Američki imperijalizam najveća je opasnost za svjetski mir

Raoul Hedebouw, član belgijskog parlamenta, World BEYOND WarJula 15, 2021
Na engleski preveo Gar Smith

Dakle, ono što je pred nama danas, kolege, je rezolucija kojom se traži ponovno uspostavljanje transatlantskih odnosa nakon američkih izbora. Pitanje koje se postavlja je stoga: je li u interesu Belgije da se danas poveže sa Sjedinjenim Američkim Državama?

Kolege, pokušat ću vam danas objasniti zašto mislim da je loša ideja zaključiti ovo strateško partnerstvo s političkom i ekonomskom silom i koja se tokom prošlog vijeka ponašala najagresivnije prema narodima ovog svijeta.

Mislim da je zbog interesa radnih ljudi u Belgiji, Flandriji, Briselu i Valoonima i radnih ljudi u Evropi i na globalnom jugu ovo strateško savezništvo između SAD-a i Evrope loše.

Mislim da Evropa uopće ne zanima dogovaranje sa SAD-om kao jednom od najopasnijih svjetskih sila. I zaista vam želim ovo jasno objasniti, jer su danas ekonomske tenzije u svijetu na opasnom nivou.

Zašto je to tako? Jer po prvi put od 1945. godine, ultra-dominantnu ekonomsku moć, poput Sjedinjenih Država, uskoro će ekonomski zahvatiti druge sile, posebno Kina.

Kako imperijalistička sila reagira kad je preuzme? Govori nam iskustvo prošlog stoljeća. Reagira s ratom, jer je funkcija njegove vojne nadmoći rješavanje ekonomskih sukoba s drugim narodima.

Sjedinjene Američke Države imaju dugu tradiciju vojnog intervenisanja u unutrašnjim poslovima drugih zemalja. Podsećam vas, kolege, da je Povelja Ujedinjenih nacija vrlo jasna na ovu temu. Nakon 1945. sklopljen je pakt između naroda koji su se složili: „Nećemo se miješati u domaće stvari drugih naroda.“ Na toj osnovi je završen Drugi svjetski rat.

Naučena lekcija je bila da nijedna zemlja, čak ni velike sile, nisu imale pravo da interveniraju u unutrašnjim poslovima drugih zemalja. To više nije smjelo biti dopušteno jer je to dovelo do Drugog svjetskog rata. Pa ipak, upravo su taj osnovni princip odbacile Sjedinjene Američke Države.

Kolege, dopustite mi da navedem direktne i indirektne vojne intervencije Sjedinjenih Američkih Država od 1945. godine. Amerika i američki imperijalizam intervenirali su: Kina u 1945-46, u Sirija 1940 Koreja u 1950-53, u Kina u 1950-53, u Iran 1953 Gvatemala 1954 Tibet između 1955. i 1970 Indonezija 1958. godine u Zalivu svinja u Kuba 1959. godine u Demokratska Republika Kongo između 1960. i 1965. godine Dominikanska republika 1961 Vijetnam više od deset godina od 1961. do 1973. godine, u Brazil 1964. godine u Republika Kongo 1964., ponovo u Gvatemala 1964 Laos od 1964. do 1973. godine Dominikanska republika u 1965-66.

Još nisam završio, drage kolege. Intervenirao je i američki imperijalizam Peru 1965 Grčka 1967 Gvatemala ponovo u 1967, u Kambodža 1969 Čile ostavkom [svrgavanjem i smrću] druga [Salvadora] Allendea koju je CIA prisilila 1973. godine, Argentina 1976. američke trupe su bile u Angola od 1976. do 1992. godine

SAD su intervenirale Turska 1980 Poljska 1980 Salvador 1981 Nikaragva 1981 Kambodža u 1981-95, u Liban, Grenada, I Libija 1986 Iran 1987. Sjedinjene Američke Države intervenirale su Libija u 1989, na Filipini 1989 Panama 1990 Irak 1991 Somalija između 1992. i 1994. Sjedinjene Američke Države intervenirale su Bosna 1995., ponovo u Irak od 1992. do 1996, u Sudan 1998 Avganistan 1998 Jugoslavija 1999 Avganistan u 2001.

Sjedinjene Američke Države su ponovo intervenirale Irak između 2002. i 2003 Somalija u 2006-2007, u Iran između 2005. i danas, u Libija u 2011 i Venecuela u 2019.

