Robert Fantina, World BEYOND War, Oktobar 27, 2022
Članica Demokratskog kongresa Pramila Jayapal, predsjednica Progresivnog kluba, povukla je izjavu koju su nedavno izdali članovi kluba, a koju je potpisalo trideset članova Predstavničkog doma. Prvobitna izjava izazvala je veliki plač i zapomaganje i škrgut zuba kod mnogih članova Demokratske stranke, zbog čega je bilo potrebno njeno brzo povlačenje.
Šta je, razumno se moglo zapitati, rekao Progresivni kokus što je izazvalo toliki bijes među redovnim demokratama u Kongresu? Koja je nečuvena, ljevičarska sugestija iznesena u izjavi koja je izazvala takvu kontroverzu?
Pa, ovo je ono što je poslanički klub imao drskosti da sugeriše: Progresivni klub je pozvao predsednika Džoa Bajdena da se uključi u pregovore sa ruskom vladom kako bi se okončao njen rat protiv Ukrajine. Evo glavnog dijela uvredljivog pisma:
“S obzirom na razaranja koja je ovaj rat stvorio za Ukrajinu i svijet, kao i rizik od katastrofalne eskalacije, također vjerujemo da je u interesu Ukrajine, Sjedinjenih Država i svijeta da izbjegnu produženi sukob. Iz tog razloga, pozivamo vas da uparite vojnu i ekonomsku podršku koju su Sjedinjene Države pružile Ukrajini s proaktivnim diplomatskim pritiskom, udvostručavajući napore u traženju realnog okvira za prekid vatre.”
Može se razumjeti bijes: zašto se baviti tom odvratnom praksom – diplomatijom – kada će bombe obaviti posao? A za naprednjački klub koji tako nešto predlaže tako blizu međuizbora je neoprostivo! S obzirom da se republikanci protive milijardama koje se šalju Ukrajini, ideja o diplomatiji im ide na ruku! I uvijek moramo imati na umu da je krajnji cilj, sveti gral svih izbora, održavanje statusa quo, u kojem stranka na vlasti ostaje na vlasti.
Kao odgovor na pismo Progresivnog kokusa, analiza CNN-a objavila je naslov: 'Putin je gledao i čekao ovaj trenutak u Washingtonu.' U ovom smiješnom članku se navodi da je Putin posmatrao i nadao se lomu u „...izvanrednom Washingtonskom konsenzusu koji je izgradio Predsjednik Joe Biden o potrebi da se učini sve što je potrebno da se odbrani demokratija u Ukrajini.” Sada se, prema ovoj 'analizi', pojavio taj prelom. (Tema 'demokratija u Ukrajini' je jedna za drugi esej).
Imajte na umu da izjava Progresivnog kokusa nije sugerirala povlačenje američke vojne podrške (kao što je trebalo). To je samo ohrabrilo američku vladu da spoji tu podršku s diplomatskim naporima da okonča rat. Ali ne, to je jednostavno bila previše radikalna ideja i morala je biti povučena, uz dvolične izjave o tome da su poslate 'slučajno'.
Razmotrimo na trenutak 'pustoš' koji bi prijedlog Progresivnog kluba, ako bude usvojen, mogao uzrokovati:
- Broj smrtnih slučajeva nevinih muškaraca, žena i djece mogao bi se smanjiti. Ako bi zvaničnici američke vlade pregovarali sa svojim kolegama u Rusiji, pokolj bi mogao završiti.
- Infrastruktura Ukrajine mogla bi biti pošteđena dalje štete. Putevi, kuće, mostovi i drugi vitalni objekti koji ostaju u funkciji mogli bi ostati takvi.
- Prijetnja nuklearnog rata mogla bi se znatno smanjiti. Dok je trenutni rat ograničen na Rusiju i Ukrajinu, nuklearni rat bi zahvatio veći dio svijeta. Mora se imati na umu da je priča o 'ograničenom' nuklearnom ratu besmislica. Svaki nuklearni rat izazvao bi neviđeno uništenje životne sredine, a smrt i patnje nepoznate otkako su SAD bombardovale Hirošimu i Nagasaki.
- Moć NATO-a bi mogla biti obuzdana, čineći je donekle smanjenom prijetnjom miru širom svijeta. Njegovo širenje, koje se sada kreće u dodatne zemlje, moglo bi biti zaustavljeno, smanjujući mogućnost brzog pokretanja rata gotovo bilo gdje na planeti.
Ali ne, demokrate ne smiju izgledati kao 'slabe' prema Rusiji, pogotovo tako blizu međuizbora.
Mogli bismo pogledati šta bi 17 milijardi dolara koje su SAD poslale Ukrajini za hardver za ratovanje moglo učiniti unutar granica SAD-a
- Oko 10% američke populacije živi ispod granice siromaštva, što je apsurdan standard koji su kreirale SAD. Nivo siromaštva za četvoročlanu porodicu je nešto ispod 35,000 dolara godišnje. Svakoj četvoročlanoj porodici sa tim prihodima biće potrebne subvencije za stanarinu, pomoć u hrani, finansijsku pomoć za komunalije, prevoz, medicinsku negu, itd. Izabrani zvaničnici uvek govore da se programi 'prava' moraju smanjiti kako bi se uravnotežio budžet. Možda bi vojne izdatke trebalo smanjiti kako bi se omogućilo ljudima da žive na nekom nivou dostojanstva u SAD-u
- Mnogim školama u centru grada u cijeloj zemlji nedostaju stvari kao što su grijanje zimi, tekuća voda i drugi slični 'luksuzi'. Novac koji se šalje Ukrajini mogao bi uvelike pomoći u obezbjeđivanju ovih potrepština.
- Stanovnici mnogih gradova u SAD-u ne mogu piti vodu koja im teče iz slavina. Za otklanjanje tih problema bilo bi potrebno manje od 17 milijardi dolara.
Mora se zapitati zašto američki Kongres, čak i 2022. godine, prezire koncept diplomatije. Njen prvi odgovor na bilo koju međunarodnu 'krizu' – često izazvanu ili izmišljenu od strane SAD – jesu prijetnje: prijetnje sankcijama, prijetnje ratom. Tokom 1830-ih, tokom Meksičko-američkog rata, za predsjednika Polka se govorilo da je “prezirao finese diplomatije”. Ovo se nije promenilo skoro 200 godina.
Neko prepoznaje potrebu za kompromisom u bilo kojoj vladi, ali nažalost nedostaje u zamršenom funkcionisanju onoga što važi za zakonodavnu akciju u SAD-u. Ali po samom svom nazivu, Progresivni kokus bi trebao predstaviti progresivne zakone i izdati progresivne izjave. Izjava citirana dijelom iznad teško da je zapanjujući, drastičan koncept, koji bi mogao natjerati Kongres na njegovo kolektivno uho. U njemu se jednostavno navodi da bi SAD, zbog svoje međunarodne (i, ovaj pisac bi mogao dodati, zloupotrebe) moći i uticaja, trebale barem pokušati da rade s ruskom vladom kako bi okončale trenutna neprijateljstva. Činjenica da Putin, kao i svaki drugi svetski lider, nema razloga da veruje rečima ili delima SAD, nažalost, nije poenta. Progresivni kokus je dao predlog i povukao je svaki uticaj ili kredibilitet koji je imao.
Ovo je 'upravljanje' u SAD-u: nema potrebe da se radi ono što je razumno i ispravno, ali postoji svaki razlog da se kaže i radi ono što se dopada bazi. Ovako se ponovo bira i, na kraju krajeva, za većinu članova Kongresa, to je ono o čemu se radi.
