David Swanson, World BEYOND WarAvgust 9, 2021
Novi film Molly Castelloe pod nazivom “Vamikova soba” upoznaje gledatelja s Vamikom Volkanom i psihoanalizom međunarodnih sukoba.
Ideja nije toliko mistična koliko zvuči. Ne postoji pojam da sukob ima psihologiju, već da ga imaju oni koji se u njega bave, te da bi svi koji se bave diplomatijom ili mirovnim mirovnim poslom trebali biti svjesni često iznetih, pa čak i nepriznatih motiva strana u sukobu.
Volkan se fokusira na identitet velikih grupa, česti obrazac ljudskih bića da se strastveno identifikuju sa velikim - ponekad vrlo velikim - grupama poput nacionalnog ili etničkog identiteta. Film govori o dehumanizaciji drugih grupa koja često prati identitet velikih grupa. Takođe se, malo iznenađujuće, fokus stavlja na značaj zajedničke žalosti. Koga i kako grupe oplakuju i kome grupe podižu spomenike, od kritične je važnosti za Volkanovo viđenje grupa širom svijeta kroz stoljeća (da ne spominjemo kritiku Black Lives Mattera o statuama koje se nalaze na javnom prostoru SAD -a).
Volkan nudi brojne primjere situacija u kojima diplomate nisu mogle ništa postići bez razumijevanja traume grupe ljudi. Ponekad se poziva na „odabrane traume“, mada sumnjam da nije uvijek traumu nazivao „izabranim“ u raspravi o njima s traumatiziranim pojedincima. Naravno, oni su „izabrani“, čak i ako su savršeno činjenični i bolni. Odabir na čemu će se zadržati i zapamtiti, često slaviti i mitologizirati, je izbor.
Uzmimo jedan primjer mnogih u filmu (a ima i bezbroj drugih kojih se bilo tko može sjetiti), Volkan prepričava da je radio s Estoncima i Rusima i primjetio da će, kad bi se Rusi uznemirili u raspravi s Estoncima, izazvati invaziju Tatara od vekova ranije. Još jedan istaknuti primjer je „reaktivacija“ Srbije u njenoj kulturi, nakon raspada Jugoslavije, Kosovske bitke od prije 600 godina. To su odabrane traume. Oni mogu biti popraćeni - iako film pruža mnogo manje o ovoj temi - odabranim trijumfima i slavom.
Film upozorava na upotrebu odabranih trauma koje ponekad stvaraju karizmatični vođe. Među istaknutim primjerima harizmatičnih vođa je i Donald Trump. Ja bih preporučio izvještaj posljednjeg dana svog predsjedništva napravila je Komisija iz 1776. godine za model bijeljenja (smišljena dosjetka) i veličanje užasa iz prošlosti, te njegove primjedbe (i one svakog drugog predsjednika SAD-a) na Pearl Harbor i 9-11 kao modele za izbor trauma.
Ovo je trenutak u kojem će ljudi možda htjeti vrištati "ali te su se stvari dogodile!" i možda će se morati objasniti da su se oboje dogodili i da su izabrani. Šteta i smrt učinjeni na Filipinima u roku od nekoliko sati od “Pearl Harbora” bili su znatno veći, ali nisu odabrani. Šteta i smrt od COVID-a 19, ili masovna pucnjava, ili samoubistva u vojsci, ili nesigurna radna mjesta, ili klimatski kolaps, ili nedostatak zdravstvenog osiguranja, ili loša prehrana znatno su veći od bilo koje od trauma koje su odabrane (Pearl Harbor i 9-11. ), ali još uvijek nije izabran.
Volkan je svoja saznanja upotrijebio pomažući ljudima da se liječe na lokacijama širom svijeta. Manje je jasno u kojoj su mjeri diplomate i mirovni pregovarači u cjelini naučili od njega. Prodajom oružja i stranim bazama i nosačima aviona, bespilotnim letjelicama i raketama te „specijalnim snagama“ i ratovanjem dominiraju Sjedinjene Države, koje otvoreno dodjeljuju veleposlanstva u kampanji „saradnicima“, koristi State Department kao marketinšku firmu za prodaju oružja, i svoju vanjsku politiku temelji na zadovoljstvu vojnog industrijskog kompleksa. Pitamo se je li diplomatama najpotrebnije dublje razumijevanje ljudskih motiva ili zamjena od strane drugih ljudi kojima je zaista svejedno i imaju namjeru prekinuti rat.
Jedan od načina za postizanje takve zamjene mogao bi biti promjena američke kulture, prevladavanje odabranih trauma i sjaja u američkoj mitologiji, ukidanje američke izuzetnosti. Ovdje Volkanov i Castelloejev film nude određenu režiju analizirajući identitet velike grupe SAD -a.
Međutim, film izjavljuje da je trauma od 9-11 sada neizbježno dio tog identiteta, ne priznajući da neki od nas u Sjedinjenim Državama moraju postojati izvan njega. Neki od nas bili su užasnuti ratovima, zlodjelima i terorizmom u znatno većim razmjerima mnogo prije i dugo nakon 11. septembra 2001. Nismo bili posebno traumatizirani činjenicom da su ljudi tog dana ubijeni na određenom geografskom području. Poistovjećujemo se i sa čovječanstvom u cjelini i sa različitim malim grupama snažnije nego s nacionalno označenom velikom grupom navedenom u prvom licu množine u izjavama američke vlade.
Ovdje mislim da možemo nadograditi na ono što nam ovaj film govori. Volkan želi da diplomate razumiju, budu svjesni i istraže identitet velikih grupa. Želim da i oni to prerastu. Nepotrebno je reći da je razumijevanje korisno za njegovo prerastanje.
Drago mi je što sam iz ovog filma naučio o Volkanu, pa vam preporučujem da to učinite i vi. Sram me je reći da sam vjerovao da na Univerzitetu u Virginiji više dominiraju predratni govornici i profesori nego što se pokazalo, jer je Vamik Volkan tamošnji profesor emeritus.
