Nemojte me pogrešno shvatiti, drago mi je čuti da će i članovi Kongresa preskočiti Netanyahuov govor bez obzira na razlog koji nude. Ovo su neki od njih:
Preblizu je Netanyahuovom izboru. (To me ne nagovara. Da smo imali poštene, otvorene, javno financirane, negerizirane, provjerljivo prebrojane izbore, tada „politika“ ne bi bila prljava riječ i htjeli bismo da se političari pokažu kako čine stvari kako bi pokušali ugodite nam prije, za vrijeme i nakon izbora. Želim da se tako ponašaju čak i s našim slomljenim sustavom. Ne želim da se SAD miješaju u izraelske izbore, ali dopuštanje govora teško je isto što i potpora pučevima u Ukrajini i Venezuela ili Izraelu svake godine daje oružje vrijedno milijarde dolara.)
Govornik nije pitao predsjednika. (To je vjerojatno glavni razlog što demokrati obećavaju preskočiti govor. Zapravo sam zaprepašten što ih više nije to obećalo. Netanyahuu se činilo da mi nedostaje u kojoj su mjeri Sjedinjene Države postale vremenski ograničene monarhija. Kongres tipično želi prebaciti novac za ratove na predsjednika. Predsjednik tipično prilično čvrsto kontrolira jednu od dvije stranke. Ali brinem li se zapravo da se Kongres nije savjetovao s predsjednikom? Dovraga! Zamislite ako tijekom trke - do napada na Irak 2003. godine, Kongres je ponudio mikrofon za zajedničko zasjedanje El Baradeiju ili Sarkozyju ili Putinu ili, zapravo, Husseinu da osudi sve lažne tvrdnje o oružju za masovno uništenje u Iraku? Bi li vas ogorčila nepristojnost prema predsjedniku Bush ili oduševljen što milijun ljudi možda neće stradati bez ikakvog prokletog razloga?)
Ovakve razloge imaju praktičnu slabost: vode do poziva za odgađanjem govora, a ne da ga ponište. Neki drugi razlozi imaju ozbiljnije nedostatke.
Govor nanosi štetu dvostranačkoj američkoj podršci Izraelu. (Stvarno? Tanka manjina predsjednikove stranke preskače govor zbog popisa lamelih izgovora i odjednom će Sjedinjene Države prestati pružati svo besplatno oružje i stavljati veto na svaki pokušaj pravne odgovornosti za zločine izraelske vlade? I to bi bilo loše stvar ako se doista dogodilo?)
Govor boli kritični napor pregovora da se Iran spriječi dobiti nuklearno oružje. (Ovo je najgori od loših razloga. Potiskuje lažnu ideju da Iran pokušava izgraditi nuklearno oružje i prijeti da će ga upotrijebiti. To se uklapa u Netanyahuove mašte o siromašnom bespomoćnom nuklearnom Izraelu žrtvi iranske agresije. U stvarnosti, Iran u modernoj povijesti nije napao drugu državu. Kad bi barem Izrael ili Sjedinjene Države mogle toliko reći!)
Kao što rekoh, drago mi je da je bilo čiji preskačući govor iz bilo kojeg razloga. Ali smatram duboko uznemirujućim da je izuzetno važan i duboko moralan razlog da se preskoči govor očit i poznat svakom članu Kongresa, i dok većina djeluje protiv njega, oni koji djeluju u skladu s njim odbijaju ga artikulirati. Razlog je sljedeći: Netanyahu dolazi širiti ratnu propagandu. Kongresu je 2002. rekao laži o Iraku i založio se za američki rat. Lagao je, prema curenju informacija njegovih vlastitih špijuna ovog tjedna i prema razumijevanju američkih "obavještajnih" službi, o Iranu. Protuzakonito je širenje ratne propagande prema Međunarodnoj konvenciji o građanskim i političkim pravima, čiji je Izrael stranka. Kongres se bori da održi korak s ratovima koje predsjednik Obama nastavlja, pokreće i riskira. Evo jednog rata koji Obama izgleda ne želi, a Kongres dovodi stranog vođu s evidencijom ratnih laži kako bi im izdao zapovijed. U međuvremenu, agencija te iste strane vlade, AIPAC, održava svoj veliki sastanak u predvorju u Washingtonu.
Sada je istina da nuklearni energetski objekti stvaraju opasne ciljeve. Ti bespilotni letjelice koje lete oko francuskih nuklearnih elektrana, preplaše me. I istina je da nuklearna energija svog posjednika stavlja na kratak korak od nuklearnog naoružanja. Zbog toga bi SAD trebali prestati širiti nuklearnu energiju u zemlje kojima to nije potrebno i zašto SAD nikada nisu smjeli davati planove nuklearnih bombi Iranu ili osuditi Jeffreyja Sterlinga na zatvor zbog navodnog otkrivanja tog čina. Ali ne možete postići dobro koristeći stravično masovno ubojstvo kako biste izbjegli stravično masovno ubojstvo - i to znači izraelsko-američka agresija na Iran. Poticanje novog hladnog rata s Rusijom u Siriji i Ukrajini dovoljno je opasno bez umetanja Irana. Ali čak i rat koji se ograničio na Iran bio bi užasan.
Zamislite da imamo jednog člana Kongresa koji bi rekao: "Preskačem govor jer se protivim ubijanju Iranaca." Znam da imamo puno birača koji vole misliti da njihov napredni član Kongresa to potajno misli. Ali povjerovat ću kad čujem kako se to govori.
