Kao pravednost i tačnost u izvještavanju ističe, dok se nije pojavio video kako policajac iz Južne Karoline Michael Slager ubija Waltera Scotta, mediji su izvještavali o paketu laži koje je proizvela policija: tučnjave koja se nikada nije dogodila, svjedoka koji nisu postojali, žrtve koja je uzela policajčev taser itd. Laži su se srušile jer se pojavio video.
Zapitam se zašto video snimci projektila koji pušu djecu na sitne komadiće ne mogu rastvoriti priče koje je izbacio Pentagon. Sa nekoliko kvalifikacija, mislim da je dio odgovora da nema dovoljno videozapisa. Borbu za pravo snimanja policije na policiju kod kuće u Sjedinjenim Državama trebalo bi pratiti kampanja za pružanje video kamera stanovništvu ciljanom za ratove. Naravno, borba za video snimanje ljudi koji umiru u bombaškoj kampanji barem je jednako velik izazov kao i snimanje ubojitog policajca, ali dovoljno kamera moglo bi proizvesti nešto snimka.
Postoje i drugi dijelovi odgovora, naravno. Jedna je složenost, pogoršana namjernim zamračenjem. Da objasnim trenutni rat u Jemenu Washington post nađe nekoga da citira rekavši, "niko ne može otkriti ni ko je započeo ovu borbu ni kako je završiti."
Stvarno? Niko? Drugog diktatora naoružanog u SAD-u u proteklih nekoliko godina zbacili su militanti osnaženi opozicijom protiv diktature s američkim oružjem. Ovo nakon Jemena rekao je Američki kongres na njihovim licima da su američki udarni udari osnažili teroriste. Veća susedna američka diktatura u Saudijskoj Arabiji počinje da bombarduje i preti da će preuzeti kontrolu, kao u obližnjoj diktatorskoj vojsci Bahrein. Saudijsko američko oružje uništava gomile jemenskih američkih oružja, i niko ne može ništa smisliti?
Evo nekih američke djece koja se skrivaju od sovjetskih nuklearnih oružja prije mnogo godina, a jemensko dijete koje se skriva od udara američkih bespilotnih letjelica u posljednje vrijeme (izvor). Kako to samo ne optužuje nikoga?
Ovdje su fotografije i priče nevine dece ubijene američkim bespilotnim letelicama u Jemenu. Kako to nikoga ne optužuje?
Pored složenosti i zamagljenosti i opravdanja pretvaranih obrazloženja i eufemiziranih objašnjenja poput "kolateralne štete", leži i problem navođenja Amerikanaca da se briga za ljude koji su daleko. Ali američka vlada je zgrožena idejom da objavi još fotografija i video zapisa mučenja u Abu Ghraibu. Čini se da se direktno, lično nasilje, čak i bez ubistava, smatra uvredljivijim od masovnog ubistva zračnim napadima.
Mislim da se ove slabosti u vizuelnoj dokumentaciji ubijanja u ratu mogu prevazići i da bi, u stvari, veći obim videa i fotografija koje bi se brže mogle dobiti, mogao bi imati kvalitativni učinak. Većina Amerikanaca zamišlja video kao kolateralno ubistvo da bude izuzetak. Većina njih uopšte nema pojma da su američki ratovi jednostrani ubijaci koji ubijaju prvenstveno civile i pretežno ljude koji žive tamo gde se vode ratovi. Jedan video snimak porodice koja je raskomadana bombom mogla bi biti odbačena kao slučajna. Desetine hiljada takvih videa nije moglo biti.
Naravno, logično, selfie video snimci žrtava rata ne bi trebali biti potrebni. Nije tajna da su američki ratovi protiv Iraka i Afganistana, Pakistana i Jemena i Libije potaknuli veće nasilje i nisu u potpunosti bacili male košare slobode i demokratije na ljude koji su spaljeni do smrti. Ne bi trebalo biti tajna da je 80 do 90 posto oružja u navodno inherentno nasilnom regionu Bliskog istoka proizvedeno u SAD-u. Bijela kuća ne poriče da je među ostalim značajno povećala prodaju oružja u tu regiju. Bez plana za uspjeh i otvorenog priznanja da "ne postoji vojno rješenje", ono uvlači više oružja u rat nakon rata bez kraja.
Ali čini se da riječi ne rade posao. Objašnjenje da se policija izvukla sa ubistvom nije proizvelo nikakve optužnice. Video je napokon optužio policajca. Sad nam treba video koji može optužiti svjetskog policajca.
