Europski znanstvenici protiv ponovnog naoružavanja: Manifest

Carlo Rovelli, Flavio Del Santo i dolje potpisani znanstvenici, 13. ožujka 2025.

Kao znanstvenici – mnogi od nas uključeni u područja na kojima se razvija vojna tehnologija – kao intelektualci, kao građani svjesni trenutnih globalnih rizika, vjerujemo da je danas moralna i građanska obveza svake osobe dobre volje da podigne svoj glas protiv poziva na europsku militarizaciju i da potiče dijalog, toleranciju i diplomaciju. Nagla militarizacija ne čuva mir; ona vodi u rat.

Naši politički vođe kažu da su spremni boriti se za obranu navodnih zapadnih vrijednosti koje smatraju ugroženima; jesu li spremni braniti univerzalnu vrijednost ljudskog života? Sukobi diljem svijeta su u porastu. Prema Ujedinjenim narodima (2023.), četvrtina čovječanstva živi u područjima pogođenim oružanim sukobima. Rat između Rusije i Ukrajine, koji subvencioniraju zemlje NATO-a s opravdanjem 'obrane načela', ostavlja za sobom otprilike milijun žrtava. Međunarodni sud pravde priznao je rizik genocida nad Palestincima od strane izraelske vojske koju podržava globalni Zapad. Brutalni ratovi odvijaju se u Africi, poput Sudana ili Demokratske Republike Kongo, potaknuti interesima za afričke mineralne resurse. „Sat sudnjeg dana Biltena atomskih znanstvenika“, koji kvantificira rizike od globalne nuklearne katastrofe, nikada nije zabilježio tako visok rizik kao danas.

Uplašena ruskim napadom na Ukrajinu i nedavnim prepozicioniranjem Sjedinjenih Država, Europa se osjeća marginalizirano i boji se da bi njezin mir i prosperitet mogli biti ugroženi. Političari reagiraju kratkovidno pozivom na mobilizaciju, na kontinentalnoj razini, kolosalne količine resursa za proizvodnju više oružja smrti i uništenja. Dana 4. ožujka 2025. predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen objavila je „Plan ponovnog naoružavanja Europe“, navodeći da je „Europa spremna i sposobna djelovati potrebnom brzinom i ambicijom. [...] Nalazimo se u eri ponovnog naoružavanja. I Europa je spremna masovno povećati svoju obrambenu potrošnju.“ Vojna industrija, koja ima ogromne resurse i snažan utjecaj na političare i medije, rasplamsava vatru otvoreno ratoborne naracije. „Strah od Rusije“ se rasplamsava kao bauk, prikladno ignorirajući činjenicu da Rusija ima BDP niži od same Italije. Političari potpuno neutemeljeno tvrde da Rusija ima ekspanzionističke ciljeve prema Europi, predstavljajući prijetnju Berlinu, Parizu i Varšavi, dok je upravo pokazala da nije sposobna zauzeti ni svoj bivši satelit, Kijev. Ratna propaganda uvijek se hrani poticanjem pretjeranog straha. Diplomatijom se Europa može vratiti mirnom suživotu i suradnji s Rusijom koju je prokleta ukrajinska afera poremetila.

Ideja da mir ovisi o nadvladavanju drugih strana vodi samo do eskalacije, a eskalacija vodi do rata. Hladni rat nije postao 'vrući' rat, a mudri političari s obje strane uspjeli su prevladati svoja snažna ideološka razilaženja i svoja „pitanja principa“ te se dogovoriti o dramatičnom uravnoteženom smanjenju svog nuklearnog naoružanja. Nuklearni sporazumi START između SAD-a i Sovjetskog Saveza doveli su do uništenja 80% nuklearnog arsenala na planetu. Znanstvenici i intelektualci s obje strane odigrali su prepoznatu ulogu u poticanju političara prema racionalnoj deeskalaciji. Godine 1955. jedan od najistaknutijih filozofa 20. stoljeća, matematičar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Bertrand Russell, i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Albert Einstein potpisali su utjecajan manifest, a Pugwash konferencija, inspirirana njime, okupila je znanstvenike s obje strane koji su lobirali za deeskalaciju. Kad je Russell 1959. godine zamoljen da ostavi poruku za buduće generacije, odgovorio je: „U ovom svijetu, koji je sve više i više povezan, moramo naučiti tolerirati jedni druge, moramo naučiti podnositi činjenicu da neki ljudi govore stvari koje nam se ne sviđaju. Samo na taj način možemo živjeti zajedno. Ali ako želimo živjeti zajedno, a ne umrijeti zajedno, moramo naučiti neku vrstu milosrđa i neku vrstu tolerancije, što je apsolutno ključno za nastavak ljudskog života na ovom planetu.“ Trebali bismo se držati ove mudre intelektualne baštine.

Velikim sukobima oduvijek su prethodila ogromna vojna ulaganja. Od 2009. godine, globalna vojna potrošnja dosegla je neviđene rekordne razine svake godine, a potrošnja u 2024. godini dosegla je rekordnih 2443 milijarde dolara. „Plan ReArm Europe“ obvezuje Europu da uloži 800 milijardi eura u vojne troškove. I sadašnji predsjednik SAD-a i sadašnji predsjednik Rusije nedavno su izjavili da su spremni započeti razgovore o normalizaciji odnosa i uravnoteženom smanjenju vojske. Predsjednik Kine opetovano poziva na deeskalaciju i prelazak s konfrontacijskog mentaliteta na suradnički mentalitet „win-win“. To je smjer u kojem treba ići. A sada se Europa priprema za rat, s novim planiranim vojnim troškovima kakvi nisu viđeni od Drugog svjetskog rata. Je li Europa sada spremna zveckati mačevima jer se osjeća isključeno?

Čovječanstvo se suočava s ogromnim globalnim izazovima: klimatskim promjenama, glađu na globalnom Jugu, najvećom ekonomskom nejednakošću ikada, rastućim rizicima pandemija, nuklearnim ratom. Posljednje što nam danas treba jest da se Stari kontinent od svjetionika stabilnosti i mira pretvori u novog ratnog gospodara.

Ako si mir za mir— ako želiš mir, gradite mir, a ne rat.

*****

Ljudi dobre volje, znanstvenici ili ne, dobrodošli su potpišite ovu izjavu ovdje.