Važnost pozitivne aktivne neutralnosti za pojedinačne zemlje i za međunarodni mir

Ken Mayers, Edward Horgan, Tarak Kauff / foto Ellen Davidson

Ed Horgan, World BEYOND WarJun 4, 2023

Prezentacija dr Edwarda Horgana, mirovnog aktiviste Irske alijanse za mir i neutralnost, World BEYOND War, i Veterans For Peace.   

U januaru 2021. grupa veterana iz nekoliko zemalja, uključujući Kolumbiju, bila je uključena u razvoj projekta pod nazivom Međunarodni projekat neutralnosti. Bili smo zabrinuti da bi sukob u istočnoj Ukrajini mogao prerasti u veliki rat. Vjerovali smo da je ukrajinska neutralnost ključna za izbjegavanje takvog rata i da postoji hitna potreba da se promoviše koncept neutralnosti na međunarodnom planu kao alternativa ratovima agresije i ratovima za resurse, koji su se vodili nad narodima Bliskog istoka i drugdje. Nažalost, Ukrajina je napustila svoju neutralnost i sukob u Ukrajini je prerastao u veliki rat u februaru 2022., a dvije evropske neutralne države, Švedska i Finska, također su bile ubijeđene da napuste svoju neutralnost.

Od kraja Hladnog rata, SAD i njen NATO i drugi saveznici vode agresivne ratove u cilju otimanja vrijednih resursa kršeći međunarodne zakone i Povelju UN, koristeći Rat protiv terorizma kao izgovor. Svi agresivni ratovi bili su nezakoniti prema međunarodnim zakonima, uključujući Kellogg-Briand-pakt i Nirnberška načela koja su zabranjivala agresivne ratove.

Povelja UN-a opredijelila se za pragmatičniji sistem 'kolektivne sigurnosti', pomalo poput Tri mušketira – jedan za sve i svi za jednog. Tri musketara su postala pet stalnih članova Vijeća sigurnosti UN-a, ponekad poznatih kao pet policajaca, koji su imali zadatak da održavaju ili sprovode međunarodni mir. SAD su bile najmoćnija zemlja na svijetu na kraju Drugog svjetskog rata. Nepotrebno su koristile atomsko oružje protiv Japana da demonstriraju svoju moć ostatku svijeta. Po svim standardima ovo je bio težak ratni zločin. SSSR je detonirao svoju prvu atomsku bombu 2. demonstrirajući realnost bipolarnog međunarodnog sistema moći. U ovom 1949. stoljeću korištenje, pa čak i posjedovanje nuklearnog oružja treba smatrati oblikom globalnog terorizma.

Ova situacija je mogla i trebala biti riješena mirnim putem nakon završetka Hladnog rata, ali lideri SAD-a su smatrali da su SAD ponovo unipolarna najmoćnija zemlja na svijetu i nastojali su to u potpunosti iskoristiti. Umjesto penzionisanja sada suvišnog NATO-a, pošto je Varšavski pakt bio penzionisan, NATO predvođen SAD je ignorisao obećanja data Rusiji da neće širiti NATO na bivše zemlje Varšavskog pakta. Vladavina i zloupotreba sile zamijenili su vladavinu međunarodnog prava.

Ovlašćenje veta pet stalnih članica SBUN-a (P5) omogućava im da deluju nekažnjeno i kršeći Povelju UN-a koju bi trebalo da se pridržavaju, jer SB UN u ćorsokaku ne može preduzeti nikakve kaznene mere protiv njih.

Ovo je dovelo do niza katastrofalnih ilegalnih ratova od strane SAD, NATO-a i drugih saveznika, uključujući rat protiv Srbije 1999. godine, Avganistan 2001., Irak 2003. i drugde. Uzeli su vladavinu međunarodnog prava u svoje ruke i postali najveća prijetnja međunarodnom miru.

Agresivne armije ne bi trebale postojati u ovim opasnim vremenima za čovječanstvo u kojima nasilni militarizam nanosi neizmjernu štetu samom čovječanstvu i životnoj sredini čovječanstva. Prave odbrambene snage su neophodne kako bi se spriječili ratni gospodari, međunarodni kriminalci, diktatori i teroristi, uključujući teroriste na državnom nivou, da počine ogromna kršenja ljudskih prava i uništavaju našu planetu Zemlju. U prošlosti su snage Varšavskog pakta bile uključene u neopravdane agresivne akcije u istočnoj Evropi, a evropske imperijalne i kolonijalne sile počinile su više zločina protiv čovječnosti u svojim bivšim kolonijama. Povelja Ujedinjenih nacija trebala je biti temelj za znatno poboljšani sistem međunarodne jurisprudencije koji bi stao na kraj ovim zločinima protiv čovječnosti.

