Kathy Kelly, oktobar 14, 2017
Iz PeaceVoice-a.
Mordechai Vanunu bio je u zatvoru u Izraelu osamnaest godina zato što je uprskao zvižduk na izraelski tajni program nuklearnog naoružanja. Osećao je da ima “obaveza da kažu narodu Izraela šta im se događa iza leđa ”u navodnom nuklearnom istraživačkom pogonu koji je zapravo proizvodio plutonij za nuklearno oružje. Njegova kazna zbog prekida šutnje o izraelskoj sposobnosti za proizvodnju nuklearnog oružja uključivala je jedanaest godina samice.
Juče, čitajući o novom predsedniku Donaldu Trampu Strategija za Iran, Vanunuovoj dugoj izolaciji i žrtvenoj posvećenosti kazivanju istine došao je na um.
Donald Trump je obećao da će "iranskom režimu uskratiti sve putove do nuklearnog oružja". Ali Izrael ima oko 80 nuklearnih bojevih glava s cijepljivim materijalom do 200, što predstavlja glavnu nuklearnu prijetnju u regiji. A Izrael je saveznik nacije s najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu: Sjedinjenim Državama.
Izrael javno ne priznaje svoj nuklearni arsenal, niti Izrael dozvoljava inspektorima oružja u svojim objektima za nuklearno oružje. Uz Indiju i Pakistan, Izrael odbija potpisati sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja. I koristila je konvencionalno oružje u brojnim destabilizirajućim ratovima koji uključuju vazdušno bombardovanje Gaze, Libana i Zapadne obale.
Vanunu, kojeg je Daniel Ellsberg označio kao „istaknutog heroja nuklearne ere“, pomogao je mnogim ljudima da zamisle nacije u regionu da napreduju ka Bliskom istoku bez nuklearnog oružja.
U stvari, iranski ministar vanjskih poslova, Jawad Zarif, govorio je rječito o toj mogućnosti, u 2015, drži to "Ako Bečki dogovor nešto znači, čitav Bliski istok mora se osloboditi oružja za masovno uništenje." "Iran", dodao je, "spreman je da radi sa međunarodnom zajednicom na postizanju tih ciljeva, znajući dobro da će, usput, vjerovatno naići na mnoge prepreke koje izazivaju skeptici mira i diplomatije. "
Značajno je, pošto je u 2015-u zaključen pakt „Zajedničkog sveobuhvatnog akcionog plana“ sa Iranom, Međunarodna agencija za atomsku energiju stalno potvrđuje da Iran poštuje inspekcije. Iran je prihvatio 24-satni nadzor zvaničnika IAEA. Štaviše, "Iran se oslobodio svih svojih visoko obogaćenih urana", navodi se u saopštenju Jessica Matthews, pisanje za New York Review of Books. Matthews nastavlja:
Takođe je eliminirao 98 posto zaliha nisko obogaćenog uranijuma, a ostalo je samo tristo kilograma, manje od količine potrebne za gorivo jednog oružja ako se odnese u veliko obogaćenje. Broj centrifuga koje se održavaju za obogaćivanje urana smanjen je sa 19,000 na 6,000. Ostatak je demontiran i stavljen u skladište pod strogim međunarodnim nadzorom. Kontinuirano obogaćivanje ograničeno je na 3.67 posto, što je prihvaćeni nivo za reaktorsko gorivo. Sva obogaćenja zaustavljena su u nekad tajnom, utvrđenom, podzemnom objektu u Fordowu, južno od Teherana. Iran je onesposobio i izlio beton u jezgru svog reaktora za plutonij - čime je isključen i plutonij, kao i put urana do nuklearnog oružja. Pružio je adekvatne odgovore na dugogodišnju listu IAEA-e koja se odnosi na prošle aktivnosti povezane s oružjem.
Šta Iranci misle o američkoj vladi? Obični Iranci mogli bi pomisliti da im je, nezadovoljstvo vlastitom vladom, najnepomirljiviji i neposredni neprijatelj. Invektivizam poput nedavnih Trumpovih riječi mogao bi biti preteča katastrofalne invazije. Mnogi se Iranci sjećaju državnog udara kojeg su podržale Sjedinjene Države, a kojim je okončana njihova demokratija 1953. godine, i sjećaju se žestoke američke podrške pružene Sadamu Husseinu u brutalnih osam godina iransko-iračkog rata.