Drage kolege, šta još imamo za reći? Šta možemo reći o tako dominantnoj sili u svijetu koja je intervenirala u svim tim zemljama? Kakav smo interes Belgija, da li se mi, nacije Evrope, moramo strateški povezati s tako dominantnom silom?

Ovdje također govorim o miru: miru u svijetu. Prošao sam sve američke vojne intervencije. Da bi izvršile te intervencije, Sjedinjene Američke Države imaju jedan od najvećih vojnih budžeta na svijetu: 732 milijarde dolara godišnje za ulaganja u oružje i vojsku. 732 milijarde dolara. Samo američki vojni budžet veći je od budžeta za narednih deset zemalja zajedno. Vojni budžeti Kine, Indije, Rusije, Saudijske Arabije, Francuske, Njemačke, Britanije, Japana, Južne Koreje i Brazila zajedno predstavljaju manje vojne izdatke od samih Sjedinjenih Američkih Država. Pa vas pitam: Ko je opasnost za svjetski mir?

Sjedinjene Američke Države: američki imperijalizam koji svojim gigantskim vojnim budžetom intervenira gdje god želi. Podsjećam vas, drage kolege, da su intervencija Sjedinjenih Američkih Država u Iraku i embargo koji je uslijedio koštali života 1.5 miliona Iračana. Kako još uvijek možemo imati strateško partnerstvo sa silom koja je odgovorna za smrt 1.5 miliona iračkih radnika i djece? To je pitanje.

Za djelić tih zločina pozivamo na sankcije protiv bilo kojih drugih sila na svijetu. Vikali bismo: "Ovo je nečuveno." Pa ipak, ovdje šutimo, jer su to Sjedinjene Američke Države. Jer mi to dopuštamo.

Ovdje govorimo o multilateralizmu, potrebi za multilateralizmom u svijetu. Ali gdje je multilateralizam Sjedinjenih Američkih Država? Gdje je multilateralizam?

Sjedinjene Države odbijaju da potpišu brojne ugovore i konvencije:

Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda: Nije potpisan.

Konvencija o pravima djeteta: Nisu je potpisale Sjedinjene Države.

Konvencija o pomorskom pravu: Nije potpisana.

Konvencija protiv prisilnog rada: Nisu je potpisale Sjedinjene Države.

Konvencija o slobodi udruživanja i njenoj zaštiti: Nije potpisana.

Kjoto protokol: Nije potpisan.

Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani ispitivanja protiv testiranja nuklearnog oružja: Nije potpisan.

Ugovor o zabrani nuklearnog oružja: Nije potpisan.

Konvencija o zaštiti radnika migranata i njihovih porodica: Nije potpisana.

Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju i zapošljavanju: Nije potpisana.

Sjedinjene Američke Države, naš veliki saveznik, jednostavno nisu potpisali sve ove multilateralne ugovore. Ali oni su intervenirali na desetine puta u drugim zemljama bez ikakvog mandata, čak ni od Ujedinjenih nacija. Nema problema.

Zašto bismo onda, kolege, trebali zadržati ovo strateško partnerstvo?

Ni naši ljudi ni ljudi globalnog Juga nemaju nikakvog interesa za ovo strateško partnerstvo. Tako mi ljudi kažu: "Da, ali SAD i Evropa dijele norme i vrijednosti."

Sadašnja rezolucija zapravo započinje spominjanjem naših zajedničkih normi i vrijednosti. Koje su to norme i vrijednosti koje dijelimo sa Sjedinjenim Američkim Državama? Gdje su te zajedničke vrijednosti? U Guantanamu? Mučenje službeno službeno u pritvorskom objektu poput Guantanama, je li to vrijednost koju dijelimo? Štoviše, na ostrvu Kuba, uprkos kubanskom teritorijalnom suverenitetu. Možete li zamisliti Ovaj zatvor u Guantanamu nalazi se na ostrvu Kuba, dok Kuba o tome nema pravo glasa.

[Predsjednik parlamenta]: Gospođa Jadin želi da govori, gospodine Hedebouw.

[Gospodin. Hedebouw]: S velikim zadovoljstvom, gospođo predsjednice.

[Kattrin Jadin, MR]: Osjećam da se moj kolega komunista doslovno razbjesnio. Bilo bi mi draže da ste sudjelovali u debatama u komisiji i da ste čuli - također bih volio da ste saslušali moju intervenciju da biste shvatili da ne postoji samo jedna strana medalje, već nekoliko njih. Ne postoji samo jedna strana saradnje. Postoji nekoliko.