U februaru 2022. Rusija se pridružila prekršiteljima zakona pokrenuvši agresivni rat protiv Ukrajine, jer je vjerovala da širenje NATO-a do njenih granica predstavlja egzistencijalnu prijetnju ruskom suverenitetu. Ruski lideri su vjerovatno ušli u zamku NATO-a kako bi iskoristili ukrajinski sukob kao zamjenski rat ili rat resursima protiv Rusije.

Koncept međunarodnog prava neutralnosti uveden je kako bi se manje države zaštitile od takve agresije, a Haška konvencija V o neutralnosti iz 1907. postala je definitivni dio međunarodnog prava o neutralnosti. Postoje mnoge varijacije u praksi i primjeni neutralnosti u Evropi i drugdje. Ove varijacije pokrivaju spektar od teško naoružane neutralnosti do nenaoružane neutralnosti. Neke zemlje poput Kostarike nemaju vojsku i oslanjaju se na vladavinu međunarodnog prava kako bi zaštitile svoju zemlju od napada. Baš kao što su policijske snage neophodne za zaštitu građana unutar država, potreban je međunarodni policijski i pravosudni sistem za zaštitu manjih zemalja od većih agresivnih zemalja. U tu svrhu mogu biti potrebne prave odbrambene snage.

Sa pronalaskom i širenjem nuklearnog oružja, nijedna zemlja, uključujući SAD, Rusiju i Kinu, više ne može biti sigurna da može zaštititi svoje zemlje i svoje građane od preplavljenja. Ovo je dovelo do onoga što je zaista luda teorija međunarodne sigurnosti koja se zove Mutually Assured Destruction, prikladno skraćeno MAD. Ova teorija se zasniva na pogrešnom uvjerenju da nijedan nacionalni vođa ne bi bio dovoljno glup ili lud da započne nuklearni rat.

Neke zemlje poput Švicarske i Austrije imaju neutralnost sadržanu u svojim ustavima, tako da njihova neutralnost može biti okončana samo referendumom njihovih građana. Druge zemlje kao što su Švedska, Irska, Kipar bile su neutralne po pitanju vladine politike iu takvim slučajevima to se može promijeniti odlukom vlade, kao što se već dogodilo u slučaju Švedske i Finske. Sada se vrši pritisak na druge neutralne države, uključujući Irsku, da napuste svoju neutralnost. Ovaj pritisak dolazi iz NATO-a i iz Evropske unije. Većina država EU sada su punopravne članice NATO-ovog agresivnog vojnog saveza, tako da je NATO praktično preuzeo Evropsku uniju. Ustavna neutralnost je stoga najbolja opcija za zemlje kao što su Kolumbija i Irska, jer samo referendum njenog naroda može okončati njenu neutralnost.

Nakon završetka Hladnog rata, SAD i NATO su obećali Rusiji da se NATO neće širiti na istočnoevropske zemlje do granica sa Rusijom. To bi značilo da bi se sve zemlje na ruskim granicama smatrale neutralnim zemljama, od Baltičkog do Crnog mora. Ovaj sporazum su brzo prekršile SAD i NATO.

Istorija pokazuje da kada agresivne države razviju moćnije oružje, ono će se koristiti. Američki lideri koji su koristili atomsko oružje 1945. nisu bili LUDI, oni su samo bili LOŠI. Agresorski ratovi su već nezakoniti, ali se moraju pronaći načini da se spriječi takva nezakonitost.

U interesu čovječanstva, kao i u interesu svih živih bića na planeti Zemlji, sada postoji snažan argument da se koncept neutralnosti proširi na što više zemalja.

Neutralnost koja je sada potrebna ne bi trebala biti negativna neutralnost u kojoj države ignorišu sukobe i patnje u drugim zemljama. U međusobno povezanom ranjivom svijetu u kojem sada živimo, rat u bilo kojem dijelu svijeta predstavlja opasnost za sve nas. Pozitivnu aktivnu neutralnost treba promovirati i poticati. To znači da neutralne zemlje imaju puno pravo da se brane, ali nemaju pravo da vode rat protiv drugih država. Međutim, ovo mora biti prava samoodbrana. To bi također obavezalo neutralne države da aktivno promoviraju i pomažu u održavanju međunarodnog mira i pravde. Mir bez pravde je samo privremeni prekid vatre kao što su pokazali Prvi i Drugi svjetski rat.

