Stigli smo u Havanu večeras, 8. veljače 2015. godine ili 56. godine revolucije, nas 150 koji smo punili cijeli zrakoplov, grupu američkih aktivista za mir i pravdu u organizaciji CODEPINK-a. Mjesto je vruće i lijepo unatoč kiši.
Zgrade, automobili, pločnici izgledaju kao da je vrijeme stalo 1959. Turistički vodič u autobusu od zračne luke do hotela hvali se da općina oko zračne luke ima psihijatrijsku bolnicu i tvornicu špageta. I panoi i turistički vodič uklopili su Fidela u većinu svake teme.
Kod kuće en el Norte često primjećujemo da ne grade stvari kao nekada. Moja vlastita kuća prethodi kubanskoj revoluciji. Davanje prioriteta ljudskim potrebama nad "rastom" i gentrifikacijom sigurno je nešto što bih retroaktivno odabrao da mogu.
No je li Kuba namjerno odlučila zaustaviti vrijeme? Ili zaustaviti na određene načine? Ili je to nešto što čovjek ne bi smio reći ili pomisliti? Sljedećih ćemo se tjedana sastati s mnogim Kubancima, onima koje vlada možda želi da se sastanemo i onima koje možda ne želimo.
Tko je kriv i zaslužan za loše i dobro na Kubi? Još ne znam i nisam siguran koliko mi je stalo. Jednim su argumentom američke sankcije bile katastrofalne. Drugim riječima nisu imali učinka. Čini se da nema razloga da postoji bilo kakav razlog da se oni nastave. Ili, naravno, oni koji tvrde da nisu učinili zlo često sugeriraju da Kuba ne bi trebala biti nagrađena njihovim dizanjem. Ali na nesuvisle gluposti teško je odgovoriti.
Sjedinjene Države vodile su dugi teroristički rat protiv Kube, ali Kubu zadržavaju na svom popisu terorista. To mora završiti bez obzira je li Kuba pronašla put do održive demokratske budućnosti.
Amerikanac iz hotelskog dizala rekao mi je: "Zar im ljudi čija je imovina zaplijenjena u revoluciji ne bi trebali vratiti?" Slučajno znam da barem neki od njih ne žele da se obnovi, ali odgovorio sam: "Svakako, to vrijedi razmotriti, kao što Sjedinjene Države vraćaju Guantanamo Kubi." Ne propustivši ni jedan udarac, ovaj Dobri Amerikanac uzvratio mi je crtom koju je očito prije koristio: "Hoćete li mi onda dati svoj automobil?" Jednom kad bih shvatio što govori, naglasio sam da mu nisam ukrao automobil pod oružjem dok su Sjedinjene Države krale Guantanamo. Udaljio se.
Shvaćam da bih doveden do krajnosti morao tražiti od Sjedinjenih Država da vrate cijele Sjedinjene Države, ali ne dovodim ga do te krajnosti. Zašto SAD ne mogu vratiti Kubinu zemlju i Kuba reformirala svoju najgoru političku praksu? Svaku vladu na svijetu treba reformirati, a poticanje promjena na jednoj teško da podržava svaku akciju druge 199.
Ulice Havane noću su mračne, osvijetljene tek toliko da se vide i nema ih više, ali bez osjećaja opasnosti, bez osjećaja rasne segregacije, bez prijetnje nasiljem, bez beskućnika kao što se neizbježno susreće u zemlji kapitalističkog uspjeha. Bendovi sviraju Guantanamera jer to mora biti gazilijonti put i igrajte ga kao da to misle.
Sve u svemu, i tek što je stiglo, nije loše mjesto biti odsječen od svijeta. Još nisam pronašao SIM karticu ili telefon. Moj hotel nema internet, barem ne do mañane. Hotel Nacional - onaj od Kum film - kaže mi da imaju internet samo po danu. No, Havana Libre, prije Havana Hilton, ima živu glazbu, električne utičnice s tri rupe i usporen, ali funkcionalan Internet (superiorniji od Amtrakovog) za 10 pezosa na sat, a o mojitima da i ne govorimo.
Evo Kube!