Baš kao što to radimo drugdje sa drugim zemljama. Kad osuđujemo nasilje, kada osuđujemo kršenje temeljnih prava, to također kažemo. To je domen diplomatije.

[Gospodin. Hedebouw]: Samo sam htio pitati, ako imate toliko kritika o Sjedinjenim Državama, zašto ovaj parlament nikada nije poduzeo jednu sankciju protiv Sjedinjenih Država?

[Tišina. Nema odgovora]

[Gospodin. Hedebouw]: Za one koji gledaju ovaj video, upravo su u ovoj sobi mogli čuti pad pribadače.

[Gospodin. Hedebouw]: I to je pitanje: uprkos bombardiranju, uprkos 1.5 miliona smrtnih slučajeva u Iraku, usprkos nepriznavanju svega što se dogodilo u Palestini i napuštanju Palestinaca od strane Joea Bidena, Evropa nikada neće uzeti pola četvrtine sankcija protiv Ujedinjenih Države Amerike. Međutim, za sve ostale nacije svijeta to nije problem: nema problema. Bum, bum, bum, mi uvodimo sankcije!

To je problem: dvostruki standardi. A vaša rezolucija govori o strateškom partnerstvu. Spomenuo sam zajedničke vrijednosti koje tvrdi. Sjedinjene Američke Države u svoje zatvore zatvaraju 2.2 miliona Amerikanaca. 2.2 miliona Amerikanaca je u zatvoru. Je li to zajednička vrijednost? 4.5% čovječanstva su Amerikanci, ali 22% svjetske zatvorske populacije nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama. Je li to zajednička norma koju dijelimo sa Sjedinjenim Američkim Državama?

Nuklearna energija, nuklearno oružje: administracija Bidena najavljuje zamjenu cijelog američkog nuklearnog arsenala po cijeni od 1.7 milijardi dolara. Gdje je opasnost za svijet?

Međudržavni odnosi. Dopustite mi da razgovaram o odnosima između država. Prije tri, ne, prije pet ili šest tjedana, svi su ovdje govorili o hakiranju. Nije bilo dokaza, ali rekli su da je to Kina. Kinezi su hakirali belgijski parlament. Svi su pričali o tome, bio je to veliki skandal!

Ali šta rade Sjedinjene Američke Države? Sjedinjene Američke Države, jednostavno, službeno prisluškuju telefone našeg premijera. Gospođo Merkel, svi ti razgovori preko Danske, Američka agencija za nacionalnu sigurnost prisluškuju sve naše premijere. Kako Evropa reaguje? Nije.

"Žao nam je, pokušat ćemo sljedeći put ne razgovarati prebrzo telefonom, kako biste mogli bolje razumjeti naše razgovore."

Edward Snowden nam kaže da Sjedinjene Američke Države putem programa Prism filtriraju sve naše evropske komunikacije e-poštom. Svi naši e-mailovi, oni koje ovdje šaljete jedni drugima, prolaze kroz Sjedinjene Države, vraćaju se i filtrirani su. I ne kažemo ništa. Zašto ništa ne kažemo? Jer to su Sjedinjene Američke Države!

Zašto ovaj dvostruki standard? Zašto samo dopuštamo da ti problemi prođu?

Dakle, drage kolege, mislim - i završit ću s ovom točkom - da smo na važnom povijesnom spoju, koji predstavlja veliku opasnost za svijet, i vraćam se nekim marksističkim misliocima, koji su mi zaista pri srcu . Jer smatram da je analiza koju su napravili početkom 20^th stoljeća čini se relevantnim. I smatram da je zanimljivo ono što je tip poput Lenjina rekao o imperijalizmu. Govorio je o fuziji između bankarskog kapitala i industrijskog kapitala i kako je ovaj financijski kapital nastao u 20. godini^th stoljeću ima hegemonsku moć i namjeru u svijetu.

Mislim da je ovo važan element u evoluciji naše istorije. Nikada nismo poznavali takvu koncentraciju kapitalističke i industrijske moći kao danas u svijetu. Od 100 najvećih kompanija na svijetu, 51 je američka.

Koncentrišu milione radnika, milione dolara, milijarde dolara. Moćniji su od država. Te kompanije izvoze svoj kapital. Potrebna im je oružana sila kako bi mogli podrediti tržište koje im odbija pristup.

