David Swanson, World BEYOND War, Decembar 2, 2021
Isključenje pojedinih zemalja sa američkog “samita demokratije” nije sporedna stvar. To je sama svrha samita. I isključene zemlje nisu isključene jer nisu ispunile standarde ponašanja onih koje su pozvane ili one koja ih poziva. Pozvani čak i ne moraju biti zemlje, jer je pozvan čak i vođa neuspjelog puča koji podržava SAD iz Venecuele. Kao i predstavnici Izraela, Iraka, Pakistana, DRC, Zambije, Angole, Malezije, Kenije i — što je kritično — pijuna u igri: Tajvana i Ukrajine.
Koja igra? Igra prodaje oružja. U čemu je cela poenta. Pogledajte američki State Department sajt na Samitu demokratije. Odmah na vrhu: „'Demokratija se ne događa slučajno. Moramo je braniti, boriti se za to, jačati, obnavljati.' –Predsjednik Joseph R. Biden, Jr.”
Ne samo da se morate „braniti“ i „boriti“, već to morate činiti i protiv određenih prijetnji, i uvući veliku bandu u borbu kako bi se „suočili s najvećim prijetnjama s kojima se danas suočavaju demokratije kroz kolektivnu akciju“. Predstavnici demokratije na ovom neverovatnom samitu su takvi stručnjaci za demokratiju da mogu „braniti demokratiju i ljudska prava u zemlji i inostranstvu“. To je dio u inostranstvu koji bi vas mogao natjerati da se počešete po glavi ako mislite da demokratija ima ikakve veze sa, znate, demokratijom. Kako to radite za neku drugu zemlju? Ali zadrži čitanje, a teme Russiagatea postaju jasne:
„[A]utoritarne vođe sežu preko granica kako bi potkopale demokratije — od ciljanja na novinare i branitelje ljudskih prava do miješanja u izbore.“
Vidite, problem nije u tome što su Sjedinjene Države odavno, u stvarnosti, oligarhija. Problem nije u statusu SAD-a kao najvećeg zagovornika osnovnih ugovora o ljudskim pravima, najvećeg protivnika međunarodnog prava, najvećeg zloupotrebitelja veta u Ujedinjenim nacijama, glavnog zatvorenika, glavnog razarača životne sredine, glavnog trgovca oružjem, glavnog finansijera diktatura, vrhunskog rata pokretač i glavni sponzor puča. Problem nije u tome što američka vlada umjesto demokratizacije Ujedinjenih naroda pokušava stvoriti novi forum u kojem je, jedinstveno i više nego prije, ravnopravnija od svih ostalih. Problem svakako nisu namješteni primarni izbori od kojih je Russiagate izmišljen da odvrati pažnju. I ni na koji način nije problem 85 stranih izbora, računajući samo one mi znaju i mogu navesti, u koji se američka vlada umiješala. Problem je Rusija. I ništa ne prodaje oružje kao Rusija - iako Kina sustiže korak.
Najčudnija stvar u vezi sa samitom demokratije je da demokratije neće biti na vidiku. Mislim čak ni u pretvaranju ili formalnosti. Američka javnost ne glasa ni o čemu, čak ni o tome da li da se održe demokratski samit. Još 1930-ih, Ludlow amandman nam je skoro dao pravo da glasamo o tome da li bi bilo kakav rat mogao započeti, ali State Department je odlučno ugasio taj napor i nikada se više nije vratio.
Američka vlada nije samo sistem izabranog predstavništva, a ne demokratija, i veoma korumpirana koja suštinski ne predstavlja, već je takođe vođena antidemokratskom kulturom u kojoj se političari rutinski hvale javnosti kako ignorišu istraživanja javnog mnjenja i aplaudira se za to. Kada se šerifi ili sudije loše ponašaju, glavna kritika je obično da su izabrani. Popularnija reforma od čistog novca ili poštenih medija je antidemokratsko nametanje ograničenja mandata. Politika je toliko prljava riječ u Sjedinjenim Državama da sam danas primio e-mail od grupe aktivista u kojoj optužuje jednu od dvije američke političke stranke za “politizaciju izbora”. (Ispostavilo se da su imali na umu različita ponašanja suzbijanja birača, previše uobičajena u svjetskom svjetioniku demokratije, gdje je pobjednik na svakim izborima „nijedan od gore navedenih“, a najpopularnija stranka „ni jedno ni drugo.“)
Ne samo da neće biti nacionalne demokratije na vidiku. Na samitu se takođe neće dogoditi ništa demokratsko. Ručno odabrana banda zvaničnika neće glasati niti postići konsenzus o bilo čemu. Učešće u upravljanju koje biste mogli pronaći čak i na događaju Occupy Movement neće biti nigdje vidljivo. A neće biti ni korporativnih novinara koji će na sve njih vikati „ŠTA JE VAŠ JEDAN ZAHTJEV? KOJI JE VAŠ JEDAN ZAHTJEV?” Oni već imaju nekoliko potpuno nejasnih i licemjernih ciljeva na web stranici — proizvedenih, naravno, bez trunke demokratije ili bez ikakve štete u tom procesu.
Ne želeći da vam namećem hiljade stranica, dozvolite mi da nasumično odaberem samo jednog od pozvanih na Samit demokratije kako ih je identifikovao Stejt department SAD: Demokratsku Republiku Kongo. Evo samo malo kako State Department opisuje DRC u prošloj godini:
„Značajna pitanja ljudskih prava uključivala su: nezakonita ili proizvoljna ubistva, uključujući i vansudska ubistva; prisilni nestanci; mučenje i slučajevi okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja; teški i po život opasni zatvorski uslovi; proizvoljno pritvaranje; politički zatvorenici ili pritvorenici; ozbiljni problemi sa nezavisnošću pravosuđa; proizvoljno ili nezakonito miješanje u privatnost; ozbiljna zlostavljanja u unutrašnjem sukobu, uključujući ubijanje civila, prisilne nestanke ili otmice, te mučenje i fizičko zlostavljanje ili kažnjavanje, nezakonito regrutiranje ili korištenje djece vojnika od strane ilegalnih oružanih grupa i druga zlostavljanja u vezi sa sukobom; ozbiljna ograničenja slobode izražavanja i štampe, uključujući nasilje, prijetnje nasiljem ili neopravdana hapšenja novinara, cenzuru i krivičnu klevetu; ometanje prava na mirno okupljanje i slobodu udruživanja; teška djela službene korupcije; nedostatak istrage i odgovornosti za nasilje nad ženama; trgovina ljudima; krivična djela koja uključuju nasilje ili prijetnje nasiljem usmjerena na osobe sa invaliditetom, pripadnike nacionalnih, rasnih i etničkih manjinskih grupa i autohtono stanovništvo; krivična djela koja uključuju nasilje ili prijetnju nasiljem usmjerena na lezbejke, homoseksualce, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe; i postojanje najgorih oblika dječjeg rada.”
Dakle, možda nije u pitanju “demokratija” ili ljudska prava. Šta bi moglo biti zbog čega ste pozvani na ove stvari? Nije ništa. Od 30 zemalja NATO-a, samo 28 plus razne zemlje koje su bile na meti dodavanja su napravile rez (Mađarska i Turska su možda nekoga uvrijedile ili nisu kupile pravo oružje). Poenta je jednostavno ne pozivati Rusiju ili Kinu. To je to. I obojica su se već uvrijedili. Dakle, uspjeh je već postignut.
