Robert Fantina, World BEYOND War, Oktobar 2, 2023
Primjedbe na Kašmirskom institutu za međunarodne odnose
Želeo bih da počnem sa definicijom naseljenika-kolonijalizma iz Oksfordskog rečnika.
„Kolonijalizam naseljenika je stalni sistem moći koji nastavlja genocid i represiju nad autohtonim narodima i kulturama. U suštini hegemonistički po obimu, kolonijalizam doseljenika normalizira kontinuiranu okupaciju doseljenika, eksploataciju zemljišta i resursa s kojima autohtoni narodi imaju genealošku vezu. Kolonijalizam naseljenika uključuje isprepletene oblike ugnjetavanja, uključujući rasizam, bijelu nadmoć, heteropatrijarhat i kapitalizam.”[1]
Želio bih sada da pregledam ovu definiciju u njenim sastavnim dijelovima i da vidim kako ona definira trenutnu, decenijsku situaciju u Kašmiru.
- „Kolonijalizam naseljenika predstavlja stalni sistem moći koji održava genocid i represiju nad autohtonim narodima i kulturama.”
To je slučaj u Kašmiru od 1948. Ujedinjeni narodi su odredili, a Indija se složila, da se održi plebiscit, kako bi narod Kašmira mogao sam odlučiti da li želi da njihova nacija postane dio Pakistana ili dio Kašmira . Donekle je znakovito da nezavisnost nije bila izbor koji su UN smatrale prikladnim da im ponude.
Od tada je Kašmir vojno najviše okupirana zemlja na svijetu. Ograničena samouprava koju je Indija dodijelila Kašmiru, a koja je iznenada prekinuta u avgustu 2019., nije spriječila stalnu represiju nad tamošnjim ljudima. Hapšenja bez naloga; zatvor na neodređeno vrijeme; premlaćivanja, mučenja, nestanci, silovanja – sve je to dio Kašmirskog iskustva u rukama Indije više od sedam decenija.
- “U suštini hegemonistički po obimu”. Indija vlada i kontroliše Kašmir i Kašmire, decenijama je i ta situacija se pogoršavala ukidanjem člana 370. Plebiscit koji garantuju UN nikada nije dozvoljen; to bi rizikovalo da Indija izgubi kontrolu nad Kašmirom, a Indija to neće dozvoliti.
- “Naseljeničko-kolonijalizam normalizira kontinuiranu okupaciju naseljenika”.
Ukidanjem člana 370 i srodnim promjenama, Indijci su kupovali zemlju u Kašmiru, a svi državni službenici Kašmira zamijenjeni su Indijcima. Odmah nakon ukidanja, indijski muškarci su počeli objavljivati na internetu o svom entuzijazmu oko braka sa ženama iz Kašmira. Novinarka i aktivistica Rituparna Chatterjee izjavila je da su „ženska tijela vekovima bila ratište muškaraca. Najnoviji komentari o ženama iz Kašmira samo su svjedočanstvo ove činjenice.”[2]
Uz rasprostranjeno neprijateljstvo prema muslimanima od strane Hindusa, tretman koji bi Kašmirke imale od strane muškaraca koji sada mogu živjeti u Kašmiru je izvan zastrašujućeg razmišljanja, ali njihov interes da se oženi Kašmirkama pomaže normalizaciji okupacije.
- “Iskorišćavanje zemljišta i resursa s kojima autohtoni narodi imaju genealošku vezu.”
Kašmirci su živjeli u regiji Kašmir od pamtivijeka. Za Indiju, ona je strateški locirana, u blizini indijskog 'neprijatelja' Pakistana. Činjenica da muslimanski Kašmirci imaju te 'genealoške odnose' sa zemljom je besmislena za rasističku indijsku vladu. Oni govore svijetu, uprkos jasnim dokazima koji govore suprotno, da Kašmir jeste i uvijek je bio dio Indije.
- “Kolonijalizam naseljenika uključuje isprepletene oblike ugnjetavanja, uključujući rasizam, bijelu nadmoć, heteropatrijarhat i kapitalizam.”[3] Pogledaćemo svaki od njih pojedinačno.
- Rasizam je raširen u Kašmiru; Hindutva pokret ne vidi muslimane kao jednake, uzrokujući neopisivu patnju u uglavnom muslimanskom Kašmiru.
U junu 2020., novinar Sudha Ramachandran je sažeo Hindutvu:
„Hindutva je moderna politička ideologija koja Indiju gleda kao hinduističku naciju i definira indijsku kulturu u smislu hinduističkih kulturnih vrijednosti. Njegov cilj je učiniti Indiju hinduističkom državom. U svojoj raspravi iz 1923., hindutvanski ideolog Vinayak Damodar Sarvarkar rekao je da su Hindusi jedini pravi Indijanci jer su njihova pitrbhu (otadžbina) i punyabhu (sveta zemlja) u Indiji. Muslimani i kršćani, međutim, nisu se mogli smatrati Indijancima jer njihove svete zemlje nisu bile u Indiji, već u 'daleko od Arabije ili Palestine'. Sarvarkarov ideološki nasljednik, Madhav Sadashiv Golwalkar, koji je bio jedan od osnivača RSS-a (Rashtriya Swayamsevak Sangh; ekstremno desničarska paravojna organizacija) rekao je da 'strane rase', odnosno muslimani i kršćani u Indiji, 'moraju ili usvojiti hindusku kulturu i jezik, moraju naučiti da poštuju i poštuju hindusku religiju ... moraju izgubiti svoje odvojeno postojanje da bi se stopili u hindusku rasu, ili ... ostati u zemlji koja je potpuno podređena hinduističkoj naciji, ne tražeći ništa, ne zaslužujući nikakve privilegije, a još manje bilo kakve povlastice tretman — čak ni prava građana.'”[4]
Dana 5. avgusta 2020., tačno godinu dana nakon ukidanja, ubojiti indijski premijer Narendra Modi položio je kamen temeljac hinduističkog svetilišta koje će biti izgrađeno na mjestu 16.th vijeka koju su 31 godinu ranije uništili hinduistički ekstremisti. Povod i datum kada se to dogodilo, svakako su imali za cilj da pošalju poruku svim muslimanima u Indiji, a možda posebno u Kašmiru, da im neće biti odobrena nikakva prava pod indijskom vlašću.
