Zaboga momci, ZAUSTAVITE OVO RATNO S**T!!!

Pukovnica Ann Wright, američka vojska (penzionisana)

Videli smo ovo ranije. SAD stvaraju situaciju, kopaju za petama i postavljaju ultimatume - i desetine hiljada umiru.

Dao sam ostavku iz američke vlade 2003. godine u suprotnosti s još jednim ratom - ratom predsjednika Busha protiv Iraka u kojem je slijedio taj ratni priručnik.

Vidjeli smo to u Afganistanu i Iraku, a sada može biti iznad Ukrajine ili Tajvana, i o, da, ne zaboravimo višestruke raketne testove iz Sjeverne Koreje, ISIS borce koji nemire i bježe iz zatvora u Siriji, milione u Afganistanu koji gladuju i zamrzavanje nakon haotičnog povlačenja SAD-a i odbijanja da se otključa zamrznuta finansijska sredstva Avganistana.

Dodati ovim opasnostima, emocionalnu i fizičku štetu nanesenu vojnim snagama američke vojske trovanjem vode za piće 93,000 osoba, uglavnom porodica osoblja američke mornarice i zrakoplovstva u indo-pacifičkoj komandi na Havajima, iz 80-godišnji rezervoari za mlazno gorivo koji su procurili u bunare pitke vode koje je, uprkos upozorenjima u periodu od 20 godina, američka mornarica odbila da zatvori, a vi imate vojsku koja je rastegnuta do opasne tačke.

Od kreatora američke vojne politike u Washingtonu, do čizama na zemlji u Evropi i na Bliskom istoku i onih u brodovima i avionima na Pacifiku, američka vojska je na prelomnoj tački.

Umjesto da uspori i povuče se, Bidenova administracija predvođena vrlo agresivnim državnim sekretarom Antonyjem Blinkenom i pomoćnim ministrom odbrane Lloydom Austinom, a čini se da je predsjednik Biden dao opasno zeleno svjetlo eskalaciji na svim frontovima na isto vrijeme.

Dok je američko ratno huškanje pritisnulo dugme za brzinu na steroidima, i Rusija i Kina istovremeno pozivaju diplomatske i vojne ruke Sjedinjenih Država.

Predsjednik Putin rasporedio je 125,000 na granicu Ukrajine dovodeći do izražaja zahtjev Ruske Federacije da SAD i NATO konačno nakon 30 godina uvlačenja zemalja bivšeg Varšavskog pakta u NATO uprkos obećanju predsjednika HW Busha da SAD neće, da SAD i NATO formalno izjavljuje da NATO neće regrutovati Ukrajinu u svoje vojne snage.

Na drugoj strani svijeta, u azijsko-pacifičkoj regiji, kineski predsjednik Xi odgovara na američki “Pivot to Asia” koji je odbacio 50-godišnju američku politiku diplomatskog priznavanja Narodne Republike Kine, a ipak nastavlja , ali ne i objavljivanje ekonomske i vojne podrške Tajvana. Politika „jedne Kine“ započeta je prije nekoliko decenija 1970-ih pod Nixonovom administracijom.

Američki “Pivot to Asia” započeo je nakon povlačenja američkih snaga iz Iraka i povlačenja američke vojske iz Afganistana, kada je Obaminoj administraciji bila potrebna još jedna vojna konfrontacija za apetit američkih vojnih ofanzivnih (ne odbrambenih) korporacija.

Pomorske misije “Slobode navigacije” koje zvuče bezazleno da se zaustave američka dominacija u Južnom kineskom moru prerasle su se u pomorsku misiju NATO-a s brodovima iz Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske koji se pridružuju američkoj armadi u kineskom primorskom dvorištu.

Američke diplomatske misije na Tajvanu koje se nisu dogodile 50 godina počele su pod Trumpovom administracijom i sada imaju najviši zvaničnici američke vlade u posljednjih pet decenija koji putuju na Tajvan kao štap kojim će kineskoj vladi gurnuti oko.

Kineska vlada odgovorila je na američke akcije u Južnom kineskom moru izgradnjom niza vojnih instalacija na malim atolima u liniji odbrane i slanjem vlastitih pomorskih brodova u vlastite obalne vode. Kina se pozabavila povećanom prodajom američke vojne opreme Tajvanu i američkim publicitetom o raspoređivanju američkog vojnog osoblja za obuku na Tajvan slanjem flote od do 40 vojnih aviona istovremeno na kratkih 20 milja preko Tajvanskog moreuza od kopna Kine do ivica tajvanske zone protivvazdušne odbrane primoravajući tajvansko vazduhoplovstvo da aktivira svoj sistem protivvazdušne odbrane.

Povratak na drugi kraj svijeta, nakon orkestriranja i podrške državnom udaru u Ukrajini 2013. (sjetite se Viktorije Nuland, sada podsekretara Stejt departmenta za politiku, koja je prije 7 godina kao pomoćnica državnog sekretara za evropske poslove) identificirala sponzoriranu od SAD-a Vođa ukrajinskog državnog udara "Jats je naš čovjek." Državni udar u Ukrajini pod pokroviteljstvom SAD-a ubrzao je glasanje stanovnika Krima koji su pozvali Rusku Federaciju da pripoji Krim.

