Majka Zemlja plače za svojom djecom: američka vojska mora zaustaviti ekološki ekocid

Joy First 

Dok sam putovao u DC kako bih riskirao uhićenje u akciji koju je organizirala Nacionalna kampanja za nenasilni otpor (NCNR), osjećao sam se nervozno, ali i znajući da je to ono što moram učiniti. Ovo bi bilo moje prvo uhićenje otkako sam uhićen u CIA-i u lipnju 2013. i odslužio jednogodišnju uvjetnu kaznu nakon suđenja u listopadu 2013. godine. Nakon što sam gotovo dvije godine odmarao od opasnosti od uhićenja, pomoglo mi je da uistinu ispitam što radim i zašto, i bio sam posvećen nastavku života u otporu zločinima naše vlade.

Član sam NCNR-a već 12 godina - od predratnog rata u Iraku 2003. Kako broj ljudi koji su uključeni u antiratni pokret opada, znam da moramo nastaviti s otporom. Iako sada nemamo velike brojeve, važnije je nego ikad da istinu govorimo o onome što se događa u ratovima u Iraku, Pakistanu i Jemenu, u programu ratovanja dronovima i u potrazi za načinima na koje klimatsku krizu pogoršava vojska.

Postoji toliko mnogo načina na koje vojska uništava naš planet upotrebom fosilnih goriva, nuklearnog oružja, osiromašenog urana, prskanjem otrovnih kemikalija na polja u "Ratu protiv droga" u Južnoj Americi i kroz nekoliko stotina vojnih baza oko svijet. Agent Orange, korišten tijekom rata u Vijetnamu, još uvijek utječe na okoliš. Prema Josephu Nevinsu, u članku koji je objavio CommonDreams.org, Ispiranje zelenog pentagona, "Američka vojska je najveći svjetski potrošač fosilnih goriva i jedinstvena cjelina odgovorna za destabilizaciju klime na Zemlji."

MORAMO UZIMATI UKLJUČIVANJE OVOG DESTRUKCIJE NAŠEG OKRUŽENJA OD SADA.

NCNR je započeo planiranje akcije Dan planeta Zemlje prije nekoliko mjeseci gdje držimo vojsku odgovornom za njihovu ulogu u uništavanju planeta. Slao sam dosta e-mailova raznim pojedincima i popisima dok smo nastavili s planiranjem. Tada me prije otprilike 6 tjedana kontaktirao Elliot Grollman iz Odjela za nacionalnu sigurnost. Pitao se što radimo, a kao način da pokuša dobiti više informacija od mene, pitao me može li nam pomoći da olakšamo našu akciju 22. travnja. Ono što me jako iznenadilo je da mi je rekao da je znao za našu akciju čitajući moju privatnu e-mail prepisku. Nikada ne možemo pomisliti da se bilo što što kažemo neće nadgledati. Nazvao je moj kućni telefonski broj u Mount Horebu, WI u 7: 00 am ujutro akcije. Naravno da sam bila u Washingtonu, DC i muž mu je to rekao i dao mu broj mog mobitela.

Na Dan planeta Zemlje, 22. travnja, pridružio sam se drugim aktivistima kako bih uputio pismo Gini McCarthy, voditeljici Agencije za zaštitu okoliša, pozivajući EPA da rade svoj posao u praćenju i okončanju vojnog sudjelovanja u izazivanju klimatskog kaosa i zatim smo otišli u Pentagon gdje ćemo pokušati dostaviti pismo ministru obrane. Oba su pisma poslana poštom nekoliko tjedana prije akcije i nikada nismo dobili odgovor. U oba ova pisma tražili smo sastanak kako bismo razgovarali o našim problemima.

Oko trideset ljudi okupilo se ispred EPA-e 10: 00 am na dan akcije. David Barrows izradio je veliki transparent na kojem je pisalo „EPA - Do Your Job; Pentagon - zaustavite svoj ekocid ”. Na transparentu je bila slika zemlje u plamenu. Imali smo i 8 manjih plakata s citatima iz našeg pisma Ashtonu Carteru.

