Najnoviji akt u izraelskoj kampanji za nuklearnu dezinformaciju u Iranu

Gareth Porter, maj 3, 2018

od News Consortium

Tvrdnja izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u svojoj pozorišnoj predstavi 20-minutna prezentacija Izraelskog fizičkog zarobljavanja iranske "atomske arhive" u Teheranu sigurno bi bilo "veliko inteligentno postignuće" koje je hvalio da se to zaista i dogodilo. Međutim, tvrdnja se ne održava pod pažljivom kontrolom, a njegova tvrdnja da Izrael sada ima ogroman dokumentarni zapis o tajnom iranskom programu nuklearnog naoružanja je svakako lažna.

Netanjahuova priča o napadu izraelske obavještajne službe u Teheranu koja je izvukla 55,000 papirne datoteke i druge CD-ove 55,000-a iz "vrlo tajne lokacije" zahtijeva da prihvatimo prijedlog koji je apsurdan na licu: da su iranski političari odlučili da pohrane svoje najosjetljivije vojne tajne u maloj kolibi sa krovom od krovova i ništa što bi je zaštitilo od vrućine (što gotovo sigurno osigurava gubitak podataka na CD-u u roku od nekoliko godina) i nikakav znak sigurnosti, zasnovan na satelitskoj slici prikazanoj u projekciji slajdova. (Kao Steve Simon primećeno in New York Times tIzgleda da čak ni vrata nisu imala bravu.)

Smešno objašnjenje koje su predložili izraelski zvaničnici to The Daily Telegraph- da se iranska vlada plašila da bi spisi mogli biti pronađeni od strane međunarodnih inspektora ako bi ostali u "glavnim bazama" - samo otkriva krajnji prezir koji Netanjahu ima za zapadne vlade i medije. Čak i ako bi Iran potajno tražio nuklearno oružje, njihovi dosjei o toj temi bili bi zadržani u Ministarstvu odbrane, a ne u vojnim bazama. I naravno, navodni, ali potpuno nevjerovatan potez na nevjerovatnu novu lokaciju došao je baš kao što je Netanijahuu bila potrebna dramatična nova priča kako bi potaknula Trampa da se odupre snažnom insistiranju evropskih saveznika na očuvanju nuklearnog sporazuma sa Iranom.

U stvari, ne postoji ogromna riznica tajnih dosijea o iranskom “Manhattan projektu”. Polica crnih veziva i CD-ova koje je Netanjahu otkrio sa tako dramatičnim procvatom datiraju iz 2003-a (nakon čega američka Nacionalna obavještajna procjena (NIE)) Iran je napustio bilo koji program nuklearnog naoružanja) i postao je ništa više od pozorišnih rekvizita kao što je karikatura koju je Netanyahu koristio u Ujedinjenim nacijama u 2012-u.

Kampanja za dezinformacije

Netanyahuova tvrdnja o tome kako je Izrael nabavio ovu "atomsku arhivu" samo je najnovija manifestacija dugotrajne kampanje dezinformacija na kojoj je izraelska vlada počela raditi 2002-03. Dokumenti na koje se Netanyahu pozivao u prezentaciji predstavljeni su novinskim medijima i Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) počev od 2005. godine, izvorno iz tajnog iranskog programa istraživanja nuklearnog oružja. Već dugi niz godina američki mediji prihvaćaju te dokumente kao autentične. No, uprkos čvrstom medijskom jedinstvenom frontu iza te naracije, sada sa sigurnošću znamo da su ti raniji dokumenti bili izmišljotine i da ih je stvorio izraelski Mossad.

