Bidenova vanjska politika potapa demokrate u Kongresu—i Ukrajinu

Predsjednik Joe Biden potkopava izglede svoje stranke za Kongres kroz duboko pogrešnu vanjsku politiku. Biden vjeruje da je američki globalni ugled u pitanju u Ukrajinskom ratu i dosljedno je odbijao diplomatsko odstupanje. Rat u Ukrajini, u kombinaciji s administrativnim poremećajima gospodarskih odnosa s Kinom, pogoršava stagflaciju koja će vjerojatno dovesti jedan ili oba doma Kongresa u ruke republikanaca. Daleko gore, Bidenovo otpuštanje diplomacije produžuje uništenje Ukrajine i prijeti nuklearnim ratom.

Biden je naslijedio gospodarstvo opterećeno dubokim poremećajima u globalnim opskrbnim lancima uzrokovanim pandemijom i Trumpovom nestalnom trgovinskom politikom. Ipak, umjesto da pokuša smiriti vodu i popraviti poremećaje, Biden je eskalirao sukobe SAD-a i s Rusijom i s Kinom.

Biden je napao čelnika republikanske manjine u Zastupničkom domu Kevina McCarthyja jer je izrazio sumnju u još jedan veliki financijski paket Ukrajina, izjavljujući: “Oni [republikanci u Zastupničkom domu] rekli su da ako pobijede, nije vjerojatno da će financirati—pomoći—nastaviti financirati Ukrajinu, ukrajinski rat protiv Rusa. Ovi dečki to ne shvaćaju. Puno je veća od Ukrajine — to je istočna Europa. To je NATO. To je stvarno, ozbiljno, ozbiljni posljedični ishodi. Oni nemaju smisla za američku vanjsku politiku.” Slično tome, kada je skupina progresivnih kongresnih demokrata pozvala na pregovore o okončanju ukrajinskog rata, demokrati su ih kritizirali slijedeći liniju Bijele kuće i bili prisiljeni povući svoj poziv na diplomaciju.

Biden vjeruje da američki kredibilitet ovisi o proširenju NATO-a na Ukrajinu, i ako je potrebno, porazu Rusije u ukrajinskom ratu da bi se to postiglo. Biden je više puta odbio uključiti se u diplomaciju s Rusijom po pitanju proširenja NATO-a. Ovo je bila velika pogreška. Potaknuo je posrednički rat između SAD-a i Rusije u kojem se Ukrajina razara, ironično, u ime spašavanja Ukrajine.

Cijelo pitanje proširenja NATO-a temelji se na američkoj laži koja datira još iz 1990-ih. SAD i Njemačka obećao je Gorbačov da se NATO neće pomaknuti "ni za pedalj prema istoku" ako Gorbačov raspusti vojni savez Sovjetskog Varšavskog pakta i prihvati ponovno ujedinjenje Njemačke. Zgodno - i s tipičnim cinizmom - SAD je poništio dogovor.

Godine 2021. Biden je mogao spriječiti ukrajinski rat bez žrtvovanja bilo kojeg vitalnog interesa SAD-a ili Ukrajine. Sigurnost SAD-a apsolutno ne ovisi o proširenju NATO-a na Ukrajinu i Gruziju. Zapravo, širenje NATO-a dublje u regiju Crnog mora potkopava sigurnost SAD-a stavljajući SAD u izravnu konfrontaciju s Rusijom (i daljnje kršenje obećanja danih tri desetljeća ranije). Ni sigurnost Ukrajine ne ovisi o proširenju NATO-a, što je predsjednik Volodymyr Zelensky priznao u brojnim prilikama.

Ruski predsjednik Vladimir Putin više je puta od 2008. upozoravao SAD da drže NATO podalje od Ukrajine, regije od vitalnog sigurnosnog interesa za Rusiju. Biden je jednako odlučno inzistirao na proširenju NATO-a. Putin je krajem 2021. napravio posljednji diplomatski pokušaj da zaustavi proširenje NATO-a. Biden ga je potpuno odbio. Bila je to opasna vanjska politika.

