Rhoda Bazier iz Udruženja građana Greater Macassar i Terry Crawford-Browne iz World BEYOND War – Južna Afrika ispred memorijalnog zida odmah unutar glavne ulazne kapije u Rheinmetall Denel Munitions. Na pločama su navedena imena osam radnika koji su ubijeni prije četiri godine, plus još jedan.
By World BEYOND War – Južna Afrika, 4. septembra 2022
U eksploziji prije četiri godine 3. septembra 2018. u Rheinmetall Denel Munitions (RDM) poginulo je osam radnika. Bili su to: Nico Samuels, Stevon Isaacs, Mxolisi Sigadla, Bradley Tandy, Jamie Haydricks, Triston David, Jason Hartzenberg i Thandowethu Mankayi.
World BEYOND War bio je dio subotnjeg događaja u čast njih. Vidi vijesti ovdje.
Terry Crawford-Browne iz World BEYOND War rekao sljedeće:
Danas im ponovo odajemo priznanje i odajemo počast njihovim porodicama okupljenim ovde koje i dalje trpe užasno ponašanje naših nacionalnih, pokrajinskih i opštinskih vlasti u dosluhu sa zataškavanjem RDM. Ministar javnih preduzeća Pravin Gordhan je prije četiri godine obećao otvorenu i transparentnu istragu u kojoj “neće ostati ni jedan kamen na kamenu”. Ali, Gordhan od tada ćuti.
Tokom vikenda prije nego što je umro, Nico Samuels je svojoj porodici rekao da ga rukovodstvo RDM-a poništava i da novi ventil za mašinu za miješanje nije ispravno postavljen. Ta mašina za mešanje, koja je mešala hemikalije za artiljerijske granate od 155 mm, eksplodirala je u ponedeljak. Krhotine su pronađene više od jednog kilometra. Još jedan radnik u susjednoj zgradi koji je preživio eksploziju, sada boluje od raka četvrtog nivoa. Interni izvještaj RDM-a iz 2019. godine bezočno je pokušao okriviti Samuelsa za katastrofu.
Potpuno diskreditirajući RDM i njihov interni izvještaj, svjedočenja na prošlogodišnjim saslušanjima Ministarstva rada ne samo da su razotkrila menadžersku nekompetentnost RDM-a, već i da je TNT ekvivalent eksplozije bio otprilike upola manji od eksplozije koja je devastirala Bejrut 2020. Samuels i radnici su bili opravdano, ali RDM i danas nastavlja da lije svoje licemjerne "krokodilske suze".
U medijima je još 2019. godine objavljeno da je Ministarstvo rada preporučilo da se RDM procesuira zbog kriminalnog nemara. Ipak, ti izvještaji Ministarstva rada o istragama ostaju skriveni. Čak i sada, četiri godine nakon eksplozije, porodice i zajednica Macassara i dalje su uskraćeni za nalaze ovih istraga ili potvrde da će RDM zaista biti procesuiran zbog kriminalnog nemara.
Rheinmetall je njemačka kompanija za proizvodnju oružja sa skandaloznom istorijom. Ona je prekršila embargo Ujedinjenih naroda na oružje protiv aparthejda iz 1977. isporučivši cijelu tvornicu municije u Južnu Afriku za proizvodnju municije za vladu aparthejda. Na poticaj američke Centralne obavještajne agencije (CIA), također je izvezla artiljerijske granate od 155 mm u Irak Sadama Huseina za upotrebu protiv Irana tokom osmogodišnjeg rata koji je uslijedio nakon Iranske revolucije 1979. godine.
Čak i danas, Rheinmetall namjerno locira svoju proizvodnju u zemljama poput Južne Afrike gdje je vladavina prava slaba kako bi izbjegao njemačke propise o izvozu oružja. S obzirom na to da Južna Afrika nije članica NATO-a i samim tim krši njemački zakon, RDM se čak ponosno hvali da proizvodi i izvozi municiju NATO standarda iz Južne Afrike.
Izvještaj od 96 stranica koji je prošle godine ovdje u Cape Townu objavio Open Secrets i pod naslovom “Profiting From Misery” opisuje RDM-ov izvoz municije u Saudijsku Arabiju i UAE. Izvještaj je razotkrio saučesništvo Južne Afrike u katastrofalnoj jemenskoj humanitarnoj katastrofi. Da li je menadžment RDM-a ponosan ili se stidi zbog razaranja koje je pomoglo da nanese narodu Jemena?
Uprkos tom izvještaju, RDM se ponovo širi. Defenceweb je izvijestio da je zauzet proizvodnjom te NATO municije za izvoz u Evropu. Iz Kanade se izvještava da je ukrajinska vojska bezobzirno upotrijebila artiljerijske granate NATO-a kalibra 155 mm za bombardiranje nuklearne elektrane u Zaporožju, koje su sada okupirali Rusi.
Da li su te granate od 155 mm potjecale iz RDM-a u Macassaru? Ako je tako, Nacionalni komitet za kontrolu konvencionalnog naoružanja još jednom je bio grubo zapušten jer nije provodio NCAC zakon. Taj zakon predviđa da Južna Afrika neće izvoziti oružje u zemlje koje krše ljudska prava i/ili u regione u sukobu.