Noam Chomsky s pravom imenuje američki napad šoka i strahopoštovanja protiv Iraka kao najveću destabilizirajuću silu na djelu na Bliskom istoku. „Zahvaljujući toj invaziji“, piše Chomsky, „stotine hiljada ljudi je ubijeno, a milioni izbjeglica generirani, počinjena su varvarska djela mučenja - Iračani su uporedili razaranja s invazijom Mongola u trinaestom vijeku - ostavljajući Irak najsretnijom zemljom u svijet prema WIN / Gallup anketama. U međuvremenu je zapaljen sektaški sukob, koji je regiju rastrgao na komade i položio osnovu za stvaranje monstruoznosti koja je ISIS. I sve se to naziva "stabilizacija". "
Trumpove evidencije o izjavama i imenovanjima u vladi sugeriraju da je promjena režima u Iranu dugoročni cilj. Unatoč masovnom sudjelovanju Saudijske Arabije u financiranju i poticanju terorizma, Trumpova evolucijska strategija za Bliski istok neobično naglašava Iranski uticaji o regionu, posebno u vezi sa sukobom u Jemenu.
Jemen ulazi u glad izazvanu sukobom, s odgovarajućim smrtonosnim izbijanjem kolere, čineći je najgorom od "Četiri gladi" u regiji, koja je danas široko prepoznata kao najgora kriza gladi u 72-godišnjoj istoriji Ujedinjenih nacija. „U Jemenu“, kaže Trump, „IRGC (Corp Islamske revolucionarne garde) pokušao je iskoristiti Hutije kao marionete kako bi sakrio ulogu Irana u korištenju sofisticiranih projektila i eksplozivnih čamaca za napad na nedužne civile u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapima Emirata, kao i da ograniči slobodu plovidbe Crvenim morem. " Saudijska Arabija i njen saveznik iz UAE, uz ključnu američku potporu, intenzivno bombardiraju Jemen od 2015. godine i održavaju kaznenu blokadu Crvenog mora protiv pošiljaka često vitalnih za olakšanje gladi. "Brodovi koalicije koju predvodi Saudijska Arabija sprečavaju ulazak osnovnih potrepština u Jemen", prema 11. oktobru 2017 Reuters report. U izvještaju se dalje ocjenjuje strašne posljedice za Jemen, koje su uzrokovane blokiranjem i odlaganjem brodova koji prevoze hranu i lijekove. U njemu se dokumentuju mnogi slučajevi u kojima su plovila temeljito pretresana, potvrđeno da ne nose oružje, i još uvijek nije dozvoljeno da uđu u Jemen.
U vreme kada se 20 milion ljudi suočava sa izgladnjivanjem, posebno je nepristojno da bilo koja zemlja ulaže resurse u nuklearno oružje.
Mordechai Vanunu je preuzeo izvanredne rizike i pretrpio neverovatne patnje da bi spasio ljudsku vrstu od gluposti izgradnje i održavanja nuklearnih arsenala. Pitam se mogu li ljudi širom svijeta dostići nivo hrabrosti i ozbiljnosti koji su potrebni da bi jednostavno prepoznali i onda, gdje je to moguće, reagirali na stvarne svjetske prijetnje. Može li se unutar SAD-a nekoliko desetljeća dvostranačkih laži američke vlade o Iranu prevladati zdravijim, humanijim narativima? Može li se prijetnja američkom invazijom ukloniti dovoljno dugo da iranskom narodu još jednom otvori prozor za razmatranje demokratskih reformi? Šutnja o ovim pitanjima djeluje zlokobno. Ali tišina se može prekinuti.
Imamo Vanunuov hrabri primjer. Ne gubimo dragocjeno vrijeme u kojem ga možemo slijediti.
Kathy Kelly (kathy@vcnv.org) ko-koordinate Glasovi za kreativno nenasilje, (www.vcnv.org), kampanja za okončanje američkih vojnih i ekonomskih ratova.
