Brian Garvey, Peace & Planet News, Srpanj 17, 2022
Oni koji poznaju glazbu Rogera Watersa znaju da je kreativna snaga iza Pink Floyda otvoreni aktivist. Ali kako bismo bili sigurni da svi znaju, rezultat koji ide u izvedbi počinje jednostavnom objavom emitiranom preko zvučnika i ispisanom na golemim videozaslonima ogromnim slovima:“Ako ste jedan od onih 'Volim Pink Floyd, ali ne mogu podnijeti Rogerove političke ljude', možda bi bilo dobro da odmah odjebete u bar.”
Nije se šalio. Od početka do kraja Waters je koristio svoju platformu kako bi izviknuo poruku prepunom Boston Gardenu. Bila je to poruka koja je bila eksplicitno antiratna, antiautoritarna, za ljude i za pravdu; nudeći komentare koji nisu bili samo dirljivi, već i namjerno izazovni glavnoj publici.
Aktivisti bi trebali znati da je Roger Waters prava stvar. Volonteri i djelatnici iz Massachusetts Peace Action bili su nazočni na ljubazan poziv naših dugogodišnjih saveznika, Brigade veterana za mir Smedley D. Butler. Ulaznice su dobili od samog Rogera Watersa. Prepoznajući važnost rada VFP-a, dugogodišnji frontmen jednog od najvećih rock bendova u povijesti pozvao je na svoj nastup mirovne aktiviste i zamolio ih da šire njihovu poruku. Dok su Vets for Peace dijelili primjerke Peace and Planet, svojih antiratnih i pro-klimatskih novina, za edukativnim stolom u Gardenu, aktivisti MAPA-e bili su vani i dijelili letke protiv preplavljivanja Ukrajine oružjem koje služi za bogaćenje ratnih profitera.
Znali smo da će publika biti spremna i da će naša poruka biti pojačana s pozornice. Nitko od nas nije očekivao da će to tako glasno i jasno odjeknuti. Tijekom dva i pol sata Waters se pozabavio gotovo svim pitanjima na kojima Massachusetts Peace Action svakodnevno radi. Bavio se ratom na Bliskom istoku, pravima Palestinaca, Latinskoj Americi, nuklearnom oružju, rasnoj pravdi, militariziranoj policiji, pravima domorodačkog stanovništva, i tako dalje, i tako dalje. Watersova spremnost da se izravno i duboko pozabavi izuzetno teškim temama, kao i odjek koji je dobio kod glavne publike, bila je inspiracija koju zaslužuje pobliže pogledati.
Emisija je započela nenametljivom verzijom pjesme “Comfortably Numb”. Uparena sa slikama uništenog i opustošenog grada na video ekranima od 100 stopa, poruka je bila jasna. To su posljedice apatije. Dok su se ogromni ekrani dizali i otkrivali središnju pozornicu u krugu, bend je počeo pjevati “Another Brick in the Wall”, možda najpoznatiju himnu Pink Floyda. Waters je upotrijebio melodiju kako bi istaknuo obrazovanje koje svi dobivamo kroz propagandu s porukama poput "MI DOBRO ONI ZLI" koje su se stalno iznova pomicale po ekranu.
Sljedeće, tijekom "Hrabrosti biti izvan dometa", pojavile su se slike svih predsjednika od Ronalda Reagana. Uz veliku etiketu “RATNI ZLOČINAC” bili su njihovi rap listovi. Waters je citirao 500,000 iračke djece ubijene sankcijama Billa Clintona, 1 milijun ubijenih u ratovima Georgea W. Busha, programe bespilotnih letjelica Baracka Obame i Donalda Trumpa te sliku Joea Bidena s zagonetnim citatom "tek počinjem..." Reci što hoćete, za Rogera Watersa ne radi se o strančarenju. Nastavio je s pozitivnim slavljenjem otpora u Standing Rocku tijekom nove pjesme, "The Bar", koja je završila jednostavnim pitanjem, "hoćete li ljubazno odjebati s naše zemlje?"
Nakon nekoliko pjesama u znak poštovanja prema svom suosnivaču i najboljem prijatelju Sydu Barrettu, koji je tragično podlegao mentalnoj bolesti kasnih 60-ih, Waters je odsvirao “Sheep” iz svog hommagea Georgeu Orwellu iz 1977., Životinje. Požalio se da su „svinje i psi danas još moćniji, a mi još uvijek ne učimo dobro svoju djecu. Učimo ih sranjima poput zanosa, ultranacionalizma i mržnje prema drugima. A nažalost mi ih također učimo kako biti dobre ovce.”
