Norman Solomon, World BEYOND War, Mart 27, 2023
Najava Vladimira Putina tokom vikenda da će Rusija rasporediti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji označila je dalju eskalaciju potencijalno kataklizmičkih tenzija zbog rata u susjednoj Ukrajini. Kako navodi Associated Press prijavljeno, „Putin je rekao da je taj potez pokrenut odlukom Britanije prošle sedmice da Ukrajini obezbijedi oklopne metke koji sadrže osiromašeni uranijum.”
Uvek postoji izgovor za nuklearno ludilo, a Sjedinjene Države su svakako dale dovoljno obrazloženja da ga ruski lider pokaže. Američke nuklearne bojeve glave su raspoređene u Evropi od sredine 1950-ih, i sada najbolje procjene recimo 100 ih ima sada — u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Holandiji i Turskoj.
Računajte na američke korporativne medije da će (prikladno) osuditi Putinovu najavu dok izbjegavaju ključne realnosti o tome kako SAD decenijama guraju nuklearni omotač ka požaru. Američka vlada ga krši obećali da neće širiti NATO na istok nakon pada Berlinskog zida — umjesto širenja na 10 istočnoevropskih zemalja — bio je samo jedan aspekt nepromišljenog pristupa zvaničnog Washingtona.
Tokom ovog stoljeća, odbjegli motor nuklearne neodgovornosti uglavnom su pokrenule Sjedinjene Države. Godine 2002. predsjednik George W. Bush povukao je SAD iz zemlje Ugovor o antibalističkim raketama, vitalni sporazum koji je bio na snazi 30 godina. Ugovor o kojem su pregovarali Nixonova administracija i Sovjetski Savez proglašen da bi njegove granice bile “značajan faktor u suzbijanju trke u strateškom ofanzivnom naoružanju”.
Ako ostavimo na stranu njegovu uzvišenu retoriku, predsjednik Obama je pokrenuo program vrijedan 1.7 biliona dolara za daljnji razvoj američkih nuklearnih snaga pod eufemizmom “modernizacije”. Da stvar bude još gora, predsjednik Trump je povukao Sjedinjene Države iz zemlje Ugovor o nuklearnim snagama srednjeg dometa, ključni pakt između Vašingtona i Moskve koji je eliminisao čitavu kategoriju projektila iz Evrope od 1988.
Ludilo je ostalo odlučno dvostranačko. Joe Biden je brzo razbio nade da će biti prosvijećeniji predsjednik o nuklearnom oružju. Daleko od pritiska na vraćanje otkazanih ugovora, Bajden je od početka svog predsjedavanja pojačao mjere poput postavljanja ABM sistema u Poljsku i Rumuniju. Nazivanje njih “odbrambenim” ne mijenja činjenicu da ti sistemi može se naknadno ugraditi sa ofanzivnim krstarećim projektilima. Brzi pogled na mapu bi podvukao zašto su takvi potezi bili tako zloslutni kada se posmatraju kroz prozore Kremlja.
Suprotno svojoj platformi za kampanju 2020., predsjednik Biden je insistirao da Sjedinjene Države moraju zadržati mogućnost prve upotrebe nuklearnog oružja. Prekretnica njegove administracije Nuclear Posture Review, objavljena prije godinu dana, potvrđeno nego se odrekao te opcije. Vođa organizacije Global Zero reci to ovako: “Umjesto da se distancira od nuklearne prisile i nasilnosti nasilnika poput Putina i Trumpa, Bajden slijedi njihov primjer. Ne postoji uvjerljiv scenarij u kojem nuklearni prvi udar SAD ima bilo kakvog smisla. Potrebne su nam pametnije strategije.”
Daniel Ellsberg — čija bi knjiga „Mašina Sudnjeg dana“ zaista trebala biti obavezna za čitanje u Bijeloj kući i Kremlju — sažeo je izuzetno tešku nevolju i imperativ čovječanstva kada je rekao je New York Times prije nekoliko dana: „Tokom 70 godina, SAD su često upućivale pogrešne prijetnje prvom upotrebom nuklearnog oružja koje Putin sada upućuje u Ukrajini. Nikada to nismo trebali da uradimo, niti je to trebalo da uradi Putin sada. Zabrinut sam da njegova monstruozna prijetnja nuklearnim ratom da zadrži rusku kontrolu nad Krimom nije blef. Predsjednik Bajden vodio je kampanju 2020. na obećanju da će proglasiti politiku bez prve upotrebe nuklearnog oružja. On treba da održi to obećanje, a svet treba da zahteva istu posvećenost od Putina.”
Možemo napravi razliku — možda čak i razlika — da se spreči globalno nuklearno uništenje. Ove sedmice će TV gledaoce na takve mogućnosti podsjetiti novi dokumentarac Pokret i “Ludak” na PBS-u. Film „pokazuje kako su dva antiratna protesta u jesen 1969. — najveća koja je zemlja ikada vidjela — izvršila pritisak na predsjednika Nixona da otkaže, kako je nazvao, svoje 'luđačke' planove za masovnu eskalaciju američkog rata u Vijetnamu, uključujući prijetnju koristiti nuklearno oružje. U to vrijeme, demonstranti nisu imali pojma koliko bi mogli biti utjecajni i koliko života su možda spasili.”
U 2023. nemamo pojma koliko možemo biti utjecajni i koliko života bismo mogli spasiti - ako smo zaista voljni pokušati.
________________________________
Norman Solomon je nacionalni direktor RootsAction.org i izvršni direktor Instituta za javnu tačnost. Autor je desetak knjiga, među kojima je i "Laki rat". Njegova sljedeća knjiga, War Made Invisible: How America Hides the Human Toll of its Military Machine, objavit će The New Press u junu 2023.