Taj dokaz o prevari počinje navodnim porijeklom čitave zbirke dokumenata. Visoki obavještajni zvaničnici u administraciji Georgea W. Busha rekli su novinarima da su dokumenti stigli iz "ukradenog iranskog laptopa", The New York Times prijavljeno u novembru 2005. The puta citirao je neimenovane obavještajce kako insistiraju na tome da dokumenti nisu došli od iranske grupe otpora, što bi izazvalo ozbiljnu sumnju u njihovu kampanju pouzdanosti. Izraelska vlada je počela da radi na 2002-03-u. Dokumenti na koje je Netanyahu spomenuo u prezentaciji su predstavljeni medijima i Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) počevši od 2005-a kao izvorni izvor tajnog iranskog programa istraživanja nuklearnog oružja. Američki mediji već godinama prihvataju te dokumente kao autentične. Ali, uprkos čvrstim medijskim jedinstvima iza te naracije, sada sa sigurnošću znamo da su ti raniji dokumenti izmišljeni i da ih je stvorio izraelski Mosad.

Ali se ispostavilo da su uvjeravanja tih obavještajnih službenika bila dio službene simulacije. Prvi pouzdani prikaz putanje dokumenata u Sjedinjene Države došao je samo u 2013-u, kada je bivši visoki oficir njemačkog ureda za vanjske poslove Karsten Voigt, koji se povukao iz svoje dugogodišnje pozicije koordinatora njemačko-sjevernoameričke suradnje, razgovarao s ovim piscem o zapis.

Voigt se prisjetio kako su visoki dužnosnici njemačke strane obavještajne agencije Bundesnachtrendeinst ili BND, koji su mu u novembru 2004 objasnili da su upoznati sa dokumentima o navodnom programu za nuklearno oružje u Iranu, jer ih je ranije te godine obezbijedio izvor, ali ne i obavještajni agent. Nadalje, zvaničnici BND-a su objasnili da su izvor smatrali "sumnjivim", prisjetio se, jer je izvor pripadao mudžahidima E Halku, naoružanoj iranskoj opozicionoj grupi koja se borila protiv Irana u ime Iraka tokom osmogodišnjeg rata. .

Zvaničnici BND-a bili su zabrinuti da je Bušova administracija počela citirati te dokumente kao dokaz protiv Irana, zbog njihovog iskustva s "Curveballom" - iračkim inženjerom u Njemačkoj koji je ispričao priče o mobilnim laboratorijama biološkog oružja u Iraku koje su se pretvorile u lažne. Kao rezultat tog sastanka sa zvaničnicima BND-a, Voigt je dao svoj intervju to TheWall Street Journal  što je u suprotnosti sa sigurnošću neimenovanih američkih obaveštajnih službenika Times aupozorio je da Bushova administracija ne bi trebalo da zasniva svoju politiku na dokumentima koje je počela da navodi kao dokaz iranskog programa nuklearnog naoružanja, jer su oni zaista došli iz "iranske disidentske grupe".

Korišćenje MEK-a

Želja Bushove administracije da pokrene izvještavanje o navodnim internim iranskim dokumentima daleko od MEK-a je razumljiva: istina o ulozi MEK-a odmah bi dovela do Izraela, jer je bilo dobro poznato da je Izraelska obaveštajna agencija Mossad koristila MEK javna informacija koju Izraelci nisu željeli pripisati sebi - uključujući i preciznu lokaciju iranskog postrojenja za obogaćivanje Natanza. Kao što su izraelski novinari Yossi Melman i Meir Javadanfar primijetili u svojim 2007 knjigao iranskom nuklearnom programu, zasnovanom na američkim, britanskim i izraelskim zvaničnicima, "informacije se" filtriraju "prema IAEA-i preko iranskih opozicionih grupa, posebno sa Nacionalnim vijećem otpora Irana."

Mossad je više puta koristio MEK u 1990-ovima, a rani 2000-i da bi IAEA pregledali bilo koju lokaciju koju su Izraelci sumnjali mogli bi biti povezani s nuklearnom energijom, a svojim iranskim klijentima zarađivati ​​vrlo lošu reputaciju u IAEA-i. Niko ko je upoznat sa zapisnikom MEK-a nije mogao vjerovati da je sposoban da napravi detaljne dokumente koji su proslijeđeni njemačkoj vladi. To je zahtijevalo organizaciju sa stručnim znanjem o nuklearnom oružju i iskustvom u izradi dokumenata - od kojih su oboje imali izraelski Mosad.