Postoje neke važne varijacije na koncept neutralnosti, a one uključuju negativnu ili izolacionističku neutralnost. Irska je primjer zemlje koja je praktikovala pozitivnu ili aktivnu neutralnost, otkako se pridružila Ujedinjenim nacijama 1955. Iako Irska ima vrlo male odbrambene snage od oko 8,000 vojnika, bila je vrlo aktivna u doprinosu mirovnim operacijama UN-a i izgubio 88 vojnika koji su poginuli u ovim misijama UN-a, što je velika stopa žrtava za tako male Odbrambene snage.

U slučaju Irske, pozitivna aktivna neutralnost je također značila aktivno promoviranje procesa dekolonizacije i pružanje pomoći novim nezavisnim državama i zemljama u razvoju uz praktičnu pomoć u oblastima kao što su obrazovanje, zdravstvene usluge i ekonomski razvoj. Nažalost, otkako je Irska pristupila Evropskoj uniji, a posebno u posljednjim decenijama, Irska je imala tendenciju da bude uvučena u praksu većih država EU i bivših kolonijalnih sila u eksploataciji zemalja u razvoju umjesto da im istinski pomaže. Irska je također ozbiljno narušila svoju reputaciju neutralnosti dopuštajući američkoj vojsci da koristi aerodrom Shannon na zapadu Irske za vođenje svojih agresorskih ratova na Bliskom istoku. SAD, NATO i Evropska unija koriste diplomatski i ekonomski pritisak da nateraju neutralne zemlje u Evropi da napuste svoju neutralnost i u tim naporima su uspješni. Važno je istaći da je smrtna kazna zabranjena u svim državama članicama EU i to je jako dobar razvoj. Međutim, najmoćnije članice NATO-a, koje su i članice EU, u posljednje dvije decenije nezakonito ubijaju ljude na Bliskom istoku. Ovo je smrtna kazna u ogromnim razmjerima putem rata. Geografija također može igrati važnu ulogu u uspješnoj neutralnosti, a periferna otočna lokacija Irske na zapadnom rubu Evrope olakšava održavanje njene neutralnosti. Ovo je u suprotnosti sa zemljama poput Belgije i Holandije kojima je u nekoliko navrata narušena neutralnost. Međutim, međunarodni zakoni se moraju unaprijediti i primjenjivati ​​kako bi se osiguralo poštovanje i podrška neutralnosti svih neutralnih zemalja.

Iako ima mnoga ograničenja, Haška konvencija o neutralnosti se smatra kamenom temeljcem za međunarodne zakone o neutralnosti. Prava samoodbrana je dozvoljena prema međunarodnim zakonima o neutralnosti, ali su agresivne zemlje veoma zloupotrebljavale ovaj aspekt. Aktivna neutralnost je održiva alternativa agresivnim ratovima. Ovaj međunarodni projekat neutralnosti mora biti dio šire kampanje da se NATO i drugi agresivni vojni savezi učine suvišnim. Reformacija ili transformacija Ujedinjenih nacija je također drugi prioritet, ali to je posao drugog dana.

Koncept i praksa neutralnosti su na međunarodnom udaru, ne zato što je pogrešan, već zato što izaziva sve veću militarizaciju i zloupotrebe moći od strane najmoćnijih država. Najvažnija dužnost svake vlade je da brani sav svoj narod i da slijedi najbolje interese svog naroda. Uključivanje u ratove drugih zemalja i pridruživanje agresivnim vojnim savezima nikada nije koristilo narodima manjih zemalja.

Pozitivna neutralnost ne sprečava neutralnu državu da ima dobre diplomatske, ekonomske i kulturne odnose sa svim drugim državama. Sve neutralne države treba da budu aktivno uključene u promovisanje nacionalnog i međunarodnog mira i globalne pravde. To je glavna razlika između negativne, pasivne neutralnosti s jedne strane i pozitivne aktivne neutralnosti s druge strane. Promoviranje međunarodnog mira nije samo posao Ujedinjenih naroda, to je vrlo važan posao za sve nacije, uključujući Kolumbiju. Nažalost, Ujedinjenim nacijama nije dozvoljeno da obave svoj najvažniji posao stvaranja i održavanja međunarodnog mira, što čini važnijim da sve zemlje članice UN-a trebaju aktivno raditi na stvaranju međunarodnog mira i pravde. Mir bez pravde je samo privremeni prekid vatre. Najbolji primjer za to bio je Versajski mirovni sporazum iz Prvog svjetskog rata, koji nije imao pravdu i bio je jedan od uzroka Drugog svjetskog rata.