Max je započeo program i razgovarao o majci Zemlji koja plače dok su je uništavala njezina djeca. Beth Adams pročitala je izjavu, a Ed Kinane pročitao je izjavu ekologa Pata Hynesa.

Imali smo pismo koje smo željeli dostaviti šefu EPA-e Gini McCarthy ili predstavniku na položaju donošenja odluka. Umjesto toga, EPA je poslao nekoga iz njihovog ureda za odnose s javnošću da primi naše pismo. Rekli su da će nam se javiti i iznenadit ću se ako to učine.

Tada je progovorila Marsha Coleman-Adebayo. Marsha je bila zaposlenica EPA-e sve dok nije zazviždala o aktivnostima u kojima su oni ubijali ljude. Kad je progovorila, rekli su joj da šuti. Ali Marsha je razgovarala o tome kako bi vidjela ljude poput nas da se ispred prozora bune protiv EPA-e. Ti prosvjednici dali su joj hrabrosti da i dalje zalaže za okončanje zločina koje je počinila EPA, iako je dobila otkaz. Marsha nam je rekla da time što smo izvan EPA-e, nudimo nadahnuće ljudima koji su željeli progovoriti, ali su se bojali to učiniti.

Imali smo još posla i tako smo napustili EPA i odvezli podzemnu željeznicu do pučkog centra za hranu u centru Pentagona gdje smo imali završni brifing prije odlaska u Pentagon.

Imali smo oko pedeset ljudi koji su se obrađivali u Pentagonu s ljudima koji su držali lutke koje je vodila Sue Frankel-Streit.

Kad smo se približili Pentagonu, osjetio sam leptire u trbuhu, a noge su mi se činile kao da se pretvaraju u žele. Ali bio sam s grupom ljudi koje sam poznavao i kojima sam vjerovao i znao sam da moram biti dio ove akcije.

Ušli smo u rezervat Pentagona i šetali pločnikom prema Pentagonu. Čeka nas najmanje 30 policajaca. Uz pločnik je bila metalna ograda s malim otvorom kroz koji smo uvedeni na travnatu površinu. Ovo područje s druge strane ograde određeno je kao „zona slobode govora“.

Malachy je vodio program i, kao i obično, rječito je govorio o tome zašto trebamo nastaviti ovaj posao. Razgovarao je o tome kako je NCNR napisao pisma izabranim i imenovanim dužnosnicima tijekom posljednjih nekoliko godina. NIKAD nismo dobili odgovor. Ovo je hladno. Kao građani, trebali bismo biti u mogućnosti komunicirati s našom vladom o svojim problemima. Nešto je ozbiljno pogrešno u našoj zemlji što oni ne obraćaju pažnju na ono što govorimo. Da smo lobisti za obrambenog dobavljača, veliku naftu ili neku drugu veliku korporaciju, bili bismo dobrodošli u urede na Capitol Hillu i u Pentagonu. Ali mi kao građani nemamo pristup državnim službenicima. Kako pokušavamo promijeniti svijet kad nas moćnici odbijaju slušati?

Hendrik Vos dirljivo je govorio o tome kako naša vlada podržava nedemokratske vlade u Latinskoj Americi. Govorio je o važnosti naše akcije građanskog otpora s našom spremnošću da riskiramo uhićenje. Paul Magno bio je inspirativan govoreći o mnogim akcijama građanskog otpora na kojima se nadovezujemo, uključujući aktiviste Plowsharea.

Nakon slušanja govornika, nas osam koji smo riskirali uhićenje prošli smo kroz mali otvor na pločnik kako bismo pokušali predati svoje pismo ministru obrane Ashtonu Carteru ili predstavniku na položaju koji donosi politike. Bili smo na pločniku kojim javnost redovito korača kako bi ušla u Pentagon.

Smjesta nas je zaustavio policajac Ballard. Nije izgledao baš ljubazno jer nam je rekao da blokiramo pločnik i da moramo ponovno ući u "zonu slobode govora". Rekli smo mu da ćemo stati uz ogradu kako bi ljudi mogli slobodno prolaziti.

