Uvodno obraćanje Mairead Maguire, dobitnice Nobelove nagrade za mir, na Sarajevo Peace Event Sarajevo. (6th lipnja 2014.)
Svi smo svjesni da je ovo 100th obljetnice atentata na nadvojvodu Ferdinanda u Sarajevu koji je doveo do početka Prvog svjetskog rata 9.
Ono što je započelo ovdje u Sarajevu bilo je stoljeće dva globalna rata, Hladnog rata, stoljeće ogromne, brze eksplozije tehnologije smrti i razaranja, a sve je to izuzetno skupo i izuzetno rizično.
Ogroman korak u povijesti rata, ali i odlučujuća prekretnica u povijesti mira. Mirovni pokret nikada nije bio politički jak kao u posljednja tri desetljeća prije izbijanja Prvog svjetskog rata. Bio je to čimbenik političkog života, književnosti, organizacije i planiranja, Haaške mirovne konferencije, Haške palače mira i Međunarodnog arbitražnog suda, bestseler Berthe von Suttner, 'Položi oružje'. Optimizam je bio visok što bi ova 'nova znanost' o miru mogla značiti čovječanstvu. Uključili su se parlamenti, kraljevi i carevi, velike kulturne i poslovne ličnosti. Velika snaga Pokreta bila je u tome što se nije ograničio na civiliziranje i usporavanje militarizma, zahtijevao je njegovo potpuno ukidanje.
Ljudima je predstavljena alternativa i oni su vidjeli zajednički interes za ovaj alternativni put naprijed za čovječanstvo. Ono što se dogodilo u Sarajevu prije sto godina bio je razoran udarac za te ideje, a mi se zapravo nikada nismo oporavili. Sada, 100 godina kasnije, mora biti vrijeme za temeljitu ponovnu procjenu onoga što smo imali s ovom vizijom razoružanja, i onoga što smo učinili bez nje, te potrebe za ponovnom obvezom i novim ambicioznim početkom koji nudi novu nadu čovječanstvu stradajući pod pošastom militarizma i ratova.
Ljudi su umorni od naoružanja i rata. Vidjeli su da oslobađaju nekontrolirane sile tribalizma i nacionalizma. To su opasni i ubojiti oblici identiteta i iznad kojih moramo poduzeti korake da ih nadiđemo, kako ne bismo oslobodili daljnje užasno nasilje nad svijetom. Da bismo to učinili, moramo priznati da su naša zajednička ljudskost i ljudsko dostojanstvo važniji od naših različitih tradicija. Moramo prepoznati svoj život i živote drugih da su sveti i možemo riješiti svoje probleme bez da se međusobno ubijamo. Moramo prihvatiti i slaviti različitost i drugost. Moramo raditi na iscjeljivanju 'starih' podjela i nesporazuma, davati i prihvaćati oprost, te odabrati neubijanje i nenasilje kao načine rješavanja naših problema. Isto tako, dok razoružamo svoja srca i umove, također možemo razoružati naše zemlje i naš svijet.
Također smo pred izazovom izgraditi strukture kroz koje možemo surađivati i koje odražavaju naše međusobno povezane i međuovisne odnose. Vizija osnivača Europske unije da se zemlje povežu zajedno, ekonomski kako bi se smanjila vjerojatnost rata među narodima, vrijedan je poduhvat. Nažalost, umjesto da uložimo više energije u pružanje pomoći građanima EU-a, svjedoci smo rastuće militarizacije Europe, njezine uloge pokretačke snage za naoružanje i opasnog puta, pod vodstvom SAD-a/NATO-a, prema novoj 'hladnosti' 'rata i vojne agresije. Europska unija i mnoge njezine zemlje, koje su u UN-u poduzele inicijative za mirno rješavanje sukoba, posebno navodno miroljubive zemlje, poput Norveške i Švedske, danas su jedno od najvažnijih ratnih dobara SAD/NATO-a. EU je prijetnja opstanku neutralnosti. Mnoge su nacije uvučene u sudjelovanje u kršenju međunarodnog prava kroz ratove SAD/UK/NATO-a u Afganistanu, Iraku, Libiji itd.,
Mislim da NATO treba ukinuti. Ujedinjene narode treba reformirati i ojačati i riješiti se veta u Vijeću sigurnosti kako bi to bilo pošteno glasovanje i da ne bismo imali jednu vlast nad nama. UN bi trebao aktivno preuzeti svoj mandat da spasi svijet od pošasti rata.
