Nemojte me pogrešno shvatiti, drago mi je čuti da će i članovi Kongresa preskočite Netanyahuov govor bez obzira na razlog. Evo nekih od njih:
Preblizu je Netanyahuovim izborima. (To me ne nagovara. Da smo imali poštene, otvorene, javno financirane, negerizirane, provjerljivo prebrojane izbore, onda „politika“ ne bi bila prljava riječ i htjeli bismo da se političari pokažu kako rade stvari kako bi pokušali ugodite nam prije, za vrijeme i nakon izbora. Želim da se tako ponašaju čak i s našim slomljenim sistemom. Ne želim da se SAD miješaju u izraelske izbore, ali dopuštanje govora teško je isto što i podržavanje puča u Ukrajini i Venezuela ili Izraelu svake godine daje oružje u vrijednosti od milijarde dolara.)
Govornik nije pitao predsjednika. (To je vjerovatno glavni razlog što demokrati obećavaju preskočiti govor. Zapravo sam zaprepašten što ih više nije dalo to obećanje. Netanyahuu se činilo da mi nedostaje u kojoj su mjeri Sjedinjene Države postale vremenski ograničene monarhija. Kongres tipično želi novac prenijeti na predsjednika. Predsjednik obično prilično čvrsto kontrolira jednu od te dvije stranke. Ali da li me zapravo briga što se Kongres nije savjetovao s predsjednikom? Dovraga! Zamislite ako tijekom trke - do napada na Irak 2003. godine, Kongres je ponudio mikrofon za zajedničko zasjedanje El Baradeiju ili Sarkozyju ili Putinu ili, zapravo, Husseinu da osudi sve lažne tvrdnje o oružju za masovno uništenje u Iraku? Da li biste bili ogorčeni nepristojnošću prema predsjedniku Bush ili oduševljen što milion ljudi možda neće biti ubijeno bez ikakvog prokletog razloga?)
Takvi razlozi imaju praktičnu slabost: oni vode pozivima za odlaganje govora, umjesto da ga poništavaju. Neki drugi razlozi imaju ozbiljnije nedostatke.
Govor oštetio je dvostranačku podršku SAD-a Izraelu. (Stvarno? Tanka manjina predsjednikove stranke preskače govor zbog liste lamenih izgovora i odjednom će Sjedinjene Države prestati pružati svo besplatno oružje i stavljati veto na svaki pokušaj pravne odgovornosti za zločine izraelske vlade? I to bi bilo loš ako se to stvarno dogodilo?
Govor nanosi štetu kritičkim naporima u pregovorima kako bi Iran zadržao nuklearno oružje. (Ovo je najgori od loših razloga. Potiskuje lažnu ideju da Iran pokušava izgraditi nuklearno oružje i prijeti da će ga upotrijebiti. To se uklapa u Netanyahuove mašte o siromašnom bespomoćnom nuklearnom Izraelu žrtvi iranske agresije. U stvarnosti, Iran u modernoj istoriji nije napao nijednu drugu državu. Kad bi barem Izrael ili Sjedinjene Države mogle toliko reći!)
Kao što sam rekao, drago mi je da je bilo čiji preskakanje govora iz bilo kog razloga. Ali smatram duboko uznemirujućim da je izuzetno važan i duboko moralan razlog za preskakanje govora očit i poznat svakom članu Kongresa, i dok većina djeluje protiv njega, oni koji djeluju u skladu s njim odbijaju ga artikulirati. Razlog je sljedeći: Netanyahu dolazi širiti ratnu propagandu. Kongresu je 2002. rekao laži o Iraku i založio se za američki rat. Lagao je, prema curenju informacija njegovih vlastitih špijuna ove sedmice i prema razumijevanju američkih "obavještajnih" službi, o Iranu. Protuzakonito je širenje ratne propagande prema Međunarodnoj konvenciji o građanskim i političkim pravima, čija je stranka Izrael. Kongres se bori da održi korak s ratovima koje predsjednik Obama nastavlja, pokreće i riskira. Evo jednog rata koji Obama izgleda ne želi, a Kongres dovodi stranog lidera s evidencijom ratnih laži kako bi im izdao naređenja. U međuvremenu, agencija te iste strane vlade, AIPAC, održava svoj veliki sastanak u predvorju u Washingtonu.
Sada je istina da nuklearni energetski objekti stvaraju opasne ciljeve. Ti bespilotni letjelice koje lete oko francuskih nuklearnih elektrana strašno me plaše. I istina je da nuklearna energija svog posjednika stavlja na kratak korak od nuklearnog naoružanja. Zbog toga bi SAD trebali prestati širiti nuklearnu energiju u zemlje kojima to nije potrebno i zašto SAD nikada nisu smjeli davati planove nuklearnih bombi Iranu ili osuditi Jeffreyja Sterlinga na zatvor zbog navodnog otkrivanja tog čina. Ali ne možete postići dobro koristeći stravično masovno ubistvo kako biste izbjegli stravično masovno ubistvo - i to znači izraelsko-američka agresija na Iran. Poticanje novog hladnog rata s Rusijom u Siriji i Ukrajini dovoljno je opasno bez umetanja Irana. Ali čak i rat koji se ograničio na Iran bio bi zastrašujući.
Zamislite da imamo jednog člana Kongresa koji bi rekao: "Preskačem govor jer se protivim ubijanju Iranaca." Znam da imamo puno birača koji vole misliti da njihov napredni član Kongresa to potajno misli. Ali povjerovaću kad čujem kako se to govori.
