Svježi grobovi na groblju blizu Bakhmuta, prosinac 2022. – Autor fotografije: Reuters
Napisali Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarVeljače 13, 2023
U novije kolona, napisao je vojni analitičar William Astore, “[Kongresnik] George Santos je simptom mnogo veće bolesti: nedostatka časti, nedostatka srama, u Americi. Čast, istina, poštenje, jednostavno se ne čini važnim, ili važnim, u današnjoj Americi… Ali kako imati demokraciju u kojoj nema istine?”
Astore je zatim usporedio američke političke i vojne vođe s osramoćenim kongresnikom Santosom. “američki vojni čelnici pojavio se pred Kongresom kako bi posvjedočio da se rat u Iraku dobivao”, napisao je Astore. “Pojavili su se pred Kongresom kako bi posvjedočili da je afganistanski rat pobijeđen. Govorili su o "napretku", o skretanju ugla, o iračkim i afganistanskim snagama uspješno obučen i spremni preuzeti svoje dužnosti nakon povlačenja američkih snaga. Kako su događaji pokazali, sve je to bio spin. Sve laži.”
Sada je Amerika opet u ratu, u Ukrajini, i spin se nastavlja. Ovaj rat uključuje Rusiju, Ukrajinu, Ujedinjene države i njegovih NATO saveznika. Niti jedna strana u ovom sukobu nije se izjednačila sa svojim vlastitim ljudima kako bi iskreno objasnila za što se bori, čemu se stvarno nada postići i kako to planira postići. Sve strane tvrde da se bore za plemenite ciljeve i inzistiraju na tome da je druga strana ta koja odbija pregovarati o mirnom rješenju. Svi manipuliraju i lažu, a popustljivi mediji (sa svih strana) trube o njihovim lažima.
Istina je da je prva žrtva rata istina. Ali spinovanje i laganje ima utjecaja u stvarnom svijetu u ratu u kojem stotine tisuća stvarnih ljudi bori se i umire, dok su njihovi domovi, s obje strane bojišnice, stotine tisuća pretvoreni u ruševine granate haubice.
Yves Smith, urednik Golog kapitalizma, istražio je ovu podmuklu vezu između informacijskog rata i onog stvarnog u članak pod naslovom: “Što ako je Rusija dobila ukrajinski rat, a zapadni tisak to nije primijetio?” Primijetio je da je potpuna ovisnost Ukrajine o opskrbi oružjem i novcem od zapadnih saveznika dala vlastiti život trijumfalističkoj priči da Ukrajina pobjeđuje Rusiju i da će nastaviti nizati pobjede sve dok joj Zapad bude slao više novca i sve moćnije i ubojitije oružje.
Ali potreba za nastavkom ponovnog stvaranja iluzije da Ukrajina pobjeđuje hvalirajući ograničenim dobicima na bojnom polju prisilila je Ukrajinu da nastavi žrtvujući svoje snage u iznimno krvavim bitkama, poput protuofenzive oko Hersona i ruskih opsada Bakhmuta i Soledara. Potpukovnik Alexander Vershinin, umirovljeni američki zapovjednik tenkova, napisao na harvardskoj web stranici Russia Matters, “U nekim slučajevima, Ukrajina nema drugog izbora nego pokrenuti napade bez obzira na ljudsku i materijalnu cijenu.”
Kroz gustu maglu ratne propagande teško se dolazi do objektivnih analiza rata u Ukrajini. Ali trebali bismo obratiti pozornost kada niz viših zapadnih vojnih čelnika, aktivnih i umirovljenih, hitno poziva diplomaciju da ponovno otvori mirovne pregovore i upozorava da produljenje i eskalacija rata predstavlja rizik od potpun rat između Rusije i Sjedinjenih Država koji bi mogao eskalirati u nuklearni rat.
General Erich Vad, koji je sedam godina bio viši vojni savjetnik njemačke kancelarke Angele Merkel, nedavno razgovarao s Emmom, njemačkom novinskom web stranicom. Rat u Ukrajini nazvao je “ratom iscrpljivanja” i usporedio ga s Prvim svjetskim ratom, a posebno s bitkom za Verdun, u kojoj su stotine tisuća francuskih i njemačkih vojnika ubijene bez veće koristi za obje strane. .
Vad je pitao isto uporno bez odgovora pitanje koju je uredništvo New York Timesa zatražilo od predsjednika Bidena prošlog svibnja. Koji su stvarni ratni ciljevi SAD-a i NATO-a?
