By Joseph Essertier, World BEYOND War, Svibnja 3, 2019
Skup Japana za World BEYOND War na 27 u travnju obilježena je prva godišnjica Panmunjom deklaracije, kojom su se godinu dana prije Sjeverna Koreja i Južna Koreja dogovorile da zajednički rade na službenom okončanju Korejskog rata.
Na ozbiljnom, ali zabavnom događaju u karaoke sobi u Nagoyi razgovarali smo o trenutnim okolnostima s kojima se suočavaju Korejci i Okinavci te povijest nasilja nad Washingtonom i Tokiom. Gledali smo video-snimke izleta na Okinawu koje sam ja i još jedan član WBW-a uzeo zajedno početkom veljače, i naravno, puno smo čavrljali i bolje smo se upoznali. Nakon okupljanja u karaokama, pridružili smo se drugim miroljubivim građanima Nagoye i povezali naša tijela zajedno simbolično u “ljudski lanac” solidarnosti s ljudskim lancem u Koreji istog dana.
Ovaj događaj pokrio je južnokorejski masovni mediji. Vidjeti ovaj videozapis na engleskom jeziku na primjer. (U Koreji su to učinili u 14:27, 4./27., Jer je datum na njihovom jeziku napisan "4.27". Japanski jezici također prikazuju datume na ovaj način). Dio nas petorice koji su činili lanac na gornjoj fotografiji u Nagoyi bio je samo jedan dio dugog lanca koji se sastojao od oko 30 ljudi, dužine možda 20 metara na glavnom uglu ulice.
Primijetite da nije bilo transparenta ili plakata koji označavaju određene političke ili vjerske skupine. To je bilo namjerno. Odlučeno je da zbog raznolikosti organizacija koje sudjeluju, ponekad suprotstavljenih političkih ciljeva, tijekom ovog konkretnog događaja, neće biti prikazana nikakva organizacijska povezanost. I mi, u Nagoyi, poštovali smo ovu želju organizatora.
Tijekom posljednje tri godine bilo je gotovo 150 prosvjeda protiv nove bazne konstrukcije u Henoku i Takaeu, na uglu na fotografiji. Ovaj se kutak nalazi u središnjoj trgovačkoj četvrti Nagoya, koja se zove "Sakae". Glavni fokus bio je na zaustavljanju SAD-a u izgradnji ove dvije baze, ali ponekad su izražena mišljenja protiv rata i za mir na Korejskom poluotoku, u znak solidarnosti s Korejcima i drugima u sjeveroistočnoj Aziji kojima prijete Sjedinjene Države.
Tjedni prosvjedi održavaju se subotom od 18: 00 do 19: 00. Samo najgori tajfuni i snježne oluje spriječili su okupljanje ljudi. Čak iu teškom snijegu i kiši okupljamo se tjedan za tjednom. Mi prolaznike educiramo fotografijama koje pokazuju što se događa na Okinawi, držimo govore, pjevamo antiratne pjesme i radimo "line dance". World BEYOND War je jedna od grupa koje su poduprle ove napore otprilike u posljednjih godinu i pol dana.
Okinavljani i Japanci koji žive ili su živjeli u Okinawi često govore, ponekad u Uchinaa-guchi, najčešćem jeziku / dijalektu u Uchinai. (Uchinaa je lokalni naziv za Okinawu). I ljudi iz Okinawe, kao i ljudi s drugih otoka arhipelaga, kao što je Honshu (gdje se nalaze Tokio, Kyoto, Osaka, Nagoya i drugi veliki gradovi), često se oblače u tradicionalnu odjeću i pjevaju pjesme na Okinawi. Tako prosvjedi, osim što daju političku izjavu, također pružaju forum za ljude iz drugih dijelova otočja kao i za strane ljude koji prolaze, kako bi iskusili kulturu Okinawe. Ovo je zanimljiva značajka protesta protiv Nagaje i drugih većih gradova kao što je Tokio.