Netanjahu je javnosti pokazao svoj prvi pogled na jedan od tih crteža u ponedeljak kada ga je trijumfalno pokazao kao vizuelno upečatljiv dokaz iranske nuklearne perfidnosti. Ali taj shematski crtež je imao osnovnu manu koja je dokazala da ona i drugi u setu nisu mogli biti originalni: pokazali su dizajn „rebarca“ u obliku „dunce cap“ originalnog projektila Shahab-3 koji je testiran od 1998 do 2000. To je bio oblik koji su inteligentni analitičari izvan Irana pretpostavili u 2002-u i 2003-u Iran će nastaviti da koristi u svojim balističkim projektilima. Službenici administracije su istakli skup 18-ovih shematskih crteža reaktorskog vozila ili rakete projektila Shahab-3. od kojih je svaki imao okrugli oblik koji predstavlja nuklearno oružje. Ovi crteži su opisani stranim vladama i Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju kao 18 različiti pokušaji integracije nuklearnog oružja u Shahab-3.

Nose konus

Međutim, sada je dobro utvrđeno da je Iran počeo da redizajnira raketu Shahab-3 sa konusnim vozilom za vraćanje ili noskoneom još od 2000-a i zamijeni ga potpuno drugačijim dizajnom koji je imao “triconic” ili “baby bottle” oblik. Napravio je raketu sa veoma različitim mogućnostima letenja i na kraju je nazvan Ghadr-1. Michael Elleman, vodeći svjetski stručnjak za iranske balističke rakete, dokumentirao je redizajn rakete u njegovom 2010 studija raketnog programa Irana.

Iran je svoju novoprojektovanu raketu zadržao u tajnosti od vozila za spašavanje dječje bočice od vanjskog svijeta do prvog testa sredinom 2004-a. Elleman je zaključio da Iran namjerno dovodi u zabludu ostatak svijeta - a pogotovo Izraelce, koji predstavljaju najneposredniju prijetnju od napada na Iran - da vjeruju da je stari model bio projektil budućnosti, dok je već preusmjerio svoje planiranje na novi dizajn , koji bi prvi put doveo sve Izraelce u blizinu.

Autori crteža koje je Netanjahu prikazao na ekranu tako su bili u mraku o promeni u iranskom dizajnu. Najraniji datum dokumenta o redizajnu vozila za povratak u kolekciju koju je dobio američka obaveštajna služba je avgust 28, 2002 - oko dve godine nakon što je počeo stvarni redizajn. Ta velika greška nepogrešivo ukazuje na to da su šematski crteži koji pokazuju nuklearno oružje u Shahab-3-ovom vozilu za povratak - ono što je Netanjahu nazvao "integralni dizajn bojne glave", izmišljotine.

Netanjahuov dijaprojekat istakao je niz navodnih otkrića za koja je rekao da su došla iz novostečene "atomske arhive" u vezi s takozvanim "Amadovim planom" i nastavkom aktivnosti iranskog koji je navodno vodio taj tajni projekt nuklearnog oružja. . Ali, pojedinačne stranice dokumenata na farsi jeziku koje je on bljesnuo na ekranu također su bile jasno iz istog dokumenta koji sada znamo da dolazi iz MEK-izraelske kombinacije. Ti dokumenti nikada nisu bili ovjereni, a generalni direktor IAEA Mohamed ElBaradei, koji je bio skeptičan u pogledu njihove autentičnosti, imao je insistirao da bez takve autentičnosti, on ne bi mogao optužiti Iran da ima program za nuklearno oružje.

More Fraud

Postoje i druge naznake prevare u toj zbirci dokumenata. Drugi element pretpostavljenog programa prikrivenog naoružanja koji je dobio ime „Amadov plan“ bio je „dijagram toka procesa“ sistema za pretvaranje rude uranijuma radi obogaćivanja. Imao je kodno ime „Projekat 5.13“, prema a brifing zamjenika direktora IAEA Olli Heinonena, i bio je dio većeg takozvanog "Projekta 5", prema službenom izvještaju IAEA. Još jedan podprojekat u okviru te rubrike bio je “Projekat 5.15”, koji je uključivao preradu rude u rudniku Gchine. “Za oba potprojekata je rečeno da ih je sprovela konsultantska kuća Kimia Maadan.