SAD i njihovi saveznici iz NATO-a ubacili su desetine milijardi dolara oružja u Ukrajinu. Istrage Amnesty Internationala i drugih pokazuju da je 70 posto tog oružja koje je ubačeno u Ukrajinu preusmjereno na međunarodno crno tržište trgovine oružjem. Ni manje ni više nego Transparency International – pozivajući se na studiju CIA – procjenjuje da se 40 do 45 posto globalne korupcije odnosi na trgovinu oružjem. Ukratko, da li NCACC – iu suprotnosti sa politikom naše vlade u vezi sa ratom u Ukrajini – još jednom „zatvara oči“ pred sramotnim umiješanosti Južne Afrike u ratne poslove?
Ovdje u Macassaru, zajednica još uvijek nije zaboravila traume od požara iz 1995. godine u susjednoj fabrici dinamita AE&CI. Kao što je u Parlamentu priznao bivši izvršni direktor Denela još 2004. godine, potpuno je neodrživo locirati fabriku municije u stambenoj zoni, a time i kontaminaciju životne sredine.
Hoće li RDM snositi finansijske troškove dekontaminacije za koje se može očekivati da će iznositi milijarde randa? A šta je sa zdravstvenim posljedicama fabrike municije u njihovoj sredini za stanovnike Macassara, ali i radnike? Anegdotski dokazi pokazuju da je učestalost raka i među radnicima i među stanovnicima Macassara izuzetno visoka.
Khaya-Plain and Districts Anti-Pollution Coalition bila je uspješna 2007. godine u zatvaranju Denelove fabrike Swartklip između Michell's Plain-a i Khayelitsha. Neobjašnjivo, Denelu je tada naša nacionalna vlada i gradsko vijeće Cape Towna dopustili da premjesti svoju proizvodnju municije u Macassar.
Da zagađivač mora da plati dekontaminaciju je globalno priznata finansijska obaveza. Kao što ilustruje Denelova nepopravljiva nesolventnost uprkos ogromnim državnim subvencijama, groteskna ideja ubijanja stranaca radi profita u Jemenu ili Ukrajini ili drugim zemljama nije ekonomski održiva.
Shodno tome, ovu ogromnu površinu zemlje hitno treba dekontaminirati o trošku Rheinmetalla, a zatim prenamijeniti kako bi se stvorilo više i boljih radnih mjesta od ratnog biznisa. Hoće li ministar javnih preduzeća Pravin Gordhan, premijer Alan Winde i gradonačelnik Cape Towna Geordin Hill-Lewis nastaviti sa svojim sramotnim ponašanjem ili će sada konačno otvoriti oči za svoje obaveze prema zajednici Macassara?
Crawford-Browne izvještava o subotnjem događaju:
Imali smo oko 100 prisutnih ljudi – članova porodice i stanovnika Macassara – na komemoraciji. U ponedjeljak će se održati još jedan događaj kada će članovi porodice (samo) biti odvedeni na mjesto gdje je došlo do eksplozije.
S obzirom na to da je prošlogodišnji izvještaj Ministarstva rada potisnut na javne rasprave o eksploziji, sada pripremamo aplikaciju prema Zakonu o javnom pristupu informacijama (PAIA) da tražimo objavljivanje izvještaja porodicama. Prethodni medijski izvještaji sugerirali su da je Ministarstvo rada preporučilo da RDM bude krivično gonjen zbog kriminalnog nemara.
RDM sada zauzima lokaciju Armscor, Somchem, koja je bila jedna od ključnih južnoafričkih fabrika naoružanja tokom ere aparthejda. Operacije u Somchemu uključivale su razvoj osiromašenog uranijuma, jedinice amonijum perklorata (APC) za proizvodnju APC-a kao sastojka raketnog goriva i testnog poligona za artiljerijske granate kalibra 155 mm za artiljeriju G5 i G6 koja do danas ima najduže domet od preko 70 kilometara.
Haubice G5s i G6s dizajnirao je Gerald Bull za isporuku taktičkog nuklearnog oružja na bojnom polju i, alternativno, hemijskog i biološkog oružja. Još jedna obližnja fabrika Armscor, Houwteq, fokusirala se na prilagođavanje najsavremenije američke raketne tehnologije (isporučena za aparthejd SA preko CIA-ine providne kompanije, International Signal and Control korporacije sa sjedištem u Harrisburgu, Pennsylvania).
Zauzvrat, ova raketna i protivvazdušna odbrambena tehnologija (koju je takođe omogućila CIA kao deo skandala Iran-Contra) takođe je prodata Iraku tokom ere Sadama Huseina kada je trgovina oružjem za Irak između SA i Iraka iznosila na 4.5 milijardi dolara. Zatim, tokom prvog Zaljevskog rata 1991., SAD su bile iznenađene sofisticiranošću iračke protuzračne odbrane i pratile su je do Somchema i Houwteqa. Sjedinjene Američke Države su tada brzo zatvorile Houwteq i većinu Somchema, ali još uvijek nemamo objelodanjivanje šta se zapravo tamo dogodilo. Naravno, nakon 1991. nijedna zemlja (posebno SAD) nije htjela priznati da je u Irak Sadama Huseina ubacila oružje za upotrebu protiv Irana.
