Independent Global News, democracynow.orgVeljače 10, 2022
Afrička unija osuđuje val državnih udara u Africi, gdje su vojne snage preuzele vlast u posljednjih 18 mjeseci u Maliju, Čadu, Gvineji, Sudanu i, nedavno, u januaru, u Burkini Faso. Nekoliko ih su predvodili oficiri obučeni u SAD-u kao dio rastuće američke vojne prisutnosti u regiji pod maskom protivterorizma, što je novi imperijalni utjecaj koji nadopunjuje historiju francuskog kolonijalizma, kaže Brittany Meché, docentica na koledžu Williams. Neki državni udari dočekani su slavljem na ulicama, signalizacija oružane pobune postala je posljednje sredstvo za ljude nezadovoljne vladama koje ne reaguju. "Između rata protiv terorizma koji predvode SAD i fiksacije šire međunarodne zajednice na 'sigurnost', ovo je kontekst koji usredsređuje, ako ne i privilegije, vojna rješenja političkih problema", dodaje Samar Al-Bulushi, urednik za Afriku Je zemlja.
prijepis
Ovo je žurni transkript. Kopija možda nije u konačnom obliku.
AMY GOODMAN: 18. augusta 2020. vojnici u Maliju srušili su predsjednika Ibrahima Boubacara Keitu, što je izazvalo val vojnih udara širom Afrike. Prošlog aprila, vojno vijeće u Čadu preuzelo je vlast nakon smrti dugogodišnjeg predsjednika Čada Idrissa Debyja. Zatim, 24. maja 2021. godine, Mali je svjedočio svom drugom državnom udaru u godinu dana. Dana 5. septembra, oružane snage Gvineje zarobile su predsjednika države i raspustile gvinejsku vladu i ustav. Zatim, 25. oktobra, sudanska vojska je preuzela vlast i stavila premijera Abdallu Hamdoka u kućni pritvor, čime je okončan pritisak u Sudanu ka civilnoj vlasti. I konačno, prije dvije sedmice, 23. januara, vođe vojske Burkine Faso, predvođeni komandantom obučenim u SAD-u, smijenili su predsjednika nacije, suspendovali ustav i raspustili parlament. To je šest puča u pet afričkih zemalja za nešto manje od godinu i po dana.
Afrička unija je tokom vikenda osudila nedavni talas vojnih udara. Ovo je predsjednica Gane Nana Akufo-Addo.
PREDSJEDNICA NANA AKUFO-ADDO: Oživljavanje državnog udara u našem regionu direktno je kršenje naših demokratskih načela i predstavlja prijetnju miru, sigurnosti i stabilnosti u zapadnoj Africi.
AMY GOODMAN: Afrička unija suspendovala je četiri zemlje: Mali, Gvineju, Sudan i, nedavno, Burkinu Faso. Mnoge pučeve predvodili su vojni oficiri koji su prošli obuku u SAD, oni američki [Sic] oficiri. Intercept nedavno prijavljeno Policajci obučeni u SAD-u pokušali su najmanje devet državnih udara i uspjeli u najmanje osam, u pet zapadnoafričkih zemalja od 2008. godine, uključujući Burkinu Faso tri puta; Gvineja, Mali tri puta; Mauritanija i Gambija.
Da bismo pričali više o ovom talasu državnih udara širom Afrike, pridružila su nam se dva gosta. Samar Al-Bulushi je antropolog na Univerzitetu Kalifornije, Irvine, fokusiran na policiju, militarizam i takozvani rat protiv terorizma u istočnoj Africi. Njena predstojeća knjiga nosi naslov Stvaranje rata kao stvaranje svijeta. Brittany Meché je docentica studija životne sredine na Williams koledžu, gdje se fokusira na sukobe i promjene životne sredine u zapadnoafričkom Sahelu.
Brittany, počnimo s vama, profesore Meché. Ako možete govoriti o ovoj regiji Afrike i zašto vjerujete da su podvrgnuti ovolikom broju državnih udara ili pokušaja puča?
BRITTANY MECHÉ: Hvala, Amy. Divno je biti ovdje.
Dakle, jedan od prvih komentara koje želim ponuditi je da je često kada se ovakve stvari dogode lako staviti okvir neizbježnosti na sve ove udare. Dakle, lako je reći da je Zapadna Afrika, ili afrički kontinent, samo mjesto gdje se državni udari dešavaju, za razliku od postavljanja zaista komplikovanih pitanja kako o unutrašnjoj dinamici, tako io vanjskoj dinamici koja doprinosi tim državnim udarima.
