Kojom stranom gledate kroz Iran?

By World BEYOND War, Ožujak 11, 2015

Većina ljudi u Sjedinjenim Državama ima malo kontakata s Iranom ili njegovom kulturom. Iran se pojavljuje kao zastrašujuća prijetnja u govorima demagoga. Između njih se nudi niz rasprava uništiti to i pritisak u skladu s našim civiliziranim normama, ili barem civiliziranim normama neke druge zemlje koja ne briše niti vrši pritisak na ljude.

Kako Amerikanci gledaju na Iran? Mnogi ga gledaju, kao i sva vladina pitanja, kroz objektiv Demokratske ili Republikanske stranke. Demokratski predsjednik postao je vidljiv na strani sprječavanja rata s Iranom. Republikanski kongres smatra se poticajnim za taj rat. U tom okviru događa se nešto izvanredno. Demokrati počinju priznavati sve argumenti protiv rata koji se mora primijeniti na svaki rat.

Liberali i naprednjaci puni su razgovora o poštivanju svog predsjednika i vrhovnog zapovjednika, slijeđenju njegovog kursa ukroćenja iranske prijetnje i tako dalje. Ali također ističu da je rat neobavezan, da nije opravdano posljednje utočište jer uvijek postoje drugi izbori. Ukazuju na nepoželjnost rata, ratne strahote i poželjnost diplomatske rezolucije, zaista stvaranje prijateljskih i suradničkih odnosa - iako u nekim slučajevima kao sredstvo za vođenje drugog rata s Iranom kao saveznikom. (Čini se da je ovo Obamina shema za korištenje rata za popravljanje katastrofe koju je ostavio prošli rat.)

Internetske aktivističke organizacije koje se identificiraju s Demokratskom strankom zapravo izvanredno dobro argumentiraju rat protiv Irana. Oni su u velikoj mjeri odustali od predsjednikove retorike koja neutemeljeno tvrdi da Iran slijedi nuklearno oružje, radije se ograđujući od opasnosti od republikanske ratne borbe. To je stav zasnovan na stvarnosti niti jedne stranke - republikanci ne tvrde da započinju rat, a Bijela kuća se općenito ne fokusira na to da ih za to optužuje. Da, ove skupine još uvijek forsiraju ideju da su republikanci nepoštivanje njihova predsjednika još veći posao od započinjanja rata, ali kad se okrenu temi rata doista zvuče kao da se tome protive i razumiju zašto bismo svi uvijek trebali.

Ako Iran vidite kroz onu lijevo-demokratsku leću, to jest ako se protivite republikanskim naporima da započnu još jedan nepotreban katastrofalni rat, ovaj s Iranom, imam nekoliko ideja koje bih volio voditi od vas.

1. Što ako se predsjednik Obama protivi nastojanjima da se potkopa i zbaci vlada Venezuele? Što ako su republikanci u Kongresu apsurdno tvrdili da je Venezuela prijetnja Sjedinjenim Državama? Što ako su republikanci pisali ohrabrujuća pisma vođama pokušaja državnog udara u Venezueli da im kažu da imaju potporu SAD-a bez obzira na to što bi State Department mogao reći? Biste li se protivili rušenju venecuelanske vlade?

2. Što ako je Kongres poslao izaslanstvo da potakne nasilni udar u Kijevu, iza leđa State Departmenta i Bijele kuće? Što ako se gradi pritisak na rat s nuklearnom Rusijom, a republikanski lideri Kongresa željno su raspalili vatru dok je Bijela kuća slijedila alternative diplomatije, demilitarizacije, prekida vatre, pregovora, pomoći i međunarodne vladavine prava? Biste li se protivili podršci američkog kongresa vladi desnog udara u Ukrajini i njezinoj antagonizaciji Rusije?

3. Što ako je predsjednik Obama održao elokventan govor priznajući da ne samo da u Iraku ili Siriji "nema vojnog rješenja", nego da je pogrešno stalno to ponavljati tražeći vojno rješenje? Što ako povuče američke trupe iz te regije i iz Afganistana i zatraži od Kongresa da financira Marshallov plan pomoći i restitucije, po znatno nižoj cijeni od prisutnosti trupa, naravno? A što ako su republikanci uveli zakon o vraćanju svih trupa? Biste li se usprotivili tom računu?

4. Što ako Kongresni odbori za oružane "službe" uspostave panele za pregled popisa ubojstava i narede muškarcima, ženama i djeci gađane i ubijene napadima dronova, zajedno s njima preblizom i svima sumnjivih profila? Što ako predsjednik Obama optuži Kongres za kršenje nacionalnih zakona o ubojstvima, američkog Ustava, Povelje UN-a, Ženevskih konvencija, Pakta Kellogg Briand, Deset zapovijedi i lekcija iz prošlosti koje pokazuju da su takvi nepromišljeni postupci stvorili više neprijatelja nego ubijaju? Biste li protestirali protiv ubojstava dronova i zahtijevali eliminaciju naoružanih dronova?

Evo što me brine. Trenutno postoje neki pozitivni znakovi, a neki su bili i krajem 2013. godine, a ponekad i od tada. No, proturepublikanskom ratnom pokretu 2002-2007 možda se više neće poklapati sve dok američki predsjednik ponovno ne bude republikanac (ako se to ikad ponovi). A do tada su ratovi predsjednika Georgea W. Busha već odavno prošli bez ikakvih kazni za odgovorne. A predsjednik Obama povećat će vojnu potrošnju i inozemnu prisutnost i privatizaciju, s obzirom na to da je CIA imala moć ratovanja, eliminirao praksu dobivanja odobrenja UN-a za ratove, okončao običaj stjecanja sankcija Kongresa za ratove, uspostavio praksu ubijanja ljudi rakete bilo gdje na zemlji (i naoružali pola zemaljskih nacija sa sličnim sposobnostima), dok su nastavili širiti nasilje i oružje kroz Libiju, Jemen, Pakistan, Afganistan, Irak, Siriju, Ukrajinu i dalje.

Posljednje pitanje: ako ste imali priliku suprotstaviti se stvarima koje vam se ne sviđaju, iako su one rezultat dvostranaštva, hoćeš li?