By
Drugu godinu zaredom, Sat Sudnjeg dana postavljen je - od strane naučnika koji analiziraju opasnosti s kojima se planeta Zemlja suočava zbog eksploatacije ljudi i geopolitike s nuklearnim oružjem - na 90 sekundi do ponoći. Drugim riječima, plašite se. Bojte se veoma.
Opasnosti uključuju stalni razvoj nuklearnog oružja od strane velikih i manjih nacionalnih sila, u kombinaciji sa trenutnim ratovima pokolja na planeti – u Ukrajini, Palestini i drugdje – i sve većom mogućnošću da bi oni mogli postati nuklearni. Drugim riječima, kolektivno mišljenje ljudske civilizacije ostaje zarobljeno u modalitetu mi-vs-oni. Jedan od najčudnijih aspekata ovoga koji je Bulletin naveo je činjenica da je umjetna inteligencija počela preuzimati kontrolu nad našom sudbinom:
“Vojna upotreba AI se ubrzava. Ekstenzivna upotreba AI već se javlja u obavještajnoj službi, nadzoru, izviđanju, simulaciji i obuci. Posebno zabrinjavaju smrtonosna autonomna oružja, koja identifikuju i uništavaju ciljeve bez ljudske intervencije. Odluke da se AI stavi pod kontrolu važnih fizičkih sistema – posebno nuklearnog oružja – zaista bi mogle predstavljati direktnu egzistencijalnu prijetnju čovječanstvu.”
Pridružite mi se dok ispuštam dječji vrisak užasa i nevjerice.
I naravno, sve je to u kombinaciji sa klimatskim kolapsom planete koja je u toku. Kako je Bulletin istakao, 2023. je bila najtoplija godina ikada zabilježena, emisije stakleničkih plinova i dalje su u porastu, led se i dalje topi na Antarktiku i . . . uh, ne rješavamo ovo s nekom djelotvornošću. Znate, još uvijek smo previše zauzeti igranjem rata i iskorištavanjem onoga što je ostalo od resursa planete.
Ovako se organizirala ljudska civilizacija – i ništa to ne može promijeniti, zar ne? Čini se da je to stav većine medija, koji u velikoj mjeri kontekstualiziraju vijesti koje nam donose u mainstream sliježu ramenima. Klimatski kolaps? Nuklearni rat i globalno uništenje? To je previše komplikovano da bi se pisalo o tome. Hajde, predstoje nam izbori. Mi protiv njih!
U svakom slučaju, to mi je palo na pamet kada sam pročitao priču u Washington post pre neki dan, koji je stalno pokušavao da naglasi da se zemlja urušava u ono što je nazvalo „plemenskim“, to jest, levici protiv desnice, pri čemu su obe strane podjednako ubeđene u svoju ispravnost i podjednako zajedljive prema drugim momcima. Obje strane – shvatite? Kada nam korporativni mediji serviraju politiku na ovaj način, ispoljavaju svoju (centrističku) „objektivnost“, koja je, što se njih tiče, jednostavno realnost, a ne nešto što se kritički analizira.
Problem je, prema centrističkoj analizi, što se zemlja sve više polarizira, kako politički tako i kulturno. S jedne strane imate Trumpa i MAGA republikance. S druge strane, imate pristalice Bernija Sandersa. Prilično strašno! SAD nikada nisu bile ovako podijeljene, napominje priča, očito ne pamteći ropstvo, linčeve Jima Crowa, rasno odvojena kupatila i slično.
Međutim, ono što mi je najviše uznemirilo u vezi sa ovom pričom je uvlačenje nekoliko društvenih naučnika koji su nam objasnili prirodu evolucije. Dok, da, ljudska bića su naučila da rade zajedno tokom milenijuma i stvorila samoodržive zajednice, odnosno plemena, „evolucija saradnje zahtevala je mržnju van grupe“, prema sociologu sa Jejla. Drugim riječima, ne bi moglo biti „nas“ bez „njih“ koji vrebaju iza zavoja – ne samo drugačiji od nas, već zastrašujući, prijeteći i bez sumnje zli.
Iako priča o Postu nije imala nikakve veze s Biltenom atomskih naučnika i njegovom globalnom prognozom od 90 sekundi do ponoći, ipak sam osjetio slegnuće ravnodušnim ramenima prema njoj, jer je ostao tiho zatvoren u kavezu u nas-vs.- njihov način razmišljanja koji ljudsko kolektivno razmišljanje i, o moj Bože, geopolitičku saradnju čini ciničnom šalom. To se neće dogoditi. Rat je neizbežan. Kao i naš vojni budžet od triliona dolara. Ima li pitanja?
Moje primarno pitanje je sljedeće: kako se usuđujete slegnuti ramenima na Sat Sudnjeg dana, na nadolazeću neizbježnost klimatskog kolapsa, na tekuću ekspanziju nuklearnih bombi i krajnju sigurnost nuklearnog rata. . . ako se ništa ne promeni?
Sposobni smo da razmišljamo šire od ovoga! To je konačna poruka atomskih naučnika i ja se obraćam za potvrdu World Beyond War, što ukazuje na to da je sama suština evolucije proširenje našeg razmišljanja da obuhvati sve veće realnosti saradnje, povezanosti i razumijevanja. I ne samo to, ubijanje naših bližnjih nije uprošćeni rezultat onoga što nam naša DNK govori da radimo, već politička tvorevina posljednjih nekoliko milenijuma koja je sve samo ne univerzalno prihvaćena.
„Prema mitu, rat je 'prirodan'," a World Beyond War esej ističe. „Ipak, potrebno je mnogo kondicioniranja kako bi se većina ljudi pripremila za učešće u ratu, a velika psihička patnja je uobičajena među onima koji su učestvovali. . . .
“. . . (Mi) trebamo shvatiti rat kao kulturnu tvorevinu kakva on jeste i prestati ga zamišljati kao nešto što nam nameću sile izvan naše kontrole. . . .U stvari, rat nije potreban određenim stilom života ili životnim standardom jer se svaki stil života može promijeniti, jer neodržive prakse moraju po definiciji završiti sa ili bez rata, i zato što rat zapravo osiromašuje društva koja ga koriste.”
Drugim riječima, rat nije rezultat evolucije, već samo rezultat nerazvijen aspekt onoga ko smo. Čovečanstvo je „evoluiralo sa navikama saradnje i altruizma“, i na taj način stvorilo zajednice povezanosti i trans-individualne podrške. I da, svaka zajednica ima ivicu iza koje se nazire nepoznato. Ali dok se susrećemo s nepoznatim, ne moramo ga, pojednostavljeno, gledati kao „neprijatelja“, već kao dio veće zajednice, što zahtijeva veće razumijevanje. Naša potreba za razumevanjem nikada ne prestaje.
(Robert Koehler je nagrađivani novinar sa sjedištem u Chicagu i pisac iz nacionalnog sindikata. Dostupna je njegova knjiga, “Hrabrost raste na rani”. Kontaktirajte ga na koehlercw@gmail.com, posjetite njegovu web stranicu na adresi commonwonders.com. Njegov novoobjavljeni album snimljene poezije i umjetničkih djela “Fragmenti duše” dostupan je ovdje: https://linktr.ee/bobkoehler.)
