David Swanson, World BEYOND WarSeptembar 30, 2022
Svesrdno i sa entuzijazmom preporučujem najnoviju knjigu Andrewa Baceviča, O bacanju zastarjele prošlosti, skoro svima. Razmišljam samo o tome da preporučim 350 stranica osuđivanja ratovanja onima koji su već ispred toga i koji su shvatili potrebu da se ukinu ratovi i militarizam prije nego što te stvari ukinu nas.
Bačević ne navodi nijedan rat relevantan za današnji dan koji podržava ili opravdava. On maglovito podržava konsenzus američkih mrlja o Drugom svjetskom ratu, ali ga smatra irelevantnim za radikalno izmijenjen svijet – i to s pravom. Moja knjiga, Ostavljajući Drugi svjetski rat iza sebe, oba razotkrivaju mitove i utvrđuju da je Drugi svjetski rat nebitan za održavanje vojske danas. Pa ipak, Bacevich tvrdi da možete opravdati rat „kada su sva druga sredstva za postizanje istinski bitnih ciljeva iscrpljena ili na neki drugi način nedostupna. Nacija treba da ide u rat samo kada mora – a čak i tada, okončanje sukoba što je brže moguće treba da bude imperativ.”
Na 350 briljantnih, istorijski informisanih stranica koje snažno osuđuju rat, Bacevich ne sugeriše ni jednom rečju šta bi mogao biti „stvarno suštinski cilj“, niti bilo kakvo objašnjenje o tome kako bi to moglo da izgleda da znači da se iscrpljuje, niti bilo kakvu razradu o tome da li mandat za brzo okončanje rata trebao bi ili ne bi trebao dovesti do nuklearnog uništenja. Niti Bacevich ikada ozbiljno razmatra ili kritikuje ili se bavi nekim od brojnih autora, uključujući vođu njegove crkve, koji traže potpuno ukidanje rata. Ne daje nam se ni primjer opravdanog rata, niti zamišljeni scenario kakav bi to mogao biti. Pa ipak, Bacevich želi da se korumpirana američka vojska preusmjeri na stvarne i nove prijetnje - bez, pogađate, bez objašnjenja o čemu se radi.
On također želi čišćenje svih oficira s tri i četiri zvjezdice, uz “preduvjet za unapređenje u te činove zatočeništvo u kampu za prevaspitanje koji vode amputirani u ratu u Iraku i Afganistanu, s nastavnim planom i programom koji su osmislili Veterans For Peace”. To što većina takvih amputiraca nikada nije bila u Sjedinjenim Državama i govore ograničeno engleski i ne bi voljno obučavala američke vojne zvaničnike, ovdje nije relevantno, jer Bacevich — može se biti siguran na osnovu nekoliko drugih referenci na žrtve — znači samo američke amputirane osobe. Ali postoji problem sa sugestijom da bi Veterans For Peace obučavali američke vojne oficire. Veterani za mir rade za ukidanje rata. Neće čak ni prihvatiti sredstva američke vlade za žrtve Agent Orange-a, zbog brige za kredibilitet svoje organizacije kao protivnika militarizma SAD-a – cjelokupnog militarizma SAD-a (i militarizma svih ostalih).
To je razumljiva greška. Pokušao sam zamoliti zagovornike oduzimanja sredstava policiji da podrže obuku policije o deeskalaciji, i rečeno mi je da to znači finansiranje policije i da je stoga problem. Čak sam zamolio libertarijance da podrže prebacivanje vojnog finansiranja i na smanjenje poreza i na finansiranje dobrih stvari i rečeno mi je da finansiranje hitnih ljudskih i ekoloških potreba nije ništa bolje od finansiranja ratova. Ali trebali bismo moći očekivati osnovno razumijevanje ukidanja rata, čak i kada se s tim ne slažemo, pa čak i ako se šalimo. Bačevićeva primedba je možda šaljiva. Ali Bacevich izjavljuje: "ovo nije vrijeme za polumjere" bez shvaćanja da je za ratnog abolicioniste obuka američkih trupa u najboljem slučaju polumjera.