Dakle, što se tiče unutrašnje dinamike, to mogu biti stvari poput ljudi koji gube vjeru u svoje vlade da odgovore na osnovne potrebe, neka vrsta općeg nezadovoljstva i osjećaj da vlade zapravo nisu u stanju reagirati na zajednice, ali i vanjske sile . Dakle, malo smo pričali o načinima na koje su komandante u nekim od ovih puča, posebno misleći na Mali i Burkinu Faso, obučavale SAD, au nekim slučajevima i Francuska. Dakle, ovakva spoljna ulaganja u sektor bezbednosti su efektivno očvrsnula određene sektore države na štetu demokratskog upravljanja.
JUAN GONZÁLEZ: A, profesore Meche, pomenuli ste i Francusku. Nekoliko od ovih zemalja bilo je dio starog francuskog kolonijalnog carstva u Africi, a Francuska je igrala veliku ulogu posljednjih decenija u pogledu njihove vojske u Africi. Možete li govoriti o ovom uticaju, kako Sjedinjene Države počinju da vrše sve veći uticaj u Africi i kako se Francuska povlači, u smislu stabilnosti ili nestabilnosti mnogih ovih vlada?
BRITTANY MECHÉ: Da, mislim da je zaista nemoguće razumjeti savremeni afrički Sahel bez razumijevanja nesrazmjernog utjecaja koji je Francuska imala i kao bivša kolonijalna sila, ali i kao neproporcionalna ekonomska sila u zemljama, u osnovi vršeći ekonomski utjecaj, vađenje resursa širom Zapada afričkog Sahela, ali i u postavljanju agende, posebno u posljednjoj deceniji, koja je zaista fokusirana na jačanje vojske, jačanje policije, jačanje antiterorističkih operacija u cijelom regionu i načine na koje, opet, to efektivno ojačava snage sigurnosti.
Ali isto tako mislim, posebno misleći na utjecaj SAD-a, da su SAD, u pokušaju da naprave neku vrstu novog teatra za rat protiv terorizma u zapadnoafričkom Sahelu, također doprinijele nekim od ovih negativnih uticaja koje mi vidio širom regiona. I tako, međuigra bivše kolonijalne sile, a zatim i onoga što su aktivisti na terenu opisali kao neku vrstu novog imperijalnog prisustva Sjedinjenih Država, mislim da obje ove stvari efektivno destabiliziraju region, pod vrstom okrilje unapređenja sigurnosti. Ali ono što smo vidjeli je samo sve veća nestabilnost, sve veća nesigurnost.
JUAN GONZÁLEZ: A u smislu ove nestabilnosti u regionu, šta je sa pitanjem, očigledno, koje je sve više privlačilo pažnju Sjedinjenih Država na tom području, o porastu islamskih pobuna, bilo iz Al-Kaide ili ISIS-a, u regionu?
BRITTANY MECHÉ: Da, pa, iako su neke vrste globalnih terorističkih mreža aktivne u zapadnoafričkom Sahelu, tako Al-Kaida u islamskom Magrebu, ali i ogranci ISIL-a, mislim da je važno misliti na nasilje koje se događa širom Sahela kao stvarno lokalizovani sukobi. Dakle, čak i kada se uključe u neke od ovih globalnijih mreža, to su lokalizirani sukobi, gdje lokalne zajednice stvarno osjećaju da obje vrste državnih vlada nisu u stanju odgovoriti na njihove potrebe, ali i povećavaju konkurenciju u smislu upravljanja. i mehanizme odgovornosti, ali i neku vrstu općeg nezadovoljstva načinom na koji ljudi možda vide oružane pobune, oružanu opoziciju, kao jednu od rijetkih preostalih mogućnosti za insceniranje tvrdnji, iznošenje tvrdnji prema vladama za koje smatraju da su zaista odsutne i nereagiraju.
AMY GOODMAN: Profesore Meché, za trenutak želimo da vas pitamo o određenim zemljama, ali sam želio da se obratim profesoru Samaru Al-Bulushi, antropologu sa Univerziteta Kalifornije, Irvine, koji se fokusira na policiju, militarizam i tzv. teror u istočnoj Africi, urednik publikacije Afrika je država i saradnik na Quincy Institutu. Možete li nam dati ukupnu sliku o ovom području kada je u pitanju militarizam, a posebno učešće SAD u obuci oficira uključenih u ove udare? Mislim, zaista je zapanjujuće. U zadnjih 18 mjeseci, šta, vidjeli smo ovoliki broj državnih udara. Ni u jednom trenutku u posljednjih 20 godina nismo vidjeli ovoliki broj državnih udara širom Afrike za ovo vrijeme.