To se događa posljednjih 50 godina. Danas, s obzirom na globalnu ekonomsku krizu, s obzirom na tenzije između velikih sila, mislim da strateški interes Evrope i Belgije leži u dosezanju svih sila svijeta.

Sjedinjene Američke Države uvest će nas u rat - prvo „hladni rat“, a zatim „vrući rat“.

Na posljednjem samitu NATO-a - ovdje govorim o činjenicama umjesto o teoriji - Joe Biden zatražio je od nas, Belgije, da ga slijedimo u ovom hladnom ratu protiv Kine proglašavajući Kinu sistemskim suparnikom. Pa, ne slažem se. Molim za razliku. Mislim da bi to bilo u našem interesu - a čuo sam rasprave glavnih stranaka, gospođo Jadin, u pravu ste - imamo sve interese da dopremo do svih nacija svijeta.

Kakve veze NATO ima sa Kinom? NATO je sjevernoatlantski savez. Od kada Kina graniči s Atlantskim okeanom? Iskreno, uvijek sam mislio da je NATO transatlantska koalicija, da je NATO sve u vezi s Atlantikom, znate. I sad, s Bajdenom na funkciji, otkrivam da je Kina na Atlantiku! To je nevjerovatno.

I tako Francuska - a nadam se da Belgija neće slijediti - šalje francuske vojne brodove da se pridruže američkoj operaciji u Kineskom moru. Šta, dovraga, Europa radi u Kineskom moru? Možete li zamisliti da Kina paradira svojim nosačima aviona pored obale Sjevernog mora? Šta mi radimo tamo? Koji je to Novi svjetski poredak koji sada žele stvoriti?

Dakle, ratna opasnost je velika. Žašto je to?

Jer postoji ekonomska kriza. Supersila poput Sjedinjenih Američkih Država neće se dragovoljno odreći svoje svjetske hegemonije.

Molim Evropu danas, Belgiju da ne igra igru ​​Sjedinjenih Američkih Država. U tom pogledu, ovo strateško partnerstvo, kao što se danas ovdje predlaže, nije dobra stvar za narode svijeta. To je takođe jedan od razloga zašto mirovni pokret ponovo postaje aktivniji. To je jedan od razloga zašto se u Sjedinjenim Državama i u Evropi počinje javljati pokret protiv tog hladnog rata. Kad neko poput Noama Chomskog izjavi da bi bilo bolje da prvo posložimo vlastitu kuću prije nego što pokažemo na sva druga mjesta na svijetu gdje želimo ići i intervenirati, mislim da je u pravu.

Kad zatraže mobilizaciju protiv hladnog rata, u pravu su, ova američka napredna ljevica.

Dakle, drage kolege, neće vas iznenaditi kada čujete da nam tekst koji nam je danas dostavljen ne - blago rečeno - pobuđuje naše oduševljenje Radničkom partijom Belgije (PTB-PVDA). Nadam se da ćemo moći nastaviti rasprave u narednim mjesecima, jer je ovo pitanje ključno pitanje za sljedećih pet, deset godina, hoće li ekonomska kriza, poput 1914-18, kao 1940-45, dovesti do rata - i jasno je da se Sjedinjene Američke Države pripremaju za to - ili da imaju miran ishod.

U ovom izdanju mi ​​smo kao PTB-PVDA, kao antiimperijalistička stranka, izabrali svoju stranu. Mi biramo stranu naroda u svijetu koji danas pate pod dominacijom američkih i evropskih multinacionalki. Mi biramo stranu mobilizacije ljudi svijeta za mir. Jer, u ratu postoji samo jedna sila koja će profitirati, a to je snaga poslovanja, proizvođača i dilera oružja. Lockheed-Martins i drugi poznati trgovci oružjem zaradit će prodajom sve više oružja američkoj imperijalističkoj sili danas.

Tako da ćemo glasati protiv ovog teksta, drage kolege. Glasaćemo protiv bilo kakvih inicijativa za pridruživanje, da bismo u potpunosti povezali Evropu sa Sjedinjenim Američkim Državama, i nadamo se da Evropa može igrati ulogu mira, a ne ulogu obrane vlastitih geostrateških interesa na osnovu ekonomske dobiti.

Ne želimo se voziti za Philips. Ne želimo se voziti za američke multinacionalne kompanije, za Volve, Renaulta i tako dalje. Ono što želimo je jahati za ljude svijeta, za radnike, a ovi imperijalistički ratovi nisu u interesu radnika. Interes radnika je mir i socijalni napredak.