by Proizvođači krilaRujna 4, 2021
Anđele rat mora zbuniti.
Obje strane mole se za zaštitu,
ipak netko uvijek strada.
Netko umre.
Netko tako duboko plače
gube vodenasto stanje.
Anđele rat mora zbuniti.
Kome mogu pomoći?
Kome mogu pojasniti?
Čiju milost ukazuju nemilosrdnima?
Ne čuje se skroman vrisak.
Ne može se osjetiti nehrđajuća bol.
Anđelima je sve jasno
osim u ratu.
Kad sam se probudio sa ovom istinom,
to je bilo iz sna koji sam sanjao sinoć.
Vidio sam dva anđela kako razgovaraju u polju
dječjih duhova koji se uzdižu poput srebrnog dima.
Anđeli su se međusobno borili
o tome koja je strana bila u pravu,
a što je bilo pogrešno.
Tko je započeo sukob?
Odjednom su anđeli utihnuli
poput zaglavljenog klatna,
i izgubili su samilost
na dim koji se dizao
duša koje su nosile vodeni žig rata.
Okrenuli su se prema meni tim očima
iz Božje knjižnice,
i svi su komadi pali
odgajani su složno,
isprepletene poput daha
plamena u svetoj peći.
Ništa u ratu ne dolazi do uništenja,
već iluzija odvojenosti.
Čula sam ovo tako jasno da sam samo mogla
zapišite ga kao krivotvoreni potpis.
Sjećam se samilosti,
planinsko, proporcionalno za svemir.
Mislim da se za mene još uvijek drži maleno mrlje,
poput gossamer niti
iz paukove mreže.
I sad, kad pomislim na rat,
Prebacujem ove niti cijelom svemiru,
nadajući se da će se držati drugih kao i mene.
Pletenje anđela i životinja
filamentalnoj milosti suosjećanja.
Retikulum našeg nebeskog doma.