SAMAR AL-BULUSHI: Hvala, Amy. Dobro je biti s tobom u emisiji jutros.
Mislim da ste potpuno u pravu: moramo se zapitati o širem geopolitičkom kontekstu koji je ohrabrio ove vojne oficire da preduzmu takve drske akcije. Između rata protiv terorizma koji predvode SAD i fiksacije šire međunarodne zajednice na, citat-necitati, „sigurnost“, ovo je kontekst koji usredsređuje, ako ne i privilegije, vojna rješenja za političke probleme. Mislim da postoji tendencija u glavnim novinskim kućama koje izvještavaju o nedavnim državnim udarima da se vanjski igrači stave izvan okvira analize, ali kada uzmete u obzir rastuću ulogu američke vojne komande za Afriku, koja je inače poznata kao AFRICOM, postaje jasno je da bi bilo pogrešno tumačiti događaje u ovim zemljama samo kao proizvod unutrašnjih političkih tenzija.
Za slušaoce koji nisu upoznati, AFRICOM je osnovan 2007. Sada ima otprilike 29 poznatih vojnih objekata u 15 država širom kontinenta. I mnoge zemlje, kao što ste spomenuli, koje su doživjele državne udare ili pokušaje puča, ključni su saveznici SAD-a u ratu protiv terorizma, a mnogi od vođa ovih puča su prošli obuku od američke vojske.
Sada, kombinacija obuke i finansijske pomoći, zajedno s činjenicom da mnoge od ovih, citirano bez citata, “partnerskih država” dozvoljavaju američkoj vojsci da djeluje na njihovom tlu, značilo je da su ove afričke države mogle uvelike proširiti svoje sopstvene bezbednosne infrastrukture. Na primjer, vojna potrošnja na oklopna policijska vozila, jurišne helikoptere, bespilotne letjelice i projektile naglo je porasla. I dok je militarizam hladnoratovske ere davao prioritet poretku i stabilnosti, današnji militarizam definiše stalna spremnost za rat. Do prije 20 godina, nekoliko afričkih država imalo je vanjske neprijatelje, ali je rat protiv terorizma iz temelja preusmjerio regionalne proračune o sigurnosti, a godine obuke AFRICOM-a proizvele su novu generaciju sigurnosnih aktera koji su ideološki orijentirani i materijalno opremljeni za rat. .
I možemo razmišljati o načinima na koje se ovo okreće ka unutra, zar ne? Čak i ako su obučeni za potencijalnu borbu vani, mogli bismo protumačiti ove udare kao – znate, kao okretanje prema unutra ovakvog okvira i orijentacije na rat. Budući da se SAD i njihovi saveznici u velikoj mjeri oslanjaju na mnoge od ovih država za sigurnosne operacije na kontinentu, mnogi od ovih lidera često su u stanju da konsoliduju vlastitu moć na način koji je uglavnom imun na vanjsko ispitivanje, a kamoli na kritiku.
I čak bih otišao korak dalje da sugerišem da je partnerske države poput Kenije, pridruživanje — za Keniju, pridruživanje ratu protiv terorizma zapravo igralo ključnu ulogu u jačanju njenog diplomatskog profila. Čini se kontraintuitivnim, ali Kenija je uspjela da se pozicionira kao "lider" u ratu protiv terorizma u istočnoj Africi. I na neki način, zagovaranje projekta borbe protiv terorizma nije samo u pristupu stranoj pomoći, već i o tome kako afričke države mogu osigurati svoju relevantnost kao globalni igrači na svjetskoj sceni danas.
Posljednja stvar koju želim naglasiti je da mislim da je nevjerovatno ključno da ne svedemo ovaj razvoj samo na efekte imperijalnih planova, jer je nacionalna i regionalna dinamika apsolutno bitna i zaslužuje našu pažnju, posebno u slučaju Sudana , gdje zaljevske države trenutno mogu imati veći utjecaj od Sjedinjenih Država. Dakle, samo trebamo prepoznati rizike koji dolaze, naravno, uz široku, sveobuhvatnu analizu, poput onoga što vam ovdje nudim, kada govorimo o često veoma različitim političkim kontekstima.