Negativna ili pasivna neutralnost znači da država samo izbjegava ratove i gleda svoja posla u pitanjima međunarodnih odnosa. Primjer za to su bile Sjedinjene Države u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kada su SAD ostale neutralne sve dok nisu bile prisiljene na objavu rata potapanjem Luzitanije u Prvom svjetskom ratu i japanskim napadom na Pearl Harbor u Drugom svjetskom ratu. Pozitivna aktivna neutralnost je najbolji i najpovoljniji oblik neutralnosti, posebno u ovom 1st stoljeća kada se čovječanstvo suočava s nekoliko egzistencijalnih kriza uključujući klimatske promjene i rizik od nuklearnog rata. Ljudi i države više ne mogu živjeti u izolaciji je ovaj međusobno povezani svijet današnjice. Aktivna neutralnost treba da znači da neutralne države ne gledaju samo svoja posla, već i da aktivno rade na stvaranju međunarodnog mira i globalne pravde i treba da stalno rade na poboljšanju i sprovođenju međunarodnih zakona.

Prednosti neutralnosti uključuju činjenicu da je neutralnost priznata konvencija u međunarodnom pravu, za razliku od nesvrstanosti, te stoga nameće obaveze ne samo neutralnim državama, već nameće i obaveze državama koje nisu neutralne, da poštuju neutralnost neutralnih država. Istorijski je bilo mnogo slučajeva u kojima su neutralne države bile napadnute u agresorskim ratovima, ali kao što pljačkaši banaka i ubice krše nacionalne zakone, tako i agresivne države krše međunarodne zakone. Zato je promicanje poštovanja međunarodnih zakona toliko važno i zašto neke neutralne države mogu smatrati potrebnim da imaju dobre odbrambene snage kako bi odvratile napade na svoju državu, dok druge kao što je Kostarika mogu biti uspješna neutralna država, bez ikakve vojske snage. Ako zemlja kao što je Kolumbija ima vrijedne prirodne resurse, onda bi trebalo biti mudro da Kolumbija ima dobre odbrambene snage, ali to ne znači nužno trošenje milijardi dolara na najsavremenije borbene avione, borbene tenkove i ratne brodove. Moderna vojna odbrambena oprema može omogućiti neutralnoj državi da brani svoju teritoriju bez bankrota njene ekonomije. Agresivna vojna oprema vam je potrebna samo ako napadate ili vršite invaziju na druge zemlje, a neutralnim državama je to zabranjeno. Neutralne zemlje bi se trebale odlučiti za zdravorazumski tip pravih odbrambenih snaga i potrošiti novac koji uštede na pružanje kvalitetnih zdravstvenih, socijalnih usluga, obrazovanja i drugih vitalnih usluga za svoje ljude. U vrijeme mira, vaše kolumbijske obrambene snage mogu se koristiti za mnoge dobre svrhe kao što su zaštita i poboljšanje okoliša, pomoć u pomirenju i pružanje vitalnih socijalnih usluga. Svaka vlada bi se prvenstveno trebala fokusirati na odbranu najboljih interesa svog naroda i širih interesa čovječanstva, a ne samo na odbranu svoje teritorije. Bez obzira koliko milijardi dolara potrošite na svoje vojne snage, to nikada neće biti dovoljno da spriječite veliku svjetsku silu da izvrši invaziju i okupaciju vaše zemlje. Ono što treba da uradite je da odvratite ili obeshrabrite svaki takav napad tako što ćete velikoj sili učiniti što je moguće težim i skupljim napad na vašu zemlju. Po mom mišljenju, to se može postići tako što neutralna država ne pokušava da brani neodbranjivo, već da ima politiku i pripremu da pribegne mirnoj nesaradnji sa bilo kojim invazijskim silama. Mnoge zemlje poput Vijetnama i Irske koristile su gerilski rat za postizanje svoje nezavisnosti, ali cijena ljudskih života može biti neprihvatljivo visoka, posebno sa 21.st vijeka ratovanja. Održavanje mira mirnim sredstvima i vladavinom zakona je najbolja opcija. Pokušaj mira vodeći rat je recept za katastrofu. Niko nikada nije pitao poginule u ratovima da li smatraju da je njihova smrt opravdana ili 'vrijedna toga'. Ipak, kada je američka državna sekretarka Madeline Olbright bila ispitana o smrti preko pola miliona iračke dece 1990-ih i da li je ta cena vredna toga, ona je odgovorila: „Mislim da je to veoma težak izbor, ali cena, mi mislim, cijena je vrijedna toga.”

