Kada su Rusija i Sirija ubile civile u vođenju snaga Al Kaide iz Alepa, američki dužnosnici i mediji su vikali "ratni zločini". Ali američko bombardiranje iračkog Mosula imalo je drugačiji odgovor, napominje Nicolas JS Davies.
Nicolas JS Davies, kolovoz 21, 2017, Vijesti konzorcija.
Irački kurdski vojni obavještajni izvještaji procjenjuju da devetomjesečna američko-iračka opsada i bombardiranje Mosula srušavaju snage islamske države ubio civile 40,000-a. Ovo je do sada najrealnija procjena broja civilnih žrtava u Mosulu.
Američki vojnici ispalili su paladin iz M109A6
taktičko područje okupljanja u Hamam al-Alilu
podržati početak iračke sigurnosti
ofenzivu snaga u zapadnom Mosulu, Iraku,
19, 2017. (Vojna fotografija osoblja Sgt.
Jason Hull
Ali čak je i ovo vjerojatno podcjenjivanje stvarnog broja ubijenih civila. Nije provedena nijedna ozbiljna, objektivna studija za brojanje mrtvih u Mosulu, a studije u drugim ratnim zonama nepromjenjivo su pronašle broj mrtvih koji je premašio prethodne procjene za čak 20 prema jedan, kao što je to učinila Komisija za istinu koju podržavaju Ujedinjeni narodi. Gvatemala nakon završetka građanskog rata. U Iraku su epidemiološke studije 2004. i 2006. otkrile a broj žrtava nakon invazije koji je bio oko 12 puta veći od prethodnih procjena.
Uključeno je i bombardiranje Mosula desetaka tisuća bombi i raketa odustali od američkih i "koalicijskih" ratnih zrakoplova, tisuće 220-funta HiMARS rakete koje su američki marinci ispalili iz svoje baze "Rocket City" u Quayari i deseci ili stotine tisuća 155-mm i 122-mm haubičke školjke pucali su iz američke, francuske i iračke artiljerije.
Ovo devetomjesečno bombardiranje ostavilo je veći dio Mosula u ruševinama (kao što se vidi ovdje), pa razmjeri klanja među civilnim stanovništvom ne bi trebali nikoga iznenaditi. No, otkriće kurdskih obavještajnih izvještaja bivšeg iračkog ministra vanjskih poslova Hoshyara Zebarija u intervju s Patrickom Cockburnom Velike Britanije Nezavisan U novinama je jasno da su savezničke obavještajne agencije bile svjesne razmjera civilnih žrtava tijekom ove brutalne kampanje.
Kurdska obavještajna izvješća postavljaju ozbiljna pitanja o vlastitim izjavama američke vojske u vezi s civilnim smrtnim slučajevima u bombardiranju Iraka i Sirije od 2014. Još 30. travnja 2017. američka vojska javno je procijenila ukupan broj civilnih smrtnih slučajeva uzrokovanih svim 79,992 bombe i projektili na Irak i Siriju pao je od 2014. samo kao "Barem 352." U lipnju je 2 tek neznatno promijenio svoju apsurdnu procjenu "Barem 484."
"Nesklad" - pomnožen sa gotovo 100 - u broju civilnih žrtava između izvještaja kurdske vojne obavještajne službe i javnih izjava američke vojske teško da može biti pitanje tumačenja ili neslaganja dobronamjernih saveznika. Brojevi potvrđuju da je, kako sumnjaju neovisni analitičari, američka vojska provodila namjernu kampanju kako bi javno podcijenila broj civila koje je ubila u svojoj bombaškoj kampanji u Iraku i Siriji.
Kampanja propagande
Jedina racionalna svrha ovako opsežne propagandne kampanje američkih vojnih vlasti je minimizirati javnu reakciju unutar Sjedinjenih Država i Europe na ubojstvo desetaka tisuća civila kako bi američke i savezničke snage mogle nastaviti bombardirati i ubijati bez političke zapreke ili odgovornost.