“Želite li postići spremnost za pregovore s isporukama tenkova? Želite li ponovno osvojiti Donbas ili Krim? Ili želite potpuno poraziti Rusiju? upita general Vad.
Zaključio je: “Ne postoji realna definicija krajnjeg stanja. A bez cjelovitog političkog i strateškog koncepta, isporuke oružja su čisti militarizam. Imamo vojno operativni zastoj, koji ne možemo vojno riješiti. Inače, to je i mišljenje američkog šefa stožera Marka Milleya. Poručio je da vojna pobjeda Ukrajine nije za očekivati i da su pregovori jedini mogući put. Sve drugo je besmisleno traćenje ljudskog života.”
Kad god zapadni dužnosnici budu dovedeni u pitanje ovim neodgovorenim pitanjima, prisiljeni su odgovoriti, kao Biden je za Times prije osam mjeseci, da šalju oružje kako bi pomogli Ukrajini da se obrani i da je stave u jaču poziciju za pregovaračkim stolom. Ali kako bi izgledala ta “jača pozicija”?
Američki mediji drže ponavljanje narativ da Rusija nikada neće pregovarati u dobroj vjeri, te je od javnosti sakrila plodonosne pregovore koji su započeli ubrzo nakon ruske invazije, ali su ih Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo poništili. Malo je medija izvijestilo o nedavnim otkrićima bivšeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta o pregovorima o prekidu vatre između Rusije i Ukrajine u Turskoj u čijem je posredovanju pomogao u ožujku 2022. Bennett je izričito rekao da je Zapad "blokiran" ili “zaustavio” (ovisno o prijevodu) pregovore.
Bennett je potvrdio ono što su izvještavali drugi izvori od 21. travnja 2022., kada je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, jedan od drugih posrednika, rekao CNN Turk nakon sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a, “Postoje zemlje unutar NATO-a koje žele nastavak rata... Žele da Rusija postane slabija.”
Savjetnici premijera Zelenskog ako detaljima posjeta Borisa Johnsona Kijevu 9. travnja koji su 5. svibnja objavljeni u Ukrayinskoj Pravdi. Rekli su da je Johnson isporučio dvije poruke. Prvi je bio da Putina i Rusiju "treba pritisnuti, a ne pregovarati s njima". Drugi je bio da, čak i ako Ukrajina sklopi sporazum s Rusijom, "kolektivni Zapad", za kojeg je Johnson tvrdio da ga predstavlja, neće u tome sudjelovati.
Zapadni korporativni mediji općenito su se samo osvrnuli na te rane pregovore kako bi bacili sumnju na ovu priču ili ocrnili sve koji je ponavljaju kao Putinove apologete, unatoč potvrdi iz više izvora od strane ukrajinskih dužnosnika, turskih diplomata i sada već bivšeg izraelskog premijera.
Propagandni okvir koji političari i mediji zapadnog establišmenta koriste kako bi vlastitoj javnosti objasnili rat u Ukrajini klasični je narativ "bijeli šeširi protiv crnih šešira", u kojem se krivnja Rusije za invaziju udvostručuje kao dokaz nevinosti i pravednosti Zapada. Sve veće brdo dokaza da SAD i njegovi saveznici dijele odgovornost za mnoge aspekte ove krize gura se pod poslovični tepih koji sve više liči na onaj iz Malog princa crtanje udava koji je progutao slona.
Zapadni mediji i dužnosnici bili su još smješniji kad su to pokušali kriviti Rusiju za dizanje u zrak vlastitih plinovoda, podvodnih plinovoda Sjevernog toka koji su kanalizirali ruski plin u Njemačku. Prema NATO-u, eksplozije koje su ispustile pola milijuna tona metana u atmosferu bile su “namjerne, bezobzirne i neodgovorne sabotaže”. The Washington Post, u onome što bi se moglo smatrati novinarskom nesavjesnošću, citiran anonimni "visoki europski dužnosnik za zaštitu okoliša" kaže: "Nitko s europske strane oceana ne misli da je ovo bilo što drugo osim ruske sabotaže."
Bivši istraživački novinar New York Timesa Seymour Hersh morao je prekinuti šutnju. Objavio je, u blog postu na vlastitom Substacku, spektakularan zviždača opis kako su se ronioci američke mornarice udružili s norveškom mornaricom kako bi podmetnuli eksploziv pod okriljem pomorske vježbe NATO-a i kako su detonirani sofisticiranim signalom s plutače koju je ispustio norveški izviđački zrakoplov. Prema Hershu, predsjednik Biden preuzeo je aktivnu ulogu u planu i izmijenio ga kako bi uključio upotrebu signalne plutače kako bi mogao osobno diktirati točan trenutak operacije, tri mjeseca nakon postavljanja eksploziva.