Ne treba gubiti ni trenutka, spektakl u pauzi možda je bio najjasnija poruka protiv militarizma i ratnog profiterstva cijele izvedbe. Ogromna svinja na napuhavanje, sastavni dio koncerata Pink Floyda također iz Animalsa, lebdjela je visoko iznad publike i letjela po stadionu. Na jednoj strani bila je poruka "Jebeš jadnike". S druge strane, "Ukradi od siromašnih, daj bogatima." Ukrašeni uz ove poruke bili su logotipi najvećih svjetskih "izvođača obrambenih radova", ratnih profitera Raytheon Technologies, Lockheed Martin, BAE Systems, Elbit Systems i drugih.
Kad je drugi set počeo, crveni transparenti su pali sa stropa i gomila je iznenada prebačena na fašistički skup uz "In the Flesh" i "Run like Hell". Odjeven kao autoritarna figura u crnom kožnom trenčkotu, tamnim sunčanim naočalama i crvenom trakom oko ruke, Waters je ilustrirao opasnosti militarizirane policije, rasizma i kultova ličnosti. Zasloni su prikazivali slike policajaca odjevenih koji se ne razlikuju od fašističkih jurišnih trupa, što je prizor koji je posljednjih godina postao previše poznat.
Waters je nastavio s cijelom drugom stranom albuma Pink Floyda Dark Side of the Moon. Ponovno povezujući kapitalizam s militarizmom, pokazao je slike slaganja gotovine s borbenim zrakoplovima, jurišnim helikopterima i jurišnim puškama tijekom "Novca". Nastavio je svirati "Us and Them", "Any Color you Like" i "Eclipse", koje su korištene za slavljenje različitosti i poticanje osjećaja jedinstva s cijelim čovječanstvom. Snimke ljudi iz kultura diljem svijeta spojene zajedno u obliku tapiserije, na kraju čineći spektar svjetla kroz prizmu u kultnoj omotnici albuma Dark Side.
Do ovog trenutka u predstavi veza između umjetnika i publike bila je opipljiva. Pljesak je trajao i trajao do te mjere da je Waters bio vidljivo dirnut odgovorom, gotovo suzama radosnicama i zahvalnosti. Njegov je bis bio kratak, ali snažan. “Two Suns in the Sunset”, pjesma o nuklearnom holokaustu, prikazala je zeleni krajolik nadvladan golemom vatrenom olujom atomskog oružja. Nevini ljudi postali su siluete, a zatim su se te siluete pretvorile u toliko gorućih komada papira koje je ispario potresni udarni val.
To nisu Doobie Brothers. Teška je to emisija. Roger Waters, umjetnik i aktivist koliko i glazbenik, podsjeća svoju publiku da se osjeća nelagodno zbog onoga što nije u redu u našem društvu. On nam namjerno stvara nelagodu. Zamišljeno je kao šamar i više bode nego oduševljava. Ali i u tome ima nade. Znanje da se ova složena i izazovna pitanja mogu dotaknuti glavne publike, ili barem gomile koja je prepuna jedno od najvećih mjesta u gradu, daje srce. Trebalo bi ohrabriti klimatske aktiviste koji se bore protiv 200 godina nafte, ugljena, plina i novca. To bi trebalo dati snagu aktivistima BLM-a koji su pogođeni suzavcem, palicama i štitovima za nerede; drže li ih nacistički razbojnici ili policajci koji se ponašaju poput njih. To bi trebalo dati nadu mirovnim aktivistima u zemlji vječnog rata.
Roger Waters se ne boji reći: "Jebeš ratne huškače." Ne boji se reći "Jebeš svoje oružje." Bez straha reći "Jebeš carstva". Bez straha reći "Oslobodite Assangea". Bez straha reći "Oslobodite Palestinu". Voljan posvetiti emisiju ljudskim pravima. Za reproduktivna prava. Za Trans prava. Na pravo na otpor okupaciji.
Nije za svakoga. Neki su ljudi odjebali do šanka. Kome trebaju? U utorak navečer Boston Garden je bio pun ljudi spremnih čuti ovu poruku. Naša poruka. U našim mračnim noćima duše svi aktivisti su se pitali: "Ima li koga?"
Odgovor je Da. Vani su i dosta im je, baš kao i nama. Ideje poput mira i pravde i antiautoritarizma nisu marginalne. Oni su mainstream. Pomaže to znati. Jer Waters je u pravu. Ovo nije vježba. Stvarno je i ulozi su veliki. Ali naši ljudi su vani. I ako se možemo sabrati, možemo i pobijediti.