JUAN GONZÁLEZ: I, profesore Bulushi, u smislu — spomenuli ste ogromnu količinu vojne pomoći koja je otišla iz Sjedinjenih Država u ove zemlje. Neke od ovih su neke od najsiromašnijih zemalja na planeti. Dakle, možete li govoriti o uticaju koji to ima u smislu izgradnje nacije i u smislu ogromne uloge koju vojska igra u ovim zemljama, čak i kao izvor zaposlenja ili prihoda za sektore onih populacija koje su dio ili u savezu sa vojskom?
SAMAR AL-BULUSHI: Da, to je odlično pitanje. I mislim da je ovde važno imati na umu da vrsta pomoći koja je kanalisana na kontinent nije ograničena na vojsku i vojnu oblast. A ono što vidimo kada počnemo pažljivije da pogledamo je da je sekuritizirani pristup i militarizirani pristup svim društvenim i političkim problemima efektivno preuzeo veći dio cjelokupne donatorske industrije u Africi općenito. E sad, to znači da jednoj organizaciji civilnog društva postaje vrlo teško, na primjer, dobiti grant za bilo šta osim za nešto što se tiče sigurnosti. A posljednjih godina postoji neka dokumentacija koja pokazuje efekte ove vrste kolonizacije sektora pomoći na stanovništvo širom kontinenta, u smislu da oni nisu u mogućnosti da dobiju sredstva za prijeko potrebna pitanja, znate, bilo da se radi o zdravstvo, bilo da je u pitanju obrazovanje i tako nešto.
Sada, želim ovdje napomenuti da u slučaju Somalije možemo vidjeti da ih ima — Afrička unija je rasporedila mirovne snage u Somaliji nakon etiopske intervencije, etiopske intervencije koju podržavaju SAD u Somaliji 2006. godine. I možemo početi da uviđamo – ako pratimo sredstva koja su korišćena za podršku mirovnoj operaciji u Somaliji, vidimo stepen do kojeg se sve veći broj afričkih država sve više oslanja na vojno finansiranje. Pored sredstava koja direktno dolaze njihovim vojnim vladama za potrebe obuke, oni se sve više oslanjaju - njihove trupe se sve više oslanjaju na sredstva entiteta poput Evropske unije, na primjer, za isplatu svojih plata. I ono što je zaista upečatljivo je to da mirovne trupe u Somaliji primaju plate koje su često i do 10 puta veće od onoga što zarađuju u svojim matičnim zemljama kada su samo, znate, raspoređene u standardnoj formi kod kuće. I tako možemo početi da vidimo koliko se ovih zemalja – a u Somaliji, to su Burundi, Džibuti, Uganda, Kenija i Etiopija – sve više oslanja na političku ekonomiju koja je strukturisana ratom. zar ne? Vidimo pojavni oblik migrantskog vojnog rada koji je imao učinak zaštite i neutraliziranja javnog nadzora i odgovornosti za vlade poput Sjedinjenih Država – zar ne? — koja bi inače raspoređivala sopstvene trupe na prve linije fronta.
AMY GOODMAN: Profesore Brittany Meché, pitala sam se — vi ste specijalista za Sahel, a mi ćemo vam pokazati mapu regije Sahel u Africi. Ako možete da govorite samo o njegovom značaju, a zatim se posebno fokusirajte na Burkinu Faso? Mislim, činjenice tamo, vi ste se 2013. godine sastali sa američkim specijalnim snagama koje su obučavale vojnike u Burkini Faso. To je samo posljednji u puču u kojem su vođu državnog udara obučavale SAD, a SAD su dale više od milijardu dolara takozvane sigurnosne pomoći. Možete li da kažete kakva je situacija tamo i šta ste našli u razgovoru sa tim snagama?
BRITTANY MECHÉ: Naravno. Dakle, želim da ponudim neku vrstu opšteg komentara o Sahelu, koji se često otpisuje kao jedan od najsiromašnijih regiona na svetu, ali je zapravo igrao i integralnu ulogu u nekoj vrsti globalne istorije, na neki način razmišljanja o sredinom 20. stoljeća i pojavom međunarodne humanitarne pomoći, ali i nastavlja da igra zaista ključnu ulogu kao ključni dobavljač uranijuma, ali i postaje svojevrsna meta vojnih operacija koje su u toku.
Ali da malo više govorim o Burkini Faso, mislim da je zaista zanimljivo vratiti se na trenutak iz 2014. godine, kada je tadašnji vođa Blaise Compaoré zbačen u narodnoj revoluciji dok je pokušavao da produži svoju vladavinu prepisivanjem Ustava. I taj trenutak je zaista bio neka vrsta trenutka mogućnosti, trenutak neke vrste revolucionarne ideje o tome šta bi Burkina Faso mogla biti nakon kraja Compaoréove 27-godišnje vladavine.
I tako sam se 2015. godine susreo sa grupom američkih specijalnih snaga koji su provodili ovakve obuke protiv terorizma i sigurnosti u zemlji. I vrlo jasno sam pitao misle li da, s obzirom na ovaj trenutak demokratske tranzicije, da li će ovakve vrste ulaganja u sektor sigurnosti zapravo potkopati ovaj proces demokratizacije. Ponuđene su mi razne vrste uvjeravanja da je dio onoga što je američka vojska trebala učiniti u Sahelu profesionalizirati sigurnosne snage. I mislim, kada se osvrnem na taj intervju i vidim šta se kasnije dogodilo, i pokušaje puča koji su se desili manje od godinu dana nakon što sam obavio taj intervju i sada uspješan puč koji se dogodio, mislim da je ovo manje pitanje o profesionalizaciji i više pitanje šta se dešava kada ratovanje postane stvaralaštvo sveta, da preuzmete Samarov naslov knjige, ali kada nekako očvrsnete određeni sektor države, potkopavajući druge aspekte te države, preusmeravajući novac od stvari kao što su Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvu odbrane. Nije ni čudo što svojevrsni moćnik u uniformi postaje najvjerovatniji ishod takve vrste kaljenja.
Takođe želim da pomenem neke od izveštaja koje smo videli o ljudima koji slave ove pučeve koji su se desili. Dakle, vidjeli smo to u Burkini Faso, u Maliju. Videli smo to i u Gvineji. I ne želim ovo — ja bih to ponudio ne kao neku vrstu antidemokratskog osjećaja koji na neki način ulijeva ove zajednice, već, opet, ovu vrstu ideje da ako civilne vlade nisu bile u stanju da odgovore na pritužbe zajednica, onda vođa, neka vrsta snažnog vođe, koji kaže: „Ja ću te zaštititi“, postaje neka vrsta atraktivnog rješenja. Ali bih nekako završio tako što bih rekao da postoji snažna tradicija, kako širom Sahela, tako iu Burkini Faso posebno, revolucionarne akcije, revolucionarnog razmišljanja, agitiranja za bolje političke živote, za bolje društvene i društvene živote. I tako, mislim da se nadam da je to ono čemu se nadam, da ovaj puč to neće na neki način umanjiti, i da postoji neka vrsta povratka nečemu što predstavlja demokratsku vladavinu u toj zemlji.
AMY GOODMAN: Želim da vam oboma zahvalim što ste sa nama. To je razgovor koji ćemo nastaviti da vodimo. Brittany Meché je profesor na Williams koledžu, a Samar Al-Bulushi je profesor na Univerzitetu Kalifornije, Irvine.
Sljedeće, idemo u Minneapolis, gdje su demonstranti izašli na ulice od prošle srijede, nakon što je policija smrtno ubila 22-godišnjeg Amira Lockea. Spavao je na kauču dok su provodili ranojutarnji napad bez kucanja. Njegovi roditelji kažu da je pogubljen. Aktivisti kažu da policija pokušava prikriti šta se zaista dogodilo. Ostani s nama.
[pauza]
AMY GOODMAN: “Snaga, hrabrost i mudrost” od India.Arie. U petak se četverostruki dobitnik Grammyja pridružio drugim umjetnicima koji su povukli svoju muziku sa Spotifyja u znak protesta zbog rasističkih komentara podcastera Joea Rogana, kao i zbog Roganove promocije dezinformacija o COVID-19. Arie je sastavio video na kojem Rogan izgovara N-riječ beskonačno.
Originalni sadržaj ovog programa je licenciran pod a Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez izvedenih radova 3.0 Sjedinjene Američke Države Licenca. Molimo vas da pravne kopije ovog rada pripišete demokratiji.org. Međutim, neki radovi koje ovaj program uključuje, mogu biti odvojeno licencirani. Za dodatne informacije ili dodatne dozvole kontaktirajte nas.