Bijela kuća predvidljivo razrješava Hershovo izvješće smatra "potpuno lažnom i potpunom izmišljotinom", ali nikada nije ponudio nikakvo razumno objašnjenje za ovaj povijesni čin ekološkog terorizma.
Predsjednik Ajzenhauer slavno je rekao da se samo “budno i obrazovano građanstvo” može “zaštititi od stjecanja neopravdanog utjecaja, bilo traženog ili neželjenog, od strane vojno-industrijskog kompleksa. Potencijal za katastrofalan porast krivo postavljene moći postoji i nastavit će se.”
Dakle, što bi oprezni i upućeni američki građani trebali znati o ulozi koju je naša vlada odigrala u raspirivanju krize u Ukrajini, ulozi koju su korporativni mediji pomeli pod tepih? To je jedno od glavnih pitanja na koje smo pokušali odgovoriti naša knjiga Rat u Ukrajini: Smišljanje besmislenog sukoba. Odgovori uključuju:
- SAD je prekršio svoje obećava da se NATO ne širi u istočnu Europu. Godine 1997., prije nego što su Amerikanci uopće čuli za Vladimira Putina, 50 bivših senatora, umirovljenih vojnih časnika, diplomata i akademika napisao u Predsjednik Clinton da se usprotivi širenju NATO-a, nazivajući ga političkom pogreškom "povijesnih razmjera". Stariji državnik George Kennan osudio kao “početak novog hladnog rata”.
- NATO je isprovocirao Rusiju svojom otvorenošću obećanje Ukrajini 2008. da će postati članica NATO-a. William Burns, koji je tada bio američki veleposlanik u Moskvi, a sada je direktor CIA-e, upozorio je u State Departmentu memorandum, “Ulazak Ukrajine u NATO najsvjetlija je od svih crvenih linija za rusku elitu (ne samo Putina).”
- Korištenje električnih romobila ističe SAD su podržale državni udar u Ukrajini 2014. koja je postavila vladu koja samo pola svoj narod priznao legitimnim, uzrokujući raspad Ukrajine i građanski rat koji ubijen 14,000 ljudi.
- 2015 Minsk II mirovnim sporazumom postignuta stabilna linija prekida vatre i stabilna smanjenja u žrtvama, ali Ukrajina nije uspjela dati autonomiju Donjecku i Lugansku prema dogovoru. Angela Merkel i Francois Hollande sada priznajte da su zapadni čelnici samo podržali Minsk II kako bi kupili vrijeme za NATO da naoruža i uvježba ukrajinsku vojsku da povrati Donbas silom.
- Tijekom tjedna prije invazije, promatrači OESS-a u Donbasu dokumentirali su veliku eskalaciju eksplozija oko linije prekida vatre. Većina 4,093 eksplozija u četiri dana su bili na teritoriju pod kontrolom pobunjenika, što ukazuje na nadolazeću granatiranje snaga ukrajinske vlade. Dužnosnici SAD-a i UK-a tvrdili su da su to "lažna zastava” napadima, kao da snage Donjecka i Luganska granatiraju same sebe, baš kao što su kasnije sugerirali da je Rusija digla u zrak vlastite cjevovode.
- Nakon invazije, umjesto da podrže napore Ukrajine da postigne mir, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo su ih blokirale ili zaustavile u njihovom naumu. Boris Johnson iz Ujedinjenog Kraljevstva rekao je da su vidjeli priliku za to "tisak" Rusija je željela maksimalno iskoristiti, a američki ministar obrane Austin rekao je da je njihov cilj "oslabiti" Rusija.
Što bi budno i upućeno građanstvo reklo o svemu tome? Jasno bismo osudili Rusiju za invaziju na Ukrajinu. Ali što onda? Zasigurno bismo također zahtijevali da nam američki politički i vojni vrh kaže istinu o ovom užasnom ratu i ulozi naše zemlje u njemu, te da mediji prenesu istinu javnosti. “Pažljivo i obrazovano građanstvo” sigurno bi tada zahtijevalo da naša vlada prestane raspirivati ovaj rat i umjesto toga podrži trenutne mirovne pregovore.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Smišljanje besmislenog sukoba, u izdanju OR Books.
Medea Benjamin je suosnivačica CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući Unutar Irana: prava povijest i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies neovisni je novinar, istraživač s CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
