Slika: Wikimedia Commons
Paul Keating, Biseri i iritacije, Listopad 7, 2022
Proširenje vojnog razgraničenja NATO-a do samih granica bivšeg Sovjetskog Saveza bila je pogreška koja se može svrstati u niz strateških pogrešnih procjena koje su spriječile Njemačku da zauzme svoje puno mjesto u međunarodnom sustavu početkom ovog stoljeća.
Paul Keating rekao je ove stvari prije dvadeset pet godina u velikom obraćanju Sveučilištu Novog Južnog Walesa, 4. rujna 1997.:
“Djelomično kao rezultat nevoljkosti sadašnjih članica da brže napreduju u proširenju članstva u EU-u, vjerujem da je u Europi napravljena velika sigurnosna pogreška odlukom o proširenju NATO-a. Nema sumnje da su neki u Europi ovo vidjeli kao blažu opciju od proširenja EU.
NATO i Atlantski savez dobro su služili sigurnosti Zapada. Pomogli su osigurati da Hladni rat konačno završi na načine koji služe otvorenim, demokratskim interesima. Ali NATO je pogrešna institucija za obavljanje posla koji se od njega sada traži.
Odluka o proširenju NATO-a pozivanjem Poljske, Mađarske i Češke Republike da sudjeluju i pružanjem mogućnosti drugima – drugim riječima da se europsko vojno razgraničenje pomakne na same granice bivšeg Sovjetskog Saveza – je, vjerujem, pogrešku koja se na kraju može svrstati u red strateških pogrešnih procjena koje su spriječile Njemačku da zauzme svoje puno mjesto u međunarodnom sustavu početkom ovog stoljeća.
Veliko pitanje za Europu više nije kako ugraditi Njemačku u Europu – to je postignuto – nego kako uključiti Rusiju na način koji će osigurati sigurnost kontinenta tijekom sljedećeg stoljeća.
I ovdje je bio vrlo očit nedostatak državničkog umijeća. Rusi su pod Mihailom Gorbačovim priznali da Istočna Njemačka može ostati u NATO-u kao dio ujedinjene Njemačke. Ali sada, samo pola tuceta godina kasnije, NATO se popeo do zapadne granice Ukrajine. Ova se poruka može čitati samo na jedan način: iako je Rusija postala demokracija, u svijesti zapadne Europe ona ostaje država na koju treba paziti, potencijalni neprijatelj.
Riječi korištene za objašnjenje širenja NATO-a su iznijansirane, a opasnosti su priznate. Ali koliko god riječi bile oprezne, kakav god izgled Stalnog zajedničkog vijeća NATO-a i Rusije, svi znaju da je Rusija razlog za širenje NATO-a.
Odluka je opasna iz više razloga. To će potaknuti nesigurnost u Rusiji i ojačati one smjerove ruske misli, uključujući nacionaliste i bivše komuniste u parlamentu, koji se protive potpunom angažmanu sa Zapadom. To će povećati vjerojatnost obnove vojnih veza između Rusije i nekih od njezinih bivših ovisnika. To će otežati postizanje kontrole naoružanja, a posebno kontrole nuklearnog oružja.
A proširenje NATO-a učinit će mnogo manje za jačanje novih demokracija u istočnoj Europi nego što bi to učinilo proširenje EU-a.”