- 'Bela nadmoć' u ovom primeru naseljeničkog kolonijalizma, ne odgovara, samo zato što je okupator Indijac, a ne, kao što je to često slučaj kod naseljenika-kolonijalizma, sa globalnog severa. Ali koncept ostaje isti; jedna grupa tlači drugu zbog njihovog jezika, običaja, nacionalnosti ili vjere.
- 'Heteropatrijarhat' svakako igra ulogu u okupaciji Kašmira, kao što to gotovo uvijek čini u zločinima naseljenika i kolonija. Širom Indije, „...pristup žena zdravstvenim uslugama i dalje je određen faktorima kao što su gdje žena živi, koliko je obrazovana, kvintil njenog bogatstva i zajednica kojoj pripada“, rekla je Sanghamitra Singh, voditeljica politike i programa u Populaciona fondacija Indije.”[5] Ova situacija je gora u Kašmiru.
Silovanje je uobičajeno oružje koje koriste indijski vojnici u Kašmiru. Izveštaj sa
25. novembra 2020. od GEO News navodi sljedeće: “Indijske snage seksualno su napale i grupno silovale više od 11,000 žena u nelegalno okupiranim Džamu i Kašmiru tokom protekle tri decenije, prema izvještaju lokalne novinske kuće, koji dodaje da su još 2,342 žene također ubijene .”[6] Optužbe su izuzetno rijetke, a osude gotovo da i ne postoje. I u Kašmiru, kao i na drugim lokacijama, stopa silovanja je najvjerovatnije nedovoljno prijavljena, zbog stigme i opće sklonosti da se žrtve ne vjeruju i/ili okrivljuju.
- “Kapitalizam”. Indija je u maju ove godine bila domaćin samita G20 u Kašmiru, kako bi se pokušalo pokazati da je ta zemlja – koju naziva dijelom Indije – stabilno mjesto za međunarodni turizam. Svakako, krajolik je zadivljujuće lijep, a vlada Indije je poduzela mjere da osigura da je to sve što bi dostojanstvenici iz cijelog svijeta mogli vidjeti. Ne bi bilo protesta, ne zato što ne postoji ekstremno nezadovoljstvo indijskom vladom, već zato što su svi lideri protesta koji nisu bili u zatvoru ubijeni; potrebno je vrijeme da se pojave novi lideri. A javna okupljanja Kašmira bremenita su opasnošću. Ljudi koji protestuju rizikuju da ih indijski vojnici pretuku, uhapse i drže na neodređeno vreme bez optužnice ili ubiju. Kolone stranih zvaničnika bile su razbijene tako da su vidjeli samo ljepotu sela, a ne i spaljene zgrade, uništene kada su indijski vojnici tražili vođe protesta. Da, ovi vladini službenici, zaslijepljeni prednostima bogatstva, moći i prestiža koje im pružaju njihove uloge, prihvatit će indijski narativ o miru i prosperitetu u Kašmiru, i vratiti se kući i potaknuti da se tamo troše turistički dolari.
Indijska vlada navodi da su problemi koje izaziva u Kašmiru jednostavno unutrašnji problemi, koji se ne tiču nijedne druge zemlje. Ovaj mit je u suprotnosti s rezolucijama Ujedinjenih naroda na koje je Indija pristala. Vlade koje prihvataju izjave indijskih zvaničnika da je Kašmir dio Indije, ignoriraju međunarodno pravo. Oni zanemaruju Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, listu od trideset (30) članova koji ocrtavaju osnovna prava na koja ima pravo svaki pojedinac na planeti; Indija ih sve krši na dnevnoj bazi u svom tretmanu Kašmira i Kašmira.[7]
Obrazovanje i zagovaranje moraju se koristiti za oslobađanje naroda Kašmira. Ali oni su nedovoljni; akcije moraju biti preduzete na glasačkim kutijama širom sveta i na ulicama. Svi koji vjeruju u ljudska prava i međunarodno pravo, koje vlada Indije ne poštuje, moraju osigurati da se njihov glas čuje. Kašmirci govore pod prijetnjom smrću; mi moramo biti njihovi glasovi.
Hvala ti.
[1] https://www.oxfordbibliographies.com/view/document/obo-9780190221911/obo-9780190221911-0029.xml
[2] Ibid.
[3] https://www.oxfordbibliographies.com/view/document/obo-9780190221911/obo-9780190221911-0029.xml
[4] Ramachandran, Sudha. “Hindutva nasilje u Indiji: trendovi i implikacije.” Trendovi i analize u borbi protiv terorizma, vol. 12, br. 4, 2020, str. 15–20.
[5] https://www.nbcnews.com/news/world/womens-rights-stake-indias-population-surpasses-chinas-rcna81952
[6] https://www.geo.tv/latest/32054-indian-forces-raped-molested-more-than-11000-women-in-kashmir-kms#:~:text=SRINAGAR%2FKARACHI%3A%20Indian%20forces%20have,women%20were%20martyred%20as%20well. Pristupljeno 25. februara 2021.
[7] Pogledajte moju knjigu: Kolonijalizam naseljenika u Palestini i Kašmiru.