Kada analiziramo opcije za nacionalnu odbranu, prednosti neutralnosti daleko nadmašuju sve nedostatke. Švedska, Finska i Austrija uspješno su održavale svoju neutralnost tokom Hladnog rata, au slučaju Švedske ostale su neutralne više od 200 godina. Sada, kada su Švedska i Finska napustile neutralnost i ušle u NATO, dovele su svoje narode i svoje zemlje u daleko opasniju situaciju. Da je Ukrajina ostala neutralna država, sada ne bi patila od razornog rata koji je do sada vjerovatno ubio preko 100,000 njenih ljudi, a jedini korisnici su bili proizvođači oružja. Agresorski rat Rusije nanosi i ogromnu štetu narodu Rusije, bez obzira na provokaciju agresivnog širenja NATO-a. Ruski predsjednik Putin napravio je strašnu grešku ušavši u zamku koju je organizirao NATO. Ništa ne opravdava agresiju koju je Rusija upotrebila u svojoj okupaciji istočne Ukrajine. Isto tako, SAD i njeni saveznici iz NATO-a nisu bili opravdani za rušenje vlada Afganistana, Iraka i Libije i izvođenje neopravdane vojne agresije u Siriji, Jemenu i drugdje.

Međunarodni zakoni su neadekvatni i ne provode se. Rješenje za ovo je stalno unapređenje međunarodnog prava i odgovornost za kršenje međunarodnih zakona. Tu treba primijeniti aktivnu neutralnost. Neutralne države bi uvijek trebale aktivno promovirati globalnu pravdu i reformu i ažuriranje međunarodnih zakona i sudske prakse.

UN su osnovane prvenstveno radi stvaranja i održavanja međunarodnog mira, ali UN u tome sprječavaju stalne članice SBUN-a.

Nedavni sukobi u Sudanu, Jemenu i drugdje pokazuju slične izazove i zloupotrebe. Vojni počinioci građanskog rata u Sudanu se ne bore u ime naroda Sudana, oni rade suprotno. Oni vode rat protiv naroda Sudana kako bi nastavili korumpiranu krađu vrijednih resursa Sudana. Saudijska Arabija i njeni saveznici uz podršku SAD, Britanije i drugih dobavljača oružja bili su angažirani u genocidnom ratu protiv naroda Jemena. Zapadne i druge zemlje eksploatišu resurse Demokratske Republike Kongo više od jednog veka uz ogromnu cenu za živote i patnju naroda Konga.

Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a imalo je poseban zadatak da poštuju principe i članove Povelje UN-a. Ipak, tri od njih, SAD, UK i Francuska, djeluju kršeći Povelju UN od kraja Hladnog rata, a prije toga u Vijetnamu i drugdje. U skorije vrijeme Rusija je činila isto tako što je upadala i ratovala u Ukrajini, a prije toga, u Afganistanu 1980-ih.

Moja zemlja, Irska, je mnogo manja od Kolumbije, ali kao i Kolumbija, mi smo patili od građanskih ratova i vanjskog ugnjetavanja. Postavši pozitivna aktivna neutralna država Irska je odigrala važnu ulogu u promoviranju međunarodnog mira i globalne pravde i postigla je pomirenje unutar Irske. Vjerujem da Kolumbija može i treba da učini isto.

Iako neki mogu tvrditi da postoje nedostaci neutralnosti kao što su nedostatak solidarnosti i saradnje sa saveznicima, ranjivost na globalne prijetnje i izazove, oni se nedvojbeno odnose samo na negativnu izolacionističku neutralnost. Vrsta neutralnosti koja najbolje odgovara međunarodnoj situaciji u 21. vijeku i najbolje odgovara Kolumbiji je pozitivna aktivna neutralnost kojom neutralne države aktivno promovišu mir i pravdu na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou. Ako Kolumbija postane pozitivna aktivna neutralna država, to će pružiti vrlo dobar primjer svim ostalim latinoameričkim državama da slijede primjer Kolumbije i Kostarike. Kada pogledam kartu svijeta, vidim da je Kolumbija veoma strateški locirana. Kao da je Kolumbija vratar Južne Amerike. Učinimo Kolumbiju ČUVAROM ZA MIR i za globalnu pravdu.

Jedan odgovor

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

WBW filmski festival 2024
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik