednoglasnom rezolucijom oba doma Kongresa u potpori Izraelu i kritikama Ujedinjenih naroda zbog njihove navodne antiizraelske pristranosti? Bi li se to kvalificiralo kao rasizam i desničarstvo, budući da se čini da stalna patnja Palestinaca nije zabrinjavajuća? A što je s glasovanjem Zastupničkog doma američkog Kongresa da se ide dalje od opscenog prijedloga Trumpove administracije da se vojni proračun poveća za 54 milijarde dolara i umjesto toga doda ogromnih 74 milijarde dolara proračunu Pentagona?
Ono što smatram zanimljivim u vezi s trenutačnom raspravom o onome što mnogi nazivaju ohrabrivanjem desnice radikalne bjelačke nadmoći jest koliko je lako mobilizirati opoziciju protiv grubih i otvorenih bijelih rasista koje smo vidjeli u Charlottesvilleu. Toliko lako, zapravo, da je to zapravo odvraćanje od težeg i opasnijeg posla koji treba obaviti kako bi se suočili s pravim desničarskim moćnicima.
Bijela nadmoć koju neki od nas vide kao podmukliju ne odražava se u jednostavnim, stereotipnim slikama bijesnog alt-desničara koji pozdravlja naciste, pa čak ni Donalda Trumpa. Umjesto toga, to je normalizirana i stoga nevidljiva bijelačka supremacistička ideologija usađena u kulturne i obrazovne institucije i politike koje proizlaze iz tih ideja. Taj proces ne proizvodi samo jurišne postrojbe naoružane i poludjele radikalne desnice, već i takve prikrivene istinske vjernike poput Roberta Rubena iz Goldman Sachsa, Hillary Clinton, Baracka Obame, Tonyja Blaira i Nancy Pelosi — “pristojne” pojedince koji nikada nisu sumnjali na trenutak superiornost zapadne civilizacije, koja potpuno vjeruje u pravo i odgovornost Bijelog zapada da određuje koje nacije trebaju imati suverenitet i tko trebaju biti vođe “manjih” nacija. I koji vjeruju da ne postoji alternativa čudima globalnog kapitalizma čak i ako to znači da su milijarde ljudskih bića trajno poslane u ono što je Fanon nazvao "zonom nepostojanja".
“Politički utjecaj desnice koja osvaja vlast u Ukrajini ne može se izolirati od rastuće moći desnice drugdje.”
Ovo je bijela nadmoć koja me brine. I dok prepoznajem opasnost od nasilnog desničarskog pokreta, više sam zabrinut desničarskim politikama koje demokrati i republikanci uvode u zakone i politiku na svim razinama vlasti.
Prije više od dvije godine Napisao sam da je:
“Brutalna represija i dehumanizacija kojoj smo svjedočili diljem Europe 1930-ih nije našla opći izraz u SAD-u i Europi, barem ne još. Unatoč tome, čini se da veliki dijelovi američke i europske ljevice nisu u stanju prepoznati da osovina SAD/NATO/EU koja je predana održavanju hegemonije zapadnog kapitala rezultira opasnom suradnjom s desničarskim snagama unutar i izvan vlada.”
Poticaj tog članka bio je kritizirati inherentnu opasnost cinične manipulacije Obamine administracije desničarskim elementima u Ukrajini kako bi se srušila demokratski izabrana vlada Viktora Janukoviča. Ne samo da je to bilo opasno i predvidljivo katastrofalno za ukrajinski narod, već zato što se američka podrška neofašističkom pokretu u Ukrajini odvijala u kontekstu u kojem je politička desnica dobivala legitimitet i snagu diljem Europe. Politički utjecaj desnice koja osvaja vlast u Ukrajini nije se mogao izolirati od rastuće moći desnice drugdje. Što je značilo da je sebični, kratkoročni cilj Obaminog divljenja da potkopa Rusiju u Ukrajini imao učinak osnaživanja desnice i pomicanja ravnoteže snaga prema desnici diljem Europe.
Ali budući da je Obama netočno viđen kao liberal, uspio je izbjeći većinu kritika svoje politike u Ukrajini, u Europi i unutar zemlje. Zapravo, liberali i ljevica i u SAD-u i u Europi općenito su podržavali njegovu politiku prema Ukrajini.
“SAD je postao opasno desničarsko društvo kao rezultat stalnog pomaka udesno tijekom posljednja četiri desetljeća.”
Međutim, igranje s desničarskim elementima u Ukrajini i podcjenjivanje rastuće moći desnice rezultiralo je snažnim i opasnim desničarskim pokretima s obje strane Atlantika koji su učinkovito iskorištavali endemski bijelački rasizam i proturječja neoliberalne kapitalističke globalizacije . Uspon Donalda Trumpa ne može se dekontekstualizirati iz rasne, klasne i rodne politike ovog trenutka ovdje i u inozemstvu.
Alt-desnica koja se prošlog vikenda pojavila u Charlottesvilleu oponašala je taktiku neofašističkih vojnika na prvoj liniji koji su orkestrirali državni udar u Ukrajini, ali svi govore da je to rezultat Trumpa. Objektivna je činjenica da su SAD postale opasno desničarsko društvo kao rezultat stalnog pomaka udesno tijekom posljednja četiri desetljeća. Ideja da je Trumpov izbor na neki način "stvorio" desnicu ne može se shvatiti ozbiljno i ne može se svesti na grube izraze alternativne desnice.
Strukture bijele moći, odnosno strukture i institucije koje osiguravaju materijalnu bazu euroameričke bjelačke nadmoći i njezine ideološke reprodukcije, trebale bi biti u središtu radikalne opozicije. Ali kapitalistički poredak i njegove institucije - Svjetska trgovinska organizacija, MMF, Svjetska banka i globalno pozapadnjačeno visoko obrazovanje koje služi kao materijalna osnova za hegemonijsku bjelačku supremacističku moć - izmiču kritičkom ispitivanju jer je pozornost javnosti usmjerena protiv Davida Dukea i Donalda Adut.
Trump i alternativna desnica postali su korisne diverzije za bjelačke supremacističke liberale i ljevičare koji bi se radije borili protiv tih površnih karikatura rasizma nego sudjelovali u težem ideološkom radu koji uključuje stvarno samopožrtvovnost — čisteći se od svih rasnih sentimentalnosti povezanih s mitologijom mjesto bijelih ljudi, bjelačke civilizacije i bjelaštva u svijetu kako bi slijedili kurs za pravdu koji će rezultirati gubitkom materijalnih privilegija bijelaca.
“Mnoge manifestacije ukorijenjene desničarske ideologije koja se ne može zgodno i oportunistički svesti na Trumpa i republikance.”
Gledajući nadmoć bijele boje iz ovog širokokutnog objektiva, jasno je da podrška izraelskoj državi, rat protiv Sjeverne Koreje, masovno zatvaranje crnaca i smeđih, groteskni vojni proračun, urbana gentrifikacija, subverzija Venezuele, državni rat protiv crnaca i smeđe osobe svih spolova, a rat protiv reproduktivnih prava među mnogim su manifestacijama ukorijenjene desničarske ideologije koja se ne može zgodno i oportunistički svesti na Trumpa i republikance.
A kada shvatimo da nadmoć bijelaca nije samo ono što je u nečijoj glavi, već je i globalna struktura sa stalnim, razornim utjecajima na ljude u svijetu, bolje ćemo razumjeti zašto su neki od nas rekli da kako bi svijet uživo, 525-godišnji bijeli supremacistički paneuropski, kolonijalni/kapitalistički patrijarhat mora umrijeti.
Vaš će izbor biti jasan: ili ćete nam se pridružiti kao grobari ili ćete se predati klasnim i rasnim privilegijama i pridružiti se međuklasnom ujedinjenom frontu bijelih. Alt-desnica čeka i prima regrute s ljevice koji su umorni od “politike identiteta”.
Ajamu Baraka bio je kandidat za potpredsjednika 2016. na listi Zelene stranke. Urednik je i kolumnist za Black Agenda Report i kolumnist za časopis Counterpunch. Njegove najnovije publikacije uključuju doprinose Killing Trayvons: An Anthology of American Violence (Counterpunch Books, 2014.), Imagine: Living in a Socialist USA (HarperCollins, 2014.) i Claim No Easy Victories: The Legacy of Amilcar Cabral (CODESRIA, 2013.). Do njega se može doći na www.AjamuBaraka.com