Uprkos izvještajima američkih medija koji govore suprotno, nije bilo ruske vojne invazije na Krim nakon puča u Ukrajini i prije glasanja naroda na Krimu. Uoči glasanja na Krimu nije ispaljen nijedan hitac. Ruska vojska je već bila na Krimu prema 60-godišnjem sporazumu između Sovjetskog Saveza/tadašnje Ruske Federacije koji je predviđao stacioniranje ruske vojske na Krimu kao dio njene Crnomorske flote. Jedini pristup flote Mediteranu je preko crnomorskih luka Sevastopolj i Jalta.

Prije 68 godina, 1954., sovjetski premijer i etnički Ukrajinac Nikita Hruščov prenio je kontrolu nad Krimom na Ukrajinu, 300.^th godišnjice rusko-ukrajinskog ujedinjenja.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza potpisale su se Rusija i Ukrajina tri sporazuma iz 1997. godine koji uređuju status Crnomorske flote. Flota je bila podijeljena između Kijeva i Moskve. Rusija je dobila više ratnih brodova i isplatila ukrajinskoj vladi bez novca 526 miliona dolara odštete. U zamjenu za to, Kijev je također pristao da iznajmi krimske pomorske objekte ruskom dijelu flote za 97 miliona dolara godišnje pod zakupom koji je obnovljen 2010. i ističe 2042. godine.

Pored toga, prema sporazumima, Rusiji je bilo dozvoljeno da stacionira najviše 25,000 vojnika, 132 borbena oklopna vozila i 24 komada artiljerije u svojim vojnim objektima na Krimu. Kao dio ovih sporazuma, od ruskih vojnih snaga se zahtijevalo da “poštuju suverenitet Ukrajine, poštuju njeno zakonodavstvo i spriječe miješanje u unutrašnje stvari Ukrajine”.

SAD i zemlje NATO-a odgovorile su snažnim sankcijama na aneksiju Krima. Još više sankcija su uvedene Ruskoj Federaciji zbog separatističkog pokreta u Dombass istočnoj oblasti Ukrajine od strane etničkih Rusa koji smatraju da ukrajinska vlada ne poštuje njihovo naslijeđe, uključujući prestanak učenja ruskog jezika u školama i nedostatak resursa za njihov region, iste pritužbe koje su imali i stanovnici Krima.

Ruska Federacija tvrdi da nijedan ruski vojnik nije dio separatističkog pokreta, što, pretpostavljam, odražava tvrdnje koje su SAD iznijele tokom svoje podrške grupama širom svijeta.

125,000 ruskog vojnog osoblja raspoređeno je na granici Ukrajine na potezu Ruske Federacije u sklopu njenog veoma javnog zahtjeva da NATO ne regrutuje članstvo Ukrajine. Rusija se decenijama žali da je sporazum predsjednika Georgea HW Busha i ruskog predsjednika Gorbaheva da NATO neće dozvoliti zemljama bivšeg Varšavskog pakta koje su susjedi Rusiji u NATO, prekršen prijemom Poljske, Češke i Mađarske 1999. 2004. Rumunija, Bugarska, Slovačka, Slovenija i baltičke zemlje Letonija, Estonija i Litvanija pristupile su NATO-u. Najskorije članice NATO-a su Crna Gora 2017. i Sjeverna Makedonija 2020. godine.

Samo Bjelorusija, Ukrajina, Bosna i Hercegovina, Gruzija i Srbija od zemalja bivšeg Varšavskog pakta NISU članice NATO-a.

Nisu sve članice NATO-a uključene u konfrontaciju SAD-a sa Rusijom. Kako 40 posto plina za grijanje u Evropu dolazi iz Rusije preko Ukrajine, evropski lideri su s pravom zabrinuti zbog hladne lokalne reakcije kada im domovi postanu hladni bez grijanja.

SAD su na ruski zahtjev da Ukrajina ne postane članica NATO-a odgovorile oštrim NE, poslale su dramatično i javno povećanje naoružanja Ukrajini i stavile 8,500 američkih vojnika u stanje visoke pripravnosti.

U zapadnom Pacifiku, armade se sukobljavaju jedna s drugom, flote aviona lete u neposrednoj blizini i nastavlja se testiranje projektila kratkog dometa Sjeverne Koreje. Pokušaji detoksikacije vodosnabdijevanja 93,000 porodica čija je voda otrovana iz zastarjelih podzemnih rezervoara za mlazno gorivo samo 100 stopa iznad vodonosnog sloja Honolulua.

Američki političari, stručnjaci istraživačkih centara i kreatori vladinih ratova stvorili su ratnu atmosferu na mnogim frontovima.

Američka vojska je rastegnuta do te mjere da je mogućnost, ako ne i vjerovatnoća, da se dogodi incident/nesreća koja može pokrenuti lanac događaja koji će biti katastrofalni za svijet, eksplozivno visoka.

Zahtijevamo istinsku diskusiju, dijalog, diplomatiju na steroidima umjesto huškanja na rat kako bismo spasili živote nedužnih civila koji su u pitanju širom svijeta.

O autoru: Ann Wright je služila 29 godina u američkoj vojsci/rezervi vojske i penzionisala se kao pukovnik. Bila je i američki diplomata i služila je u američkim ambasadama u Nikaragvi, Grenadi, Somaliji, Uzbekistanu, Kirgistanu, Sijera Leoneu, Mikroneziji, Avganistanu i Mongoliji. Podnijela je ostavku iz američke vlade 2003. godine u suprotnosti s ratom predsjednika Busha protiv Iraka. Ona je koautor knjige “Disent: Voices of Conscience”.