Ali dokumenti govore o Iranu kasnije IAEA je dokazala da je, u stvari, "Projekt 5.15" postojao, ali je bio civilni projekat Organizacije za atomsku energiju Irana, koji nije bio dio tajnog programa nuklearnog naoružanja, i da je odluka donesena u avgustu 1999 - dva godinama prije početka navodnog "Amadovog plana" je rečeno da je počelo.

Uloga Kimia Maadan u oba potprojekta objašnjava zašto bi projekat prerade rude bio uključen u navodni tajni program nuklearnog naoružanja. Jedan od rijetkih dokumenata uključenih u predmemoriju koji je zaista mogao biti potvrđen kao autentičan, bilo je pismo Kimije Maadan o drugoj temi, što sugerira da su autori dokumenata gradili zbirku oko nekoliko dokumenata koji bi mogli biti ovjereni.

Netanjahu je takođe ostao na strani poricanja Irana da je uradio bilo kakav posao na “MPI” ili “Multi-Point Initiation” tehnologiji “u hemisferičnoj geometriji”. On je tvrdio da su “dosjei” pokazali da je Iran uradio “opsežan posao” ili “MPI” eksperimente. On nije razradio poentu. Međutim, Izrael je otkrio navodne dokaze o takvim eksperimentima u kolibi sa pokrivenim limom u Teheranu. Pitanje da li je Iran uradio takve eksperimente bilo je centralno pitanje u istraživanju IAEA nakon 2008-a. Agencija je to opisala u a Septembra 2008 izveštaj, koji je navodno govorio o iranskom "eksperimentiranju u vezi sa simetričnim pokretanjem hemisferičnog visokog eksplozivnog naboja pogodnog za nuklearni uređaj implozionog tipa."

Nema zvaničnih pečata

IAEA je odbila da otkrije koja je zemlja članica dostavila dokument IAEA-i. Ali bivši generalni direktor ElBaradei je otkrio njegove memoare da je Izrael Agenciji dostavio seriju dokumenata kako bi utvrdio slučaj da je Iran nastavio svoje eksperimente nuklearnog oružja do "najmanje 2007-a." ElBaradei je govorio o zgodnom vremenu pojavljivanja izvještaja u roku od nekoliko mjeseci od američke NIE u novembru 2007 zaključujući da je Iran okončao svoja istraživanja vezana za nuklearno oružje u 2003-u.

Netanjahu je ukazao na seriju dokumenata na ekranu, kao i na brojne crteže, fotografije i tehničke figure, pa čak i na zrnati stari crno-beli film, kao dokaz rada iranskog nuklearnog oružja. Ali apsolutno ništa o njima ne pruža dokaznu vezu sa iranskom vladom. Kao što je Tariq Rauf, koji je bio šef Ureda za koordinaciju verifikacije i sigurnosne politike od 2002 do 2012, zabilježen u e-mailu, nijedna stranica teksta na ekranu ne prikazuje zvanične pečate ili oznake koje bi ih identificirale kao stvarnu iransku vladu. dokumenata. U navodnim iranskim dokumentima datim IAEA-i u 2005-u slično je nedostajalo takvih zvaničnih oznaka, kao što mi je službenik IAEA priznao u 2008-u.

Netanjahuov slide show otkrio je više nego samo njegov vrhunski stil uvjeravanja o temi Irana. Ona je pružila dodatne dokaze da su tvrdnje koje su uspješno pokrenule američke i izraelske saveznike da se pridruže kažnjavanju Irana zbog toga što su imale program nuklearnog naoružanja, zasnovane na izmišljenim dokumentima koji su nastali u državi koja je imala najjači motiv za taj slučaj - Izrael.

~~~~~~~~~~

Gareth Porter je nezavisni istraživački novinar i istoričar o američkoj nacionalnoj sigurnosnoj politici i dobitnik nagrade 2012 Gellhorn za novinarstvo. Njegova najnovija knjiga je Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu u Iranu, objavljena u 2014-u.