Napisao David Vine, 9. rujna 2020
Od Radionica istraživačkog novinarstva
Ratovi koje je američka vlada vodila od napada 11. rujna 2001. natjerali su 37 milijuna ljudi - i možda čak 59 milijuna - iz svojih domova, navodi se u nedavno objavljenom izvješću Američkog sveučilišta i Projekt Troškovi rata Sveučilišta Brown.
Do sada nitko nije znao koliko je ljudi ratovi raselili. Zapravo, većina Amerikanaca vjerojatno nije svjesna da su se američke borbene operacije odvijale ne samo u Afganistanu, Iraku i Siriji, već i u 21 drugi narod otkako je predsjednik George W. Bush najavio globalni rat protiv terorizma.
Niti Pentagon, State Department niti bilo koji drugi dio američke vlade nisu pratili raseljavanje. Znanstvenici i međunarodne organizacije, poput agencije za izbjeglice Ujedinjenih naroda, UNHCR, pružili su neke podatke o izbjeglicama i interno raseljenim osobama (IRL) za pojedine zemlje u ratu. Ali ovi podaci nude brojanje u trenutku, a ne kumulativni broj raseljenih ljudi od početka ratova.
U prvom izračunu te vrste, američko sveučilište Javna antropološka klinika konzervativno procjenjuje da je osam najnasilnijih ratova koje je američka vojska pokrenula ili u kojima je sudjelovala od 2001. godine - u Afganistanu, Iraku, Libiji, Pakistanu, Filipinima, Somaliji, Siriji i Jemenu - proizvelo 8 milijuna izbjeglica i tražitelja azila te 29 milijuna interno raseljenih narod.
Procjenjuje se da je 37 milijuna raseljenih više od onih raseljenih u bilo kojem ratu ili katastrofi od najmanje 1900. godine, osim Drugog svjetskog rata, kada je 30 milijuna do 64 milijuna ili više ljudi napustilo svoje domove. Trideset i sedam milijuna premašuje prognanike tijekom Prvog svjetskog rata (približno 10 milijuna), podjele Indije i Pakistana (14 milijuna) i američkog rata u Vijetnamu (13 milijuna).
Raseljavanje 37 milijuna ljudi je ekvivalent uklanjanju gotovo svih stanovnika države Kalifornije ili svih ljudi u Teksasu i Virginiji zajedno. Brojka je gotovo jednako velika kao i populacija od Kanada. Ratovi Sjedinjenih Država nakon 9. septembra odigrali su previdjenu ulogu u poticanju gotovo udvostručenja izbjeglica i interno raseljenih ljudi na globalnoj razini između 11. i 2010. godine. 41 do 79.5 milijuna.
Milijuni su pobjegli iz zračnih udara, bombardiranja, topničke paljbe, kućnih napada, napada dronovima, oružanim bitkama i silovanjima. Ljudi su izbjegli uništavanje svojih domova, četvrti, bolnica, škola, poslova i lokalnih izvora hrane i vode. Pobjegli su od prisilnih deložacija, prijetnji smrću i etničkog čišćenja velikih razmjera koje su pokrenuli američki ratovi u Afganistanu i posebno Iraku.
Američka vlada nije isključivo odgovorna za raseljavanje 37 milijuna ljudi; Talibani, iračke sunitske i šiitske milicije, Al-Qaida, grupa Islamska država i druge vlade, borci i akteri također snose odgovornost.
Postojeći uvjeti siromaštva, promjene okoliša izazvane globalnim zagrijavanjem i drugo nasilje pridonijeli su tjeranju ljudi iz njihovih domova. Međutim, osam ratova iz studije AU-a su oni koje američka vlada snosi odgovornost za pokretanje, za eskalaciju kao glavnog borca ili za poticanje goriva, napadima dronova, savjetovanjem na bojnom polju, logističkom podrškom, prodajom oružja i drugom pomoći.
Naime, Javna antropološka klinika procjenjuje pomak:
- 5.3 milijuna Afganistanaca (što predstavlja 26% prijeratnog stanovništva) od početka američkog rata u Afganistanu 2001. godine;
- 3.7 milijuna Pakistanaca (3% prijeratnog stanovništva) od američke invazije na Afganistan 2001. godine brzo je postalo jedan rat koji je prešao granicu prema sjeverozapadnom Pakistanu;
- 1.7 milijuna Filipinaca (2%) otkako se američka vojska pridružila filipinskoj vladi u njezinom desetljećima starom ratu s Ebu Sejef i druge pobunjeničke skupine 2002 .;
- 4.2 milijuna Somalijaca (46%) otkako su američke snage počele podržavati somalijsku vladu priznatu od UN-a u borbi protiv Savez islamskih sudova (ICU) 2002. godine, a nakon 2006. godine, odsječeno milicijsko krilo ICU-a Al Šabab;
- 4.4 milijuna Jemenaca (24%) otkako je američka vlada započela atentate na navodne teroriste dronovima 2002. godine i podržala rat protiv pokreta Houthi koji je predvodio Saudijska Arabija od 2015. godine;
- 9.2 milijuna Iračana (37%) od invazije i okupacije pod vodstvom SAD-a 2003. i rata protiv skupine Islamska država nakon 2014. godine;
- 1.2 milijuna Libijaca (19%) otkako su američka i europska vlada intervenirale u pobuni protiv Moammara Gadafija 2011. godine, potaknuvši građanski rat u tijeku;
- 7.1 milijun Sirijaca (37%) otkako je američka vlada započela rat protiv Islamske države 2014. godine.
Većina izbjeglica iz ratova iz studije pobjegla je u susjedne zemlje na širem Bliskom Istoku, posebno u Tursku, Jordan i Libanon. Oko 1 milijun stiglo je u Njemačku; stotine tisuća pobjeglo je u druge europske zemlje, kao i u Sjedinjene Države. Većina Filipinaca, Libijaca i Jemenaca raseljeno je unutar vlastitih zemalja.
Javna antropološka klinika koristila je najpouzdanije dostupne međunarodne podatke iz UNHCRje Interni centar za nadzor raseljavanjaje Međunarodna organizacija za migracije a UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova. S obzirom na pitanja o točnosti podataka o raseljavanju u ratnim područjima, metodologija izračuna bila je konzervativna.
Statistika izbjeglica i tražitelja azila lako bi mogla biti 1.5 do 2 puta veća nego što sugeriraju nalazi, donoseći oko 41 milijuna do 45 milijuna raseljenih osoba. 7.1 milijun raseljenih Sirijaca predstavljaju samo raseljeni iz pet sirijskih provincija u kojima imaju američke snage borio se i operirao od 2014. i početka američkog rata protiv Islamske države u Siriji.
Manje konzervativan pristup uključivao bi raseljene iz svih sirijskih provincija od 2014. ili već 2013. kada je američka vlada počela podržavati sirijske pobunjeničke skupine. Ukupno bi to moglo potrajati između 48 i 59 milijuna, što je usporedivo s razmjerima raseljenja iz Drugog svjetskog rata.
Procjena klinike za 37 milijuna također je konzervativna jer ne uključuje milijune raseljenih tijekom drugih ratova i sukoba nakon 9. rujna, uključujući američke snage.
Američke borbene trupe, napadi dronova i nadzor, vojna obuka, prodaja oružja i druga provladina pomoć odigrali su ulogu u sukobima u uključujući zemlje Burkina Faso, Kamerun, Srednjoafrička Republika, Čad, Demokratska Republika Kongo, Kenija, Mali, Mauritanija, Niger, Nigerija, Saudijska Arabija (povezano s ratom Jemena), Južni Sudan, Tunis i Uganda. Na primjer, u Burkini Faso ih je bilo 560,000 XNUMX interno raseljenih ljudi do kraja 2019. usred rastuće militantne pobune.
Šteta nanesena raseljavanjem duboka je u sve 24 zemlje u koje su se rasporedile američke trupe. Gubitak doma i zajednice, između ostalih gubitaka, je osiromašio ljude ne samo ekonomski već i psihološki, socijalno, kulturno i politički. Učinci raseljavanja proširuju se na zajednice i zemlje domaćine, koje se mogu suočiti s teretom za smještaj izbjeglica i onih koji su interno raseljeni, uključujući povećane društvene napetosti. S druge strane, domaćinska društva često imaju koristi od dolaska raseljenih zbog veće društvene raznolikosti, povećana gospodarska aktivnost i međunarodna pomoć.
Naravno, raseljavanje je samo jedan vid ratnog razaranja.
Procjenjuje se da je samo u Afganistanu, Iraku, Siriji, Pakistanu i Jemenu 755,000 do 786,000 civili i boracsu umrli kao rezultat borbe. Dodatnih 15,000 američkog vojnog osoblja i dobavljača umrlo je u ratovima nakon 9. rujna. Ukupne smrtne slučajeve na svim stranama u Afganistanu, Iraku, Siriji, Pakistanu i Jemenu mogu doseći 3-4 milijuna ili više, uključujući one koji su umrli od bolesti, gladi i pothranjenosti uzrokovanih ratovima. Broj ozlijeđenih i traumatiziranih proširuje se na desetine milijuna.
U konačnici, šteta nanesena ratom, uključujući 37 do 59 milijuna raseljenih, nesaglediva je. Nijedan broj, ma koliko velik bio, ne može zabilježiti golemu pretrpljenu štetu.
Ključni izvori: David Vine, Sjedinjene Američke Države: Globalna povijest američkih beskrajnih sukoba, od Kolumba do Islamske države (Oakland: University of California Press, 2020); David Vine, "Popisi američkih vojnih baza u inozemstvu, 1776. - 2020.", Američko sveučilište Arhiva digitalnih istraživanja; Izvješće o osnovnoj strukturi: osnovna fiskalna godina 2018.; Sažetak podataka o zalihama nekretnina (Washington, DC: Ministarstvo obrane SAD-a, 2018); Barbara Salazar Torreon i Sofia Plagakis, Primjeri upotrebe oružanih snaga Sjedinjenih Država u inozemstvu, 1798–2018 (Washington, DC: Kongresna istraživačka služba, 2018).
Napomena: Neke baze zauzete su samo dio 2001–2020. U jeku američkih ratova u Afganistanu i Iraku bilo je preko 2,000 baza u inozemstvu.