Nikki Haley, Stalni predstavnik SAD-a
Predstavnik UN-a, osuđuje
navodnim sirijskim ratnim zločinima prije
Vijeće sigurnosti u travnju 27, 2017 (UN fotografija)
Bilo bi naivno vjerovati da će korumpirane institucije vlasti u Sjedinjenim Državama ili pokorni američki korporativni mediji poduzeti ozbiljne korake kako bi istražili istinski broj civila ubijenih u Mosulu. Ali važno je da se globalno civilno društvo pomiri sa stvarnošću razaranja Mosula i pokolja njegovih ljudi. UN i vlade širom svijeta trebale bi pozvati Sjedinjene Države na odgovornost za svoje postupke i poduzeti čvrste mjere kako bi zaustavile klanje civila u Raqqi, Tal Afaru, Hawiji i svugdje gdje se bombardiranje pod vodstvom SAD-a nastavlja nesmanjeno.
Američka propagandna kampanja pretvaranja da njene agresivne vojne operacije ne ubijaju stotine tisuća civila započela je mnogo prije napada na Mosul. Zapravo, iako američka vojska nije uspjela odlučno poraziti snage otpora u bilo kojoj od zemalja koje je napala ili napala od 2001. godine, njezini neuspjesi na bojnom polju nadoknađeni su izuzetnim uspjehom u domaćoj propagandnoj kampanji koja je ostavila američku javnost u gotovo potpuno neznanje o smrti i razaranju Američke oružane snage zaokupile su najmanje sedam zemalja (Afganistan, Pakistan, Irak, Sirija, Jemen, Somalija i Libija).
U 2015-u, liječnici za društvenu odgovornost (PSR) zajednički su objavili izvješće pod nazivom “Broj tijela: Brojka žrtava nakon 10 godina 'rata protiv terora'. " Ovo izvješće na 97 stranica ispitivalo je javno dostupne napore za brojanje mrtvih u Iraku, Afganistanu i Pakistanu i zaključilo da je samo u te tri zemlje ubijeno oko 1.3 milijuna ljudi.
Ispitat ću studiju PSR-a detaljnije u jednom trenutku, ali njezin broj 1.3 milijuna mrtvih u samo tri zemlje upečatljivo je u suprotnosti s onim što su američki dužnosnici i korporativni mediji rekli američkoj javnosti o sve većem globalnom ratu koji se vodi u naše ime.
Nakon ispitivanja raznih procjena ratnih smrti u Iraku, autori. \ T Body Count zaključio je epidemiološko istraživanje na čelu s Gilbertom Burnhamom iz Škole za javno zdravstvo Johns Hopkins 2006. bila je najtemeljitija i najpouzdanija. Ali samo nekoliko mjeseci nakon što je to istraživanje pokazalo da je oko 600,000 XNUMX Iračana vjerojatno ubijeno u tri godine od invazije pod vodstvom SAD-a, anketa AP-Ipsos koji je tražio tisuću Amerikanaca da procijene koliko je Iračana ubijeno, dalo je srednji odgovor samo 9,890-a.
Dakle, još jednom otkrivamo veliku neskladnost - pomnoženu s oko 60 - između onoga u što je javnost navela da vjeruje i ozbiljne procjene broja ubijenih ljudi. Iako je američka vojska pomno prebrojala i identificirala vlastite žrtve u tim ratovima, naporno je radila kako bi američka javnost bila u mraku oko toga koliko je ljudi ubijeno u zemljama koje je napala ili napala.
To omogućava američkim političkim i vojnim čelnicima da zadrže izmišljotinu da mi ratujemo u drugim zemljama u korist svog naroda, za razliku od ubijanja milijuna njih, bombardiranja njihovih gradova u ruševine i uvlačenja zemlje za državom u nerazrješivo nasilje i kaos za koji naši moralno bankrotirani vođe nemaju rješenje, ni vojno ni na bilo koji drugi način.
(Nakon što je studija Burnham objavljena u 2006-u, zapadni mainstream mediji trošili su više vremena i prostora kako bi uništili studiju nego što je ikada potrošeno pokušavajući utvrditi realan broj Iračana koji su umrli zbog invazije.)