Jedan od načina da se kaže "Zemlja nije tvoja" na Uchinaa-guchi je "Iita mun ya nan dou." U japanskom Tokiju, koji je dominantni "zajednički jezik" u cijelom Japanu, to bi se moglo izraziti s "Anata no tochi dewa nai". Ovo je primjer koliko se ti jezici / dijalekti međusobno razlikuju i primjer bogate jezične raznolikosti Arhipelaga. Ne govorim Uchinaa-guchi, ali nedavno sam pitao jednog Okinawa kako to reći na njihovom jeziku - jer želim reći "Nije tvoje" američkom vojnom osoblju koje živi i trenira i priprema se za rat na okupiranim teritorijima ovih država. raseljeni ljudi. Nekada su na tim zemljama bile farme, ceste, domovi i grobovi. I danas ima živih ljudi s Okinavine koji su bili djeca koja su živjela na toj zemlji davno prije nego što su joj je ukrali američki građani.
A jezik Uchinae, ili "dijalekti" Okinawe, umiru. To nije samo zbog jezičnog imperijalizma, tj. Državnih obrazovnih politika Japanskog carstva i poslijeratnog Japana, već i zbog nekoliko desetljeća američkog utjecaja. Neki stariji Okinavci dobro govore engleski jezik, dok njihovi unuci ne mogu govoriti lokalni jezik svojih djedova i baka, "Uchinaa-guchi". Mogu samo zamisliti koliko to za njih mora biti tužno i bolno. (Ali čak i unutar Okinawe postoje razlike i raznolikost u pogledu dijalekata. To je tipično i za druge dijelove arhipelaga koji su izvorno bili puni nevjerojatne i često lijepe kulturne raznolikosti).
Ponekad prosvjednici prikazuju videozapise prekrasne prirode Okinawe, uključujući ugroženi "dugong" ili morsku kravu, koristeći digitalni projektor koji slike projicira na prijenosni zaslon ili običnu bijelu plahtu ili zavjesu. Na jednoj majici koju mnogi mirovni aktivisti nose na tim prosvjedima na kineskim je znakovima napisana riječ "žilava", kao kod žene sa sivom majicom koja stoji desno od mene. Doista, protivnici baze Nagoya bili su vrlo žilavi tijekom ove posljednje tri godine, a također kreativni i originalni. I to ne samo starijih ljudi koji nemaju teret zarade od stalnog rada. Postoje mnogi zaposleni, sredovječni, pa čak i mladi ljudi koji na ovaj način izražavaju svoje protivljenje.
Nažalost, američki i japanski novinari jedva da su pratili događaj 27. u Koreji, čak i kad se nekoliko desetaka tisuća - čuo sam čak 200,000 38 - Korejaca poredalo i držalo za ruke duž američkog DMZ-a (Demilitarizirane zone na XNUMX. paralela koja je većinu prošlog stoljeća dijelila naciju Koreju). Uz to, bilo je mnogo prosvjednika solidarnosti izvan Koreje.
Ovdje je prikazan široki videozapis o 27th na korejskom:
Post na blogu na engleskom i njemačkom jeziku is videozapisom ovdje.
Događaj je bio najavio barem već u siječnju.
Papa Franjo obilježen 4 / 27 uz govor.
"Neka ova proslava ponudi nadu svima da je budućnost utemeljena na jedinstvu, dijalogu i bratskoj solidarnosti zaista moguća", kaže papa Franjo u svojoj poruci. "Strpljivim i ustrajnim naporima, težnja za skladom i suglasnošću može nadvladati podjelu i sukob."
Dobitnica Nobelove nagrade za mir Mairead Maguire i profesori Noam Chomsky i Ramsay Liem izvještaji koje su pokrivene medijima na korejskom jeziku.
Bilo je i događanja u Los Angelesu, New Yorku i Berlinu.
Osim drugih događaja u Japanu, održan je i edukativni događaj u čast deklaracije Panmunjom u Nagoyi s predavanjem profesora Korejskog sveučilišta u Japanu (朝鮮 大 学校) i istraživač u Institutu za istraživanje korejskih problema (韓国 問題 研究所 所長).
Pazite na buduće ljudske lance u Koreji. To su lanci koji afirmiraju život i oslobađaju čovječanstvo od ratnog života.
Veliko hvala profesoru i aktivistici Simone Chun za pružanje većine gornjih informacija o događajima u Koreji i širom svijeta. Podijelila ga je s nama putem Korejske mirovne mreže. Ona doprinosi mirovnom pokretu u smislu istraživanja i aktivizma kroz organizacije koje uključuju Savez zabrinutosti znanstvenika o Koreji, Women Cross DMZ i Nobelovu žensku inicijativu.
