by WingMakersSeptembar 4, 2021
Anđele rat mora zbuniti.
Obje strane mole se za zaštitu,
ipak neko uvijek strada.
Neko umre.
Neko tako duboko plače
gube vodenasto stanje.
Anđele rat mora zbuniti.
Kome mogu pomoći?
Kome mogu pojasniti?
Čiju milost oni ukazuju nemilosrdnima?
Ne može se čuti skroman vrisak.
Ne nerđajući bol se ne može osjetiti.
Anđelima je sve jasno
osim u ratu.
Kad sam se probudio sa ovom istinom,
to je bilo iz sna koji sam sanjao sinoć.
Video sam dva anđela kako razgovaraju u polju
dječjih duhova koji se uzdižu poput srebrnog dima.
Anđeli su se međusobno borili
o tome koja je strana bila u pravu,
a što je bilo pogrešno.
Ko je započeo sukob?
Odjednom su anđeli utihnuli
poput zaglavljenog klatna,
i izgubili su samilost
na sve veći dim
duša koje su nosile vodeni žig rata.
Okrenuli su se prema meni tim očima
iz Božje biblioteke,
i svi komadi su pali
odgajani složno,
isprepleteni poput daha
plamena u svetoj peći.
Ništa u ratu ne dolazi do uništenja,
već iluzija odvojenosti.
Čula sam ovo tako jasno da sam mogla samo ja
zapišite to kao lažni potpis.
Sećam se saosećanja,
planinsko, proporcionalno za univerzum.
Mislim da se za mene još uvijek drži maleno mrlje,
poput sjajnih niti
iz paukove mreže.
I sad, kad pomislim na rat,
Prevlačim ove niti u čitav univerzum,
nadajući se da će se držati drugih kao i mene.
Pletenje anđela i životinja
do filamentalne milosti saosećanja.
Retikulum naše nebeske kuće.