Opet, netko tko nema ovlasti iz ureda za odnose s javnošću došao nam je u susret i prihvatiti naše pismo, ali rečeno nam je da neće biti dijaloga. Ballard nam je rekao da moramo otići ili ćemo biti uhićeni.

Bilo nas je osam zabrinutih nenasilnih pojedinaca koji su mirno stajali uz ogradu na javnom nogostupu. Kad smo rekli da ne možemo otići dok ne razgovaramo s nekim tko ima autoritet, Ballard je rekao drugom policajcu da nas upozori na naša tri upozorenja.

Malachy je počeo čitati pismo koje smo htjeli dostaviti tajniku Carteru kad su tri upozorenja bila dana.

Nakon trećeg upozorenja zatvorili su otvor za područje slobodnog govora, a oko 20 policajaca iz SWAT tima, koji su čekali 30 metara dalje, napalo nas je. Nikad neću zaboraviti izraz bijesa na licu policajca koji je došao prema Malachyju i nasilno mu istrgnuo pismo iz ruku i stavio ga u lisice.

Vidio sam da će ovo biti još jedno nasilno uhićenje u Pentagonu. U travnju 2011. NCNR je organizirao akciju u Pentagonu, a policija je u to vrijeme također imala puno nasilja. Srušili su Evu Tetaz na zemlju i silovito mi je izvukli ruku iza leđa. Čuo sam izvještaje drugih da su i oni tog dana bili grubi.

Moj policajac za hapšenje rekao mi je da stavim ruke iza leđa. Manžete su bile stegnute, a on ih je još čvršće trzao, uzrokujući veliku bol. Pet dana nakon uhićenja moja je ruka još uvijek modrica i nježna.

Trudy je vikala od boli jer su joj bile lisice tako uske. Tražila je da ih se olabavi, a policajac joj je rekao da, ako joj se to ne sviđa, ne bi smjela to više raditi. Nitko od policajaca za uhićenje nije nosio natpise s imenima i stoga nije mogao biti identificiran.

Bili smo uhićeni u blizini 2: 30 pm i pušten oko 4:00 sati. Obrada je bila minimalna. Primijetio sam da su neki ljudi potapšani prije nego što smo ubačeni u policijski kombi, ali nisam. Kad smo stigli u prerađivačku stanicu, odmah su nam odrezali lisice kad smo ušli u zgradu, a zatim su žene smještene u jednu ćeliju, a muškarci u drugu. Snimali su sve nas, ali nisu nam uzeli otiske prstiju. Uzimanje otisaka traje dugo i možda su kad su dobili naše ID-ove otkrili da su svi naši otisci već bili u njihovom sustavu.

Uhićeni su Manijeh Saba iz New Jerseya, Stephen Bush iz Virginije, Max Obuszewski i Malachy Kilbride iz Marylanda, Trudy Silver i Felton Davis iz New Yorka, te Phil Runkel i Joy First iz Wisconsina.

David Barrows i Paul Magno pružili su podršku i čekali da nas upoznaju dok smo nas pustili.

Bili smo u Pentagonu izvršavajući naša prava na Prvi amandman i svoje obveze prema Nürnbergu, a također kao ljudi koji su se bavili teškim stanjem Majke Zemlje. Bili smo na pločniku kojim se javnost mirno koristila tražeći sastanak s nekim u Pentagonu, a zatim čitajući pismo koje smo poslali ministru obrane Ashtonu Carteru. Nismo počinili zločin, ali ponašali smo se otporno zločinima naše vlade, a opet smo optuženi za kršenje zakonitog naloga. Ovo je definicija građanskog otpora

Vrlo je ozbiljan problem što vladini službenici ne slijede naše pozive na mir i pravdu. Iako se čini da nas se ne sluša, vrlo je važno nastaviti djelovati u otporu. Znam da je čak i kad se osjećamo neučinkoviti, djelovanje u otporu moj jedini izbor da učinim sve što mogu kako bih promijenio živote svojih unuka i djece svijeta. Iako je teško znati jesmo li učinkoviti, vjerujem da svi moramo učiniti sve da nastavimo svoj posao za mir i pravdu. To nam je jedina nada.

Slike iz uhićenja u Pentagonu.