Jeste li spremni za novi "raketni jaz" i trku od trilijuna dolara?

Očigledno trošenje 60% naših godišnjih poreza na vojsku i besmislene ratove širom svijeta koji samo čine da stvaraju više kaosa i više mržnje prema Sjedinjenim Državama, kao što to već sada činimo, nije dovoljno. Moramo još više uništiti naš teško zarađeni prihod od oružja i rata u još jednoj besmislenoj utrci naoružanja koja nikada nije trebala biti niti razmatrana, a kamoli lansirana. U kasnim 1950-ima i ranim 1960-ovima prijetnja tzv. "Missile Gap" dovela je do paroksizma masovne potrošnje na razvoj sve većih raketa i nuklearnih bombi koje će nositi, izgradnju skupih raketnih silosa kako bi ih smjestili i flotu ogromnih podmornica Poseidon i Triton za lansiranje raketa kako bi ih približili obalama Sovjetskog Saveza i Kine. Zapravo nikada nije postojala "praznina". Američka je obavještajna služba znala od fotografija satelitskog i U-2 špijunskog aviona da prelaze fotografije da su SAD uvijek imale više ICBM-ova i kratkotrajnih IRBM-ova sposobnih za isporuku H-bombi u Rusiju nego Rusi, ali lažna priča da su Sovjeti imali više raketa nego SAD [1] učinio je trik. Utrka raketnog naoružanja je počela.

Sada dobivamo nove priče iz Pentagona i militarističkih članova Kongresa tvrdeći da se razvija novi "raketni jaz": Rečeno je da su ti tajni Ruski [2], "Gradi tehnologiju ultrabrzih raketa brže od SAD-a", i skočili su ispred nas, razvijajući hipersonične manevarske dugoročne nuklearne krstareće rakete koje bi se mogle lansirati u valovima, letjeti u višestrukoj brzini zvuka i mijenjati svoj put značajno na maloj nadmorskoj visini kako bi se izbjeglo otkrivanje i presretanje pri postizanju ciljeva u SAD-u.

Que strašno!

Nije spomenuto ključno pitanje zašto bi Rusija, sa svojom borbenom i mnogo manjom ekonomijom u usporedbi sa SAD-om i Kinom, sa svojim ozbiljnim ekološkim, ekonomskim i unutarnjim političkim problemima, posvetila vrijedne resurse ovom ludom pokušaju jednog uspjeha. Odgovor je da su SAD, u 2002-u za vrijeme vladavine carstva ludih Georgea W. Busha i Dicka Cheneya, sa svojim neokonzervativnim ciljem stvaranja i zadržavanja SAD-a kao jedine supersile na svijetu, odustale od anti-balističke rakete. Sporazum o nagrizanju, dogovoren u 1972-u Richarda Nixona sa sovjetskim "Carstvom zla". Od tog ludog poteza da se odrekne ugovora koji je uspješno kočio ludilo u utrci naoružanja, SAD, pod predsjednicima Bushom, Obamom i sada Trumpom, ima marljivo radi na razvoju ABM tehnologija dizajniranih da izbace ruske rakete s neba tijekom njihove faze lansiranja, dok su nove raketne baterije poznate kao THAAD za (Terminal High Altitude Area Defense), blizu Rusa i bordesra, s cilj biti u mogućnosti pokrenuti prvi štrajk na ruske rakete [3]uništavajući ih i ruske zapovjedne i kontrolne centre, a zatim srušiti sve zalutale projektile koji bi mogli preživjeti takav smrtonosni napad i biti vraćeni u SAD.

Rusija nema resursa da razvije jednak izazov SAD-u, pa se umjesto toga odlučila za jeftiniji, ali jednako učinkovit i smrtonosan odgovor: izgradnju potajnih podmornica sposobnih skrivati ​​se blizu SAD-a nuklearnim projektilima koji bi mogli biti ispaljeni iz neposredne blizine prema američkim obalama i novoj vrsti krstarećih projektila koja bi, leteći nisko i nevjerojatno brzo i koja bi mogla samostalno premjestiti ciljeve, otkriti američke ciljeve čak i nakon prvog udarca SAD-a na Rusiju.

Ted Hall, briljantan mladi fizičar koji je, u dobi od 18-a, dobio zadatak da radi na okidaču prve atomske bombe u sklopu projekta Manhattan, a zatim, godinu dana nakon što je svjedočio američkoj bombi koju je koristio, razvio se protiv civilnog stanovništva u Hirošimi i Nagasakiju, odlučio je predati planove Sovjetskom Savezu kako bi se spriječilo da se očigledno poludeći SAD pojave monopolom na bombu nakon rata. (Predložio sam da bi dobio posthumnu Nobelovu nagradu za mir za njegovu hrabrost i predanost) [4], Time nas je spasio od tog užasa omogućivši uspostavu nuklearne ravnoteže terora koja je trajala desetljećima i spriječila da jedna bomba ponovno raznese grad. Sada, nažalost, sve se to dovodi u opasnost jer nova utrka - prava, ovaj put - podupire tri velike nuklearne sile u očajničkom natjecanju da bi prvi razvili novu flotu nezaustavljivih hipersoničnih krstarećih raketa.

Ova noćna mora mogla bi se odmah izbjeći, čak i sada, kada su SAD, Rusija i Kina ušle u pregovore koji vode do zabrane protusmjernih raketa i obnove ABM ugovora. Ali ovo razumno rješenje čini se malo vjerojatnim. Američki vojni stratezi već imaju mokre snove o nevjerojatnom potencijalu tog novog oružja, naoružanog ne-nuklearnim bojevim glavama, za uništavanje brodova, za kršenje nacionalnih granica koje razaraju "terorističke" ciljeve prije nego ciljevi znaju što dolazi, i naravno, nadmašiti konkurenciju i stvoriti armadu neprimjetnih hipersoničnih i nuklearnih krstarećih raketa sposobnih za brisanje ruske i kineske obrane i njihove sposobnosti da vrate vatru.

Nema veze, ako bi SAD prijetile nadmoći nadmoćnim krstarećim raketama, to bi moglo nagnati preplašene ruske i kineske stratege da razmisle o prvom štrajku u SAD-u, ili bi to slučajno izazvalo pokretanje ako su ispravno ili pogrešno mislili da im prijeti prvi štrajk SAD-a. Ta vrlo stvarna opasnost nadmašuje sva ta sredstva za trgovce oružjem kao što su Boeing, Ratheon i Lockheed-Martin, koji bi bili rezultat nove velike utrke u naoružanju u cijeloj novoj klasi visokotehnološkog oružja.

To je tragično stanje stvari danas kada trebamo proslaviti srpanj 4th, proglašenje utemeljenja Sjedinjenih Država i slobodu naših predaka od tiranije. Umjesto toga, sasvim ironično, krećemo u novu eru ropstva, ovoga puta u demone rata i militarizma, kao što ratoborci u Washingtonu otkrivaju i razvijaju potpuno novi način da pokupe više novca iz naših već ispražnjenih džepova.

Sve što dobivamo je vatromet.