Policija je laž

David Swanson, World BEYOND WarLipnja 24, 2022

Napisao sam knjigu prije nekoliko godina pod nazivom Rat je laž, tvrdeći da je neistina sve što nam je rečeno da podupire ratovanje.

Paralele između sustava policija-tužilaštvo-zatvor i ratnog sustava su opsežne. Ne mislim na direktne veze, protok oružja, protok branitelja. Mislim na sličnosti: namjerni neuspjeh u korištenju superiornih alternativa, ideologija nasilja koja se koristi za opravdavanje užasnih ideja, te trošak i korupcija.

Nije tajna da diplomacija i vladavina prava, suradnja i poštovanje, nenaoružana civilna obrana i razoružanje djeluju bolje od rata, imaju manje strašnih nuspojava, stvaraju trajnija rješenja i koštaju dramatično manje.

Još manje postoji ikakva tajna da smanjenje siromaštva, mreža socijalne sigurnosti, dobri poslovi, poboljšano roditeljstvo, škole i programi za mlade ljude sprječavaju kriminal bolje od policije i zatvora, dok čine manje štete i trošak.

Da, birači su upravo opozvali okružnog tužitelja San Francisca jer nije bio "oštar prema kriminalu". Ali to je bit. Smanjio je kriminal, a ipak su ljudi koji vjeruju u korporativno oglašavanje odlučili da bi bilo bolje biti "oštri prema kriminalu" nego stvarno smanjiti kriminal. To su isti ljudi koji će navijati za bilo koji rat za koji navija njihova televizija, barem 20-ak mjeseci, nakon čega će izjaviti da ga nikada nije ni trebalo započeti, iako bi naravno završetak bio uvreda za trupe koje trebati nastaviti ubijati i umirati u njemu na neodređeno vrijeme.

Tužitelji koji su bolji političari, poput Kamale Harris, pišu knjige o tome što bi bolje funkcioniralo, a da zapravo ništa bolje ne čine. Ali činjenica da netko poput Harrisa može napisati knjigu tzv Pametno o kriminalu odbacivanje strogosti prema zločinu govori vam koliko se malo toga što je potrebno drži u tajnosti. Kako ističe Irvin Waller u svojoj knjizi Znanost i tajne okončanja nasilnog kriminala, Ujedinjeni narodi i razne vlade otvoreno objavljuju svoje namjere da učine upravo ono što je potrebno za smanjenje nasilnog kriminala; oni to jednostavno ne rade.

“Slijedite znanost!” često se viče u vezi s politikom zaštite okoliša, koja potpuno zanemaruje znanost. Ali nema čak ni pretvaranja kada je u pitanju dokazana superiornost nenasilnih alata u vanjskoj politici ili alata za koje se zna da sprječavaju zločin, a ne da bezobzirno reagiraju na njega.

Wallerova knjiga predstavlja snažan argument za dramatičnu promjenu u pristupu. Godine 2017., piše on, u Sjedinjenim Državama ubijeno je 17,000 ljudi, a 1,270,000 silovano. Alati koji su dramatično smanjili nasilje tamo gdje su isprobani neoprostivo su zanemareni. U međuvremenu se povećanja u policiji – koja nisu povezana s manje zločina nego s više – bezumno ponavljaju, svaki put očekujući drugačiji rezultat. Zatvori, koji također nisu u korelaciji sa smanjenim kriminalom, grade se sve veći i veći. Kao i s ratom, Sjedinjene Države daleko nadmašuju ostalih 96% čovječanstva kada je u pitanju izgradnja zatvora u ime rješavanja tog nemilosrdnog demona, "ljudske prirode".

Kao i kod premještanja novca s militarizma na nenasilje, trebamo novac premjestiti s policije i zatvora na snažnije pristupe.

Waller se pita zašto aktivističke skupine daju prioritet dekarceraciji onih koji su osuđeni za nenasilne zločine, kada su oni koji su u zatvoru za nasilne zločine veća grupa, a znanje o tome kako spriječiti takve zločine je lako dostupno. Kakav je to način ukidanja zatvora?

Nema sumnje da je pitanje retoričko, ali odgovorit ću na njega. Postoji široko rasprostranjeno magično vjerovanje u urođeno, vječno i nepopravljivo zlo onih koji su krivi za nasilne zločine, kao i besmisleno uvjerenje da je poboljšanje života mladih ljudi kako bi se spriječili budući zločini u sukobu sa zlobnim, osvetoljubivim i pravednim kažnjavanjem prošlosti zločine. Da bismo nastavili mrziti kriminalce, moramo izbjegavati spoznaju da bi ih pristojan smještaj i škole učinili ne-kriminalima, baš kao što je naša dužnost kao dobrih, odgovornih mrzitelja Putina razapeti svakoga tko je ikada predložio razumne alternative postupnom izgradnji do najnovijeg rat.

Rat je, naravno, veliki biznis. Ratovi se vode zbog gomilanja oružja i uzrokuju daljnje gomilanje oružja. Mir je jako, jako loš za posao s oružjem. A tvrtke koje se bave oružjem otvoreno lobiraju za ratnohuškačku politiku.

“Pravda” je također veliki biznis. Lokalne vlasti bacaju svoje resurse na policiju kao nacionalne vlade na rat. A privatno "zaštitarenje" još je veći posao. Ova poduzeća trebaju kriminal na isti način na koji Lockheed-Martin treba rat. Nitko ne radi više na uklanjanju tužitelja koji smanjuju kriminal (smanjivanjem sustava kaznenog "pravosuđa") od policije.

Zašto to trpimo? Nije problem samo domoljublje i ratna glazba. Te stvari se ne prenose na policiju i zatvor. Mislim da je glavni problem podržavanja i rata i policije (i reklamiranja rata kao oblika globalne policije) vjera u nasilje i privrženost nasilju, kako zbog onoga što je zamišljeno da postigne, tako i zbog njega samog.