Koliko god mnogi američki političari to ne žele čuti, Putinovo upozorenje o proširenju NATO-a bilo je i stvarno i prikladno. Rusija ne želi teško naoružanu vojsku NATO-a na svojoj granici, baš kao što SAD ne bi prihvatile teško naoružanu meksičku vojsku koju podržava Kina na američko-meksičkoj granici. Posljednje što SAD-u i Europi treba je dugi rat s Rusijom. Ipak, upravo je to dovelo Bidenovo inzistiranje na proširenju NATO-a na Ukrajinu.

SAD i Ukrajina trebaju prihvatiti tri apsolutno razumna uvjeta za okončanje rata: vojnu neutralnost Ukrajine; Rusija de facto drži Krim, dom svoje crnomorske pomorske flote od 1783.; i dogovorena autonomija za etničko-ruske regije, kao što je traženo u sporazumima iz Minska, ali koje Ukrajina nije uspjela provesti.

Umjesto ovakvog razumnog ishoda, Bidenova administracija više je puta rekla Ukrajini da se bori dalje. To je izlilo hladnu vodu na pregovore u ožujku, kada su Ukrajinci razmišljali o pregovaračkom okončanju rata, ali su se umjesto toga udaljili od pregovaračkog stola. Ukrajina zbog toga teško pati, a njezini gradovi i infrastruktura pretvoreni su u ruševine, a deseci tisuća ukrajinskih vojnika umiru u bitkama koje su uslijedile. Uz sve NATO-ovo hvaljeno oružje, Rusija je nedavno uništila do polovice ukrajinske energetske infrastrukture.

U međuvremenu su američke trgovinske i financijske sankcije protiv Rusije imale bumerang. S prekidom ruskih energetskih tokova, Europa je u dubokoj gospodarskoj krizi, s negativnim utjecajima na američko gospodarstvo. Uništenje plinovoda Sjeverni tok dodatno je produbilo europsku krizu. Prema Rusiji, to su učinili britanski operativci, ali gotovo sigurno uz sudjelovanje SAD-a. Podsjetimo, u veljači je Biden , rekao je da ako Rusija izvrši invaziju na Ukrajinu, “mi ćemo to [Sjeverni tok] okončati.” “Obećavam vam”, rekao je Biden, “moći ćemo to učiniti.”

Bidenova manjkava vanjska politika također je donijela ono na što su upozoravale generacije vanjskopolitičkih stratega od Henryja Kissingera i Zbigniewa Brzezinskog: tjeranje Rusije i Kine u čvrst zagrljaj. Učinio je to dramatičnom eskalacijom hladnog rata s Kinom točno u isto vrijeme dok vodi vrući rat s Rusijom.

Od početka svog predsjedničkog mandata, Biden je oštro ograničio diplomatske kontakte s Kinom, potaknuo nove kontroverze u vezi s dugogodišnjom američkom politikom One China, opetovano pozivao na veću prodaju oružja Tajvanu i proveo globalnu zabranu izvoza visoke tehnologije u Kinu. Obje su se strane okupile uz ovu destabilizirajuću politiku protiv Kine, ali cijena je daljnja destabilizacija svijeta, a također i gospodarstva SAD-a.

Ukratko, Biden je naslijedio tešku ekonomsku situaciju - pandemiju, višak Fed-ove likvidnosti stvoren 2020., velike proračunske deficite 2020. i već postojeće globalne napetosti. Ipak, uvelike je pogoršao gospodarsku i geopolitičku krizu, umjesto da ih je riješio. Potrebna nam je promjena vanjske politike. Nakon izbora bit će važno vrijeme za preispitivanje. Amerikanci i svijet trebaju ekonomski oporavak, diplomaciju i mir.