Naravno, shvatam. Bacevich piše za društvo koje je poludjelo ratom, bez glasa za mir nigdje u korporativnim medijima. Njegov zadatak je da protestuje protiv onoga što on s pravom naziva normalizacijom rata. Možda čak i potajno posumnja da bi ukidanje bila dobra ideja. Ali šta bi se time dobilo? Bolje je pokrenuti stvari u tom smjeru i dozvoliti preokrenutu utrku u naoružanju i evolutivno razumijevanje i zamah napretka kako bi ukidanje postepeno izgledalo prihvatljivo. . . a zatim ga podržati.
Jedna nevolja s tim pristupom su, vjerujem, čitaoci koji razmišljaju. Mislim, šta će biti sa čitaocem koji želi da zna koliko bi tačno rat trebao biti nenormalan? Gdje je primjer društva u doba s pravom i odgovarajućom količinom rata kao nečeg sasvim nenormalnog? Nakon Bacevichovih raznih ispitivanja političara koji vode razne ratove nakon što je postalo „očigledno da je rat greška“, šta se može učiniti sa čitaocem koji se pita kako izgleda rat koji nije greška? Nakon što je pročitao Bacevichove ponovljene osude američke vojske zbog neuspjeha u pobjedi u ratu, šta ako čitalac pita kako bi izgledao dobijeni rat i (da je takav opis moguć) koja bi bila korist od pobjede u ratu?
Evo još složenije zagonetke. Prema Bacevichu, oni pripadnici američke vojske koji su poginuli u ratovima posljednjih decenija „umrli su u službi svojoj zemlji. U to nema sumnje. Da li su umrli za unapređenje slobode ili čak za dobrobit Sjedinjenih Država, sasvim je druga stvar.” Bačević dalje sugeriše da su se ratovi vodili za „naftu, vlast, oholost“ i druge nelaskave stvari. Pa, zašto mi nije dozvoljeno da sumnjam da je ovo bila usluga jednoj zemlji? Zapravo, kako da izbjegnem sumnju da je trošenje triliona dolara koji su mogli pozitivno transformirati milijarde života, angažovanje u ubijanju i ranjavanju i ostavljanju beskućnika i traumatiziranju miliona ljudi, nanošenje ogromne štete prirodnom okruženju i političkoj stabilnosti i vladavini zakona i građanskih sloboda i američke i globalne kulture — kako se uopće mogu suzdržati od sumnje da je to bilo kakva usluga?
Bačević, iz moje perspektive, ima još jedan problem koji se može donekle odvojiti od njegove podrške održavanju institucije rata. Poput gore spomenutih libertarijanaca, on izbjegava bilo kakvu sugestiju da američka vlada premjesti novac na bilo šta korisno ili da se upusti u bilo šta. Odličan je u vezi s tim što bi američka vlada trebala prestati raditi. Ali nema rasprave o zamjeni rata saradnjom ili međunarodnom vladavinom prava. Bačević stavlja „dug“ na svoje liste glavnih briga, a ne glad, ne siromaštvo. Ali ako bi se mogao zamisliti idealan teoretski pravedan rat koji se pokreće sutra, da li bi on uopće mogao donijeti više koristi nego štete da bi opravdao proteklih 80 godina, ne samo zlih ratova, i ne samo održavanja rizika od nuklearne apokalipse, ali i preusmjeravanje takvih resursa dalje od hitnih ljudskih potreba da je mnogo više života izgubljeno zbog tog prioriteta nego zbog ratova? Čak i kada bismo mogli zamisliti, u sadašnjem sistemu zakona i vlada, pravedan rat koji se pojavljuje među stotinama nepravednih, zar nemamo odgovornost da radimo na strukturnim promjenama koje stvaraju alternative ratu?
Glavna nevolja kod čitaoca koji razmišlja, pretpostavljam, je logika militarizma. Ima logike u tome. Ako vjerujete da ratovi moraju ili bi trebali biti, onda ima određenog smisla da želite biti spremni da ih sve pobijedite i da ih želite započeti umjesto da ih drugi počnu protiv vas. Naravno, nikada nećemo doći do eliminacije rata bez prethodnog svođenja rata po fazama. Ali razumijevanje da eliminiramo rat ima mnogo više smisla od ideje da se rat vodi na pola puta. Naravno da živimo u dobu u kojem milioni ljudi misle da su Bog i Nebo stvarni, ali ne posvećuju svaki budni trenutak (zapravo jedva prolaznu misao) njima, kao što bih to sigurno učinio kada bih mogao imati smisla vjerovati u takve stvari. Gluposti i kontradiktornosti nisu uvijek prepreka političkim kretanjima, ali – pri svim ostalim jednakim – zar ih ne bismo trebali izbjegavati?
Napravivši bezbroj razloga za okončanje svih ratova i demontiranje svih oružja knjige i članci i webinars, neću stići ovdje, ali ću sve zainteresovane uputiti na a sajt koji nastoji razotkriti uobičajeno razloga za podršku instituciji rata, i za obezbjeđenje a serija razloga za okončanje rata. Veoma su cijenjene povratne informacije o tome gdje slučaj nije uspio. Radili smo razne javne debate na tu temu i svakako bi pozdravio održavanje takve prijateljske debate sa Bačevićem. U međuvremenu, evo knjiga koje podržavaju okončanje svih ratova. Mislim da se zalaže za dramatično smanjenje, ali i dalje, ratna mašina bi se barem trebala baviti i demonstrirati greške ovih knjiga.
KOLEKCIJA RATNE ABOLICIJE:
Ukidanje državnog nasilja: Svijet izvan bombi, granica i kaveza autor Ray Acheson, 2022.
Protiv rata: Izgradnja kulture mira od pape Franje, 2022.
Etika, sigurnost i ratna mašina: prava cijena vojske Ned Dobos, 2020.
Razumevanje ratne industrije Autor: Christian Sorensen, 2020.
Nema više rata autor Dan Kovalik, 2020.
Snaga kroz mir: kako je demilitarizacija dovela do mira i sreće u Kostariki i šta ostatak svijeta može naučiti od male tropske nacije, autori Judith Eve Lipton i David P. Barash, 2019.
Socijalna odbrana napisali Jørgen Johansen i Brian Martin, 2019.
Murder Incorporated: Druga knjiga: Omiljena zabava u Americi Mumia Abu Jamal i Stephen Vittoria, 2018.
Waymakers za mir: Hirošima i Nagasaki preživjeli govore Melinda Clarke, 2018.
Sprečavanje rata i promovisanje mira: vodič za zdravstvene profesionalce uredili: William Wiist i Shelley White, 2017.
Poslovni plan za mir: izgradnja svijeta bez rata - Scilla Elworthy, 2017.
Rat nikada nije samo David Swanson, 2016.
Globalni bezbednosni sistem: alternativa ratu by World Beyond War, 2015, 2016, 2017.
Snažan slučaj protiv rata: šta je Amerika propustila u časovima istorije SAD-a i šta sada možemo (svi) Kathy Beckwith, 2015.
Rat: Zločin protiv čovječnosti - Roberto Vivo, 2014.
Katolički realizam i ukidanje rata - David Carroll Cochran, 2014.
Rat i zabluda: kritičko ispitivanje - Laurie Calhoun, 2013.
Shift: Početak rata, završetak rata od Judith Hand, 2013.
Rat No More: Slučaj za ukidanje David Swanson, 2013.
Kraj rata John Horgan, 2012.
Tranzicija u mir Russell Faure-Brac, 2012.
Od rata do mira: vodič za narednih sto godina Kent Shifferd, 2011.
Rat je laž David Swanson, 2010, 2016.
Izvan rata: ljudski potencijal za mir - Douglas Fry, 2009.
Živi izvan rata - Winslow Myers, 2009.
Dovoljno prolivanja krvi: 101 rješenja za nasilje, teror i rat autor: Mary-Wynne Ashford i Guy Dauncey, 2006.
Planeta Zemlja: Najnovije oružje rata autor: Rosalie Bertell, 2001.
Dječaci će biti dječaci: Razbijanje veze između muškosti i Nasilje, Myriam Miedzian, 1991.