Pogrešno oružje
Dok su SAD izbacile bombardiranje Iraka "šokom i strahopoštovanjem" 2003. godine, jedan neustrašivi novinar AP razgovarao je s Robom Hewsonom, urednikom časopisa Jane's Air-Launched Weapons, međunarodni časopis za trgovinu oružjem, koji je zapravo razumio za što je namijenjeno "oružje lansirano zrakom". Hewson je to procijenio 20-25 posto najnovijeg američkog "preciznog" oružja nedostajali su im ciljevi, ubijali slučajne ljude i uništavali slučajne zgrade diljem Iraka.
Na početku američke invazije na Irak
2003, naredio je predsjednik George W. Bush
američkoj vojsci da izvedu razarajuće
zračni napad na Bagdad, poznat kao
"Šok i strahopoštovanje."
Pentagon je to na kraju otkrio trećina bombi pala na Irak u prvom redu nisu bili "precizno oružje", pa je ukupno oko polovice bombi koje su eksplodirale u Iraku bilo ili samo dobro staromodno bombardiranje tepiha ili "precizno" oružje koje je često nedostajalo svojim ciljevima.
Kao što je Rob Hewson rekao za AP, „U ratu koji se vodi u korist iračkog naroda, ne možete si priuštiti da ubijete bilo koga od njih. Ali ne možete bacati bombe i ne ubijati ljude. U svemu tome postoji prava podvojenost. "
Četrnaest godina kasnije, ova podvojenost nastavlja se tijekom američkih vojnih operacija širom svijeta. Iza eufemističkih pojmova poput "promjene režima" i "humanitarne intervencije", agresivna uporaba sile pod vodstvom SAD-a uništila je svaki poredak koji postoji u najmanje šest zemalja i velikim dijelovima još nekoliko, ostavljajući ih zaglibljenima u nesavladivo nasilje i kaos.
U svakoj od ovih zemalja američka vojska sada se bori protiv neregularnih snaga koje djeluju među civilnim stanovništvom, što onemogućava ciljanje tih militanata ili milicajaca bez ubijanja velikog broja civila. Ali, naravno, ubijanje civila samo potiče više preživjelih da se pridruže borbi protiv zapadnih autsajderaosiguravajući da se sadašnji globalni asimetrični rat i dalje širi i eskalira.
Body CountProcjena o 1.3 milijuna mrtvih, što čini ukupni broj poginulih u Iraku oko 1 milijun, temelji se na nekoliko tamo provedenih epidemioloških studija. Ali autori su naglasili da takve studije nisu provedene u Afganistanu ili Pakistanu, pa su se stoga njegove procjene za te zemlje temeljile na fragmentarnim, manje pouzdanim izvještajima koje su sastavile skupine za ljudska prava, afganistanska i pakistanska vlada te UN-ova misija pomoći Afganistanu. Tako Body CountKonzervativna procjena 300,000 2001 ljudi ubijenih u Afganistanu i Pakistanu mogla bi biti samo djelić stvarnog broja ljudi ubijenih u tim zemljama od XNUMX.
Više stotina tisuća ljudi poginulo je u Siriji, Jemenu, Somaliji, Libiji, Palestini, Filipinima, Ukrajini, Maliju i drugim zemljama koje su zahvatile ovaj sve širi asimetrični rat, zajedno sa zapadnim žrtvama terorističkih zločina od San Bernardina do Barcelone. i Turku. Stoga vjerojatno nije pretjerano reći da su ratovi koje je SAD vodio od 2001-a ubili najmanje dva milijuna ljudi, te da krvoproliće nije ni sadržano niti se smanjuje.
Kako ćemo mi, američki narod, u čije ime se vode svi ovi ratovi, smatrati odgovornima i sebe i svoje političke i vojne vođe za ovo masovno uništavanje uglavnom nevinog ljudskog života? I kako ćemo svoje vojskovođe i korporativne medije smatrati odgovornima za podmuklu propagandnu kampanju koja dopušta da rijeke ljudske krvi neprestano teku i ne prijavljuju se i ne kontroliraju kroz sjene našeg hvaljenog, ali iluzornog „informacijskog društva“?
Autor je Nicolas JS Davies Krv iz naših ruku: američka invazija i uništenje Iraka. Također je napisao poglavlja o "Obami u ratu" u Ocjenjivanju 44. predsjednika: Izvještaj o prvom mandatu Baracka Obame kao naprednog vođe.