Ali ima nade. Ljudi se mobiliziraju i nenasilno se opiru. Oni govore ne militarizmu i ratu i inzistiraju na razoružanju. Oni od nas u Mirovnom pokretu mogu dobiti inspiraciju od mnogih koji su prije išli i radili na sprječavanju rata inzistirajući na razoružanju i miru. Takva je osoba bila Bertha Von Suttner, koja je bila prva žena koja je 905. godine dobila Nobelovu nagradu za mir za svoj aktivizam u pokretu za prava žena i mir. Umrla je u lipnju, 9., prije 4 godina, neposredno prije početka Prvog svjetskog rata. Bertha Von Suttner je bila ta koja je potaknula Alfreda Nobela da ustanovi Nobelovu nagradu za mir, a ideje mirovnog pokreta tog razdoblja Alfred Nobel je odlučio podržati u svom testamentu za prvake mira, one koji su se borili za razoružanje i zamjena moći pravom i Međunarodni odnosi. Da je to bila svrha, jasno potvrđuju tri izraza u oporuci, stvaranje bratstva naroda, rad na ukidanju vojski, održavanje mirovnih kongresa. Važno je da Nobelov odbor bude vjeran njegovim željama i da nagrade idu istinskim pobornicima mira koje je Nobel imao na umu.
Ovaj 100 godina star Program za razoružanje izaziva nas u Mirovnom pokretu da se suočimo s militarizmom na temeljni način. Ne smijemo se zadovoljiti poboljšanjima i reformama, već ponuditi alternativu militarizmu, koji je aberacija i sustav disfunkcije, potpuno protivno pravom duhu muškaraca i žena, a to je voljeti i biti voljen i rješavati naše probleme. kroz suradnju, dijalog, nenasilje i rješavanje sukoba.
Hvala organizatorima što su nas okupili. U nadolazećim danima osjetit ćemo toplinu i snagu boravka među tisućama prijatelja i obogaćenih raznolikošću mirnih ljudi i ideja. Bit ćemo nadahnuti i energizirani da nastavimo s našim različitim projektima, bilo da se radi o trgovini oružjem, nuklearnim oružjem, nenasilju, kulturi mira, ratovanju dronovima, itd., Zajedno možemo podići svijet! Ali uskoro ćemo se vratiti kući, sami, i predobro znamo kako nas prečesto susreću ili ravnodušnost ili dalek pogled. Naš problem nije u tome što se ljudima ne sviđa ono što govorimo, ono što oni ispravno razumiju je to što vjeruju da se malo može učiniti, budući da je svijet toliko militariziran. Postoji odgovor na ovaj problem, želimo drugačiji svijet i da ljudi vjeruju da su mir i razoružanje mogući. Možemo li se složiti da je, koliko god naš rad raznolik, zajednička vizija svijeta bez oružja, militarizma i rata neophodna za uspjeh. Ne potvrđuje li naše iskustvo da nikada nećemo postići stvarnu promjenu ako se ne suprotstavimo i u potpunosti ne odbacimo militarizam, kao aberaciju/disfunkciju kakav je u ljudskoj povijesti? Možemo li se dogovoriti da radimo na tome da se sve zemlje udruže u sporazumu za ukidanje svakog oružja i rata i da se obvezujemo da ćemo uvijek rješavati naše razlike kroz međunarodno pravo i institucije?
Ne možemo ovdje u Sarajevu napraviti zajednički mirovni program, ali se možemo posvetiti zajedničkom cilju. Ako je naš zajednički san svijet bez oružja i militarizma, zašto to ne kažemo? Zašto šutjeti o tome? Bilo bi puno razlike kada bismo odbili biti ambivalentni prema nasilju militarizma. Ne bismo više trebali biti raspršeni pokušaji modificiranja vojske, svatko od nas će učiniti svoje kao dio globalnog napora. Preko svih podjela nacionalnih granica, religija, rasa. Moramo biti alternativa, inzistirajući na prekidu militarizma i nasilja. To bi nam dalo potpuno drugačiju priliku da nas se sasluša i shvati ozbiljno. Moramo biti alternativa inzistirajući na prekidu militarizma i nasilja.
Neka Sarajevo u kojem je mir prestao bude polazište za hrabar početak općeg poziva na mir kroz sveopće ukidanje militarizma.
Hvala ti,
Mairead Maguire, dobitnica Nobelove nagrade za mir, www.peacepeople